Velik je to uspjeh za svakog glazbenika, a svoje je veselje zbog nominacije odmah podijelila na Instagramu sljedećim riječima: 'Kao neovisna umjetnica bez etikete, menadžera ili većeg distributera, dug je, a često i težak put doći do ove točke. Bez obzira na borbu u kojoj sam ustrajala, jer duboko vjerujem u priče koje ova glazba predstavlja, koja daje glas duši žena svugdje, počevši od Hrvatica u mojoj obitelji. Prezadovoljna sam što sam dobila ovo priznanje Američke diskografske akademije', napisala je tad Thana Alexa.

U intervjuu za tportal ova 34-godišnja glazbenica, koja se može pohvaliti s dvije diplome, onom iz jazz glazbe (New School for Jazz and Contemporary Music) te psihologije (Eugene Lang College), rado je otkrila manje poznate stvari o svojem zanimljivom životnom putu i odrastanju u Americi i Hrvatskoj te svojoj najvećoj strasti - glazbi.

S 13 godina preselili ste se iz New Yorka, u kojem ste rođeni, u Hrvatsku, odakle su vaši roditelji. Kakvi su bili vaši prvi dojmovi? Možete li usporediti npr. sustav školovanja u SAD-u s hrvatskim? Koje su mu prednosti, a koje mane?

Kao i većina tzv. third culture kids, imam sreću da sam doživjela ta dva svijeta, dvije kulture, dva jezika i da zapravo imam dva doma. Ali isto shvaćam da ne dolazim samo iz jednog mjesta... Kako sam se rodila u New Yorku, jako sam povezana s tim gradom… Interesantno je to da se osjećam više kao New Yorker nego kao Amerikanka. New York je jedinstven grad i razlikuje se od ostatka SAD-a. Što se mene tiče, ta posebna energija u New Yorku prisiljava te na maksimum - i to je nešto što nigdje drugdje ne postoji i zbog toga sam puno toga naučila. Kada sam se preselila u Zagreb s 13 godina, doživjela sam ogroman kulturni šok. Hrvatska mi je bila poznata, naravno, ali samo za ljetne školske praznike jer smo dolazili samo ljeti. Nisam ni znala dobro hrvatski jer smo oduvijek kod kuće govorili engleski, tako da je cijeli taj period bio dosta izazovan za mene kao tinejdžericu. Iako je bilo teško, znam da je to iskustvo potpuno promijenilo moj život na najbolji način. Zbog svojih životnih iskustva postala sam otvorenija i svjesnija osoba. Srednju školu, tzv. Međunarodni program (The International Baccalaureate, I.B.) završila sam u Zagrebu. Po mom mišljenju, glavna razlika između škole u SAD-u i škole u Hrvatskoj postojanje je izvannastavnih aktivnosti. U SAD-u npr. postoje vrlo važni programi nakon nastave koji uključuju glazbu, umjetnost, kazalište, sport, jezike i druge aktivnosti, što pomaže mladima u razvoju njihovih interesa.

Kako ste se odlučili za poziv jazz glazbenice? Što vas je zaintrigiralo za taj glazbeni žanr? Kakvu glazbu privatno slušate? Koje biste hrvatske izvođače istaknuli?

Kad sam imala tri godine, nestala sam na jednom dječjem rođendanu. Nakon duge potrage majka me pronašla u podrumu. Sjedila sam uz neke male klavijature na kojima sam pokušavala odsvirati dječje pjesmice koje sam negdje čula i zapamtila. Mama je zaključila da je to neki znak pa je odmah kontaktirala s dekanom lokalnog konzervatorija da me upiše na satove glazbe. Otišla sam na sastanak s dekanom s mamom i sa svojom dječjim klavijaturom u krilu. Bila sam toliko nervozna da sam u početku odbila svirati, na što je dekan rekao majci da je to jedan od razloga zašto u školu nikad ne upisuju djecu mlađu od šest godina. Kad sam to čula, odjednom sam počela svirati, što je iznenadilo dekana pa je u sobu odmah pozvao učiteljicu klavira. Njoj sam ponovno odbila svirati i rekla da zapravo želim svirati violinu. Mama nije ni bila svjesna toga da sam znala što je violina! Zvali su profesoricu violine da uđe i kad je ona raspakirala instrument, rekla sam 'da, hoću to!', ali da ću početi s četiri godine jer su mi ruke bile premale. Majka je mislila da sam zaboravila na to, ali točno godinu dana poslije objavila sam joj da sam spremna! Počela sam i ozbiljno sam svirala sljedećih 13 godina. I danas sviram.

Kada sam sa 16 godina počela pripremati prijave za upis na fakultete u SAD-u, htjela sam uključiti i demo CD. Živjeli smo blizu BP kluba i često ondje obiteljski išli slušati glazbu. Otac je jedan dan otišao do kluba i zamolio Boška Petrovića da posluša kako pjevam i, ako bi mu se svidio moj glas, da mi pomogne snimiti taj demo. Od tog snimanja Boško je prepoznao moj talent i uveo me u svijet jazza. Dao mi je priliku pjevati u BP klubu i, možda najvažnije od svega, odveo me u Grožnjan na ljetni kamp Jazz iz Back! - što mi je promijenilo život. Moj otac oduvijek je bio velik ljubitelj jazza, bluesa, funka i soula. Uvijek je imao dosta eklektičan glazbeni ukus i mislim da sam zbog njega prvi put slušala jazz. On je slušao sve od Boba Marleyja i Louisa Armstronga do Pata Methenyja i Earth Wind & Fire. Kada smo se kao obitelj preselili u Hrvatsku, doživjela sam, ponavljam, ogroman kulturni šok… Nisam znala hrvatski, nisam imala prijatelja... Način na koji sam otkrila da se mogu najbolje umjetnički izraziti bilo je pjevanje jazza i bluesa na engleskom jeziku. Stalno idem kroz razne glazbene faze…

Ne slušam stalno jazz i baš zbog toga imam različite pjevačke i skladateljske uzore iz različitih žanrova. Sve ovisi o tome što trebam ili želim osjećati u bilo kojem trenutku. Na početku pandemije, naprimjer, slušala sam puno motowna i soula… Trebala sam slušati nešto s grooveom da me prizemlji. Volim sve od world musica do rocka, soula i motowna, pa i do elektroničke glazbe… Stvarno slušam sve (osim reggaetona, haha!). Što se tiče jazza, volim slušati Keitha Jarretta, Pata Methenyja, Ellu Fitzgerald, Coltranea, Mingusa i jako me inspiriraju suvremeni umjetnici kao što su Maria Schneider, Becca Stevens, Billy Childs, Hiatus Kaiyote, Meshell Ndegocello, Brad Mehldau, Terri Lyne Carrington... Iznad svega volim slušati glazbu koja je dobro producirana. Možete slušati Beck, Radiohead, Thoma Yorkea ili Tears for Fears 1000 puta i svakim slušanjem pronaći ćete nešto novo u miksu - to me fascinira.

Kako vam se čini mainstream glazbena svjetska scena? Je li lakše uspjeti danas s obzirom na internet?

Mislim da se za puno današnje mainstream glazbe može reći da joj nedostaje srži, 'onog nečeg' i da nije dobro proizvedena. Rekla bih da tako podcjenjuju inteligenciju slušatelja stvarajući standard kvalitete glazbe koji je vrlo nizak. Internet je izvrstan alat za samopromociju, ali sustav streaminga usluga ne pomaže glazbenicima u uspjehu. Modeli streaminga glazbe otežavaju im ostvariti zaradu za njihov rad. Svaki dan izlazi puno više sadržaja u odnosu na iznos pretplatnika diljem svijeta, a novac odlazi najpopularnijim izvođačima. To je najveći nedostatak spotify modela. Možda niste u životu slušali Justina Biebera, ali dio vaše pretplate ide njegovim pjesmama jer je on jedna od najvećih zvijezda.

Vaša obitelj uvijek vam je davala nesebičnu podršku. Jesu li vas katkad odgovarali od želje da se bavite glazbom?

Nikada, čak i ako je moja obitelj bila zabrinuta zbog nečeg što sam odlučila, nikada mi nisu dali osjećaj da nemam njihovu podršku. Oni su me podržavali od prvog dana kada sam s četiri godine uzela violinu u ruke i rekla da želim svirati. Znali su da ću slijediti svoje srce bez obzira na sve. Moj roditelji me podržavaju od prvog dana, tako da uopće nema usporedbe, ali moj suprug Antonio najveća mi je podrška u glazbi i moja najvažnija glazbena suradnja ona je s njim. Kada smo započeli vezu (prije 12 godina), odlučili smo da ćemo pokušati držati odvojenima našu vezu i poslove, ali to se očito nije dogodilo jer prirodno smo privlačili jedno drugo i na kraju počeli raditi skupa. Glazba je nešto što je učvrstilo našu vezu i zbližilo nas. Duboko smo povezani glazbeno i emocionalno i potpuno sam sigurna da je naša ljubav obogatila naše glazbene koncepte, projekte i osobne uspjehe. Antonio je poseban čovjek jer me podržava ne samo kao glazbenicu, već i kao ženu. Moj album 'ONA' dolazi iz dubine moje ženstvenosti i to ga ne plaši. Inspiriran je mojim osjećajem sebe i podržava i voli točno ono što jesam.

Kako ste vi reagirali kad ste saznali za nominaciju za nagradu Grammy? Kako su reagirali vaši najbliži?

Zapravo sam saznala za nominaciju preko najbolje prijateljice u New Yorku Nicole Zuraitis (pjevačica i skladateljica s kojom dosta surađujem). Znala sam da su najave nominacije trebale biti taj dan u podne, ali nisam shvatila da će oni to najaviti na livestreamu! Cijelo vrijeme čekala sam objavu na Twitteru, ali nisu ništa objavili. Nicole je gledala livestream uživo, poslala mi je tri poruke zaredom, onda je nazvala i kad sam se konačno javila, zajedno smo vrištale preko telefona! Taj trenutak je stvarno bila prekrasna slučajnost jer kad je ona bila nominirana prije dvije godine, ja sam bila ta koja je njoj javila vijest! Odmah nakon toga zvala sam mamu u Dubrovnik, pa oca u Zagreb, a onda i baku na Floridi. Svi smo plakali, smijali se i vrištali od sreće!

Moj suprug Antonio bio je usred Instagram Livea u našem kućnom studiju kad sam mu upala u sobu i počela vrištati zbog onog što se dogodilo. Grlili smo se, ljubili se, ali je njegov livestream išao dalje i dok smo se ljubili i slavili ljudi su gledali i komentirali… Tako da ćemo zauvijek imati tu snimku… Baš pravi 'koronamoment'.

Pandemija je itekako promijenila naše živote, a posebno je pogodila svijet showbusinessa. Kako ste vi to doživjeli, s obzirom na to da je i vaš suprug, jazz bubnjar Antonio Sanchez također glazbenik? Jesu li vam nedostajali koncerti?

Nakon što su mi otkazani svi koncerti za 2020. i dobar dio 2021. zbog korone i kad sam vidjela da se isto dogodilo svima koje poznajem, s prijateljima glazbenicima - vokalistom Sirintipom i saksofonistom Owenom Broderom - na pandemiju sam odgovorila organiziranjem inicijative Live From Our Living Rooms. Prvo izdanje serijala bilo je Online Festival & Fundraiser, a organizirali smo ga kako bismo prikupili sredstva za pomoć njujorškim glazbenicima pogođenima pandemijom. Festival je uključivao nastupe izvođača kao što su Chick Corea, Joe Lovano, Christian McBride, Linda May Han Oh i drugi i bio je jako uspješan. Rolling Stone nazvao nas je 'prvim jazz festivalom pandemije'. Nakon toga predstavili smo partnersku akciju i virtualni festival u suradnji s DC Jazz festivalom u lipnju kako bismo pomogli glazbenicima s područja Washingtona, potom smo organizirali dvanaestodnevni Creative Summit (virtualni jazz kamp s nastupima i webinarima) kako bismo prikupili novčana sredstva za drugu turu potpora za sve glazbenike u SAD-u. Tijekom tri serije uspjeli smo zaposliti više od 120 umjetnika, prikupiti više od 140 tisuća dolara i imali više od 80 novčanih donacija glazbenicima u potrebi u SAD-u. Zadnji krug sredstava podijelili smo 1. studenog.

Prije pandemije Antonio i ja stalno smo bili na putu. Jedno putovanje za drugim. Neprekidno! Sjajna stvar kod zajedničkih putovanja to je što imamo lijepa radna iskustva, kao i osobna – po cijelom svijetu. Jedva čekamo opet održavati koncerte. Postoji to nešto posebno u nastupima pred publikom, imam osjećaj da sam na terapiji. Vrlo je to terapeutski osjećaj, svojevrsno 'pročišćavanje' koje sam doživljavala na dnevnoj bazi dok sam nastupala. No sada, toliko mjeseci kasnije, osjećam nakupljenu energiju i napetost kojih se nisam riješila na pravi način i osjećam kako to utječe na moje emocionalno stanje. Također je bilo teško ostati kreativan i motiviran tijekom pandemije zbog toga što nitko nije znao za što radimo, za što da se pripremamo. Turneju? Koncert? Snimanje? Nas umjetnike inspiriraju vanjski podražaji, pa s obzirom na to da smo proteklih mjeseci imali malo toga, čini mi se kao da se muza kompozicije u meni pomalo 'isušila'... Jedini savjet koji mogu dati drugima onaj je koji svakodnevno dajem sama sebi. Nemojte se osjećati krivima zbog toga što nemate inspiraciju za skladanje, iako je teško. Važno je da sada ne budemo preoštri prema sebi. Važno je ostati pozitivan i pokušati se iscijeliti ljubavlju i glazbom.

Koncerti su se polako počeli vraćati, ali još uvijek je teško planirati budućnost zbog toga koliko je sve neizvjesno. Svi se trudimo vratiti nekakvom normalnom životu, ali ipak moramo biti oprezni i spremni za neočekivane blokade. Jedini način za nastavak normalnog života jest da se više ljudi cijepi da bi zaštitili sebe i ljude oko sebe.

Što vas je inspiriralo za album 'ONA'? Kako biste ga opisali u kratkim crtama? Koju biste pjesmu izdvojili kao najdražu?

Moj album 'ONA' nastajao je dvije godine, no njegova se premisa iskristalizirala 2017. godine, nakon što sam sudjelovala na Maršu žena u Washingtonu, najvećem jednodnevnom prosvjedu u američkoj povijesti. Duboko dirnuta snažnim govorima koje sam čula, dobila sam inspiraciju da otkrijem više o pričama hrvatskih žena u svojoj obitelji i utjecajima koje su njihova životna iskustva imala na moje postojanje, rast i osjećaj slobode. Vrhunac su bili brojni razgovori s mojom majkom i bakom s očeve strane, u kojima sam otkrila mnoge nepoznate detalje o njihovim životima i životu obitelji, što me ponukalo na istraživanje borbi i tereta žena u modernom društvu kroz prizmu pet elemenata: uma, duše, seksualnosti, borbe za redefiniranje rodno uvjetovanih uloga u vezama i unutarnje snage pojedinca. Poteškoće s kojima sam se susretala u svome životu u mnogočemu se razlikuju od onih na koje su nailazile moja majka, baka ili prabaka, no suočavajući se s preprekama koje su im tijekom povijesti priječile put, žene su razvile kreativne i jedinstvene načine preživljavanja i razvijanja. Naša je evolucija dokaz da nas se ne može zaustaviti. Korijeni albuma su ustvari priče o ženama u mojoj obitelji i ta inspiracija se razvila u istraživanje iskustava suvremenih žena posvuda. Zbog toga sam odlučila nazvati album 'ONA' na hrvatskom (i to je moja najdraža pjesma na albumu).

Gdje inače pronalazite inspiraciju? Otkrijte nam i buduće projekte na kojima radite.

Inspiracija dolazi sa svih strana, samo morate biti otvoreni za slušanje i uočavanje znakova. Kada skladam, to dolazi od mojih osobnih iskustava. Svaka moja pjesma mora imati svoju priču. Neke pjesme mi dođu jako lako, a neke su puno teže za komponiranje… Za neke pjesme treba mi samo nekoliko dana, a na nekima godinama radim. Preopterećuje me previše opcija dok komponiram, tako da moj postupak pisanja uvijek započinje sa zadatkom. Volim pronaći slobodu unutar strukture.

Radim na novom albumu sa svojom grupom SONICA (trio koji vodim s dvije prijateljice i sjajne glazbenice Nicole Zuraitis i Juliom Adamy). Prije pandemije započele smo snimanje albuma u mom studiju u Queensu, ali smo morale sve odgoditi zbog pandemije. Odlučile smo nastaviti raditi na albumu pije nekoliko mjeseci i namjeravamo ga objaviti sljedeće godine. Predivno je iskustvo surađivati s te dvije žene. Svi pjevamo, ja koristim svoje loopove i pedale za efekte, Nicole svira klavir, a Julia bas gitaru. Sve komponiramo glazbu, ali ja također produciram i postala sam naša inženjerka u studiju. Album 'ONA' bio je moje prvo iskustvo u uređivanju i produciranju vlastite glazbe, ali na albumu sa SONICOM prvi put sam odgovorna za inženjering. To je sasvim drugačiji 'par postola' i jako uživam u toj ulozi!

Također se jako radujem što ću pjevati u uzbudljivom novom projektu 'Bad Hombre Volume II' mog supruga. Njegov album izlazi u ožujku 2022. za Warner Music i uključuje zvijezde kao što su Trent Reznor (Nine Inch Nails), Dave Matthews, Ana Tijoux, Meshell Ndegeocello, Lila Downs, ja, moj trio SONICA i drugi. Očekujemo vrlo uzbudljivu godinu turneje.

Obišli ste mnoge zemlje svijeta - što vas je najviše impresioniralo? A kako se najradije opuštate?

Imati multikulturne utjecaje iznimno je važno u umjetnosti. Duboko sam povezana s hrvatskom tradicionalnom glazbom i kroz svoje kompozicije pokušavam kombinirati elemente hrvatske glazbe s američkim jazzom. Naravno, kako sam obišla cijeli svijet zahvaljujući glazbi, ali i privatno, fascinirana sam drugim kulturama, hranom, glazbom i ljudskim interakcijama. Volim upoznavati ljude iz različitih kultura, nova mjesta... Moj život izvan pozornice sastoji se od druženja i uživanja s prijateljima, obitelji, putovanja...

I vaša obitelj vrlo je zanimljiva - mogli smo pročitati da je vaš pradjed Frano poslužio kao inspiracija za lik Jamesa Bonda, je li to zbilja točno?

Moja mama inače dolazi iz jedne od najstarijih plemićkih obitelji u Dubrovniku, Bona. Moj nono Frano, mamin tata, tijekom Drugog svjetskog rata bio je dvostruki agent, obavještajac u službi britanske krune, zbog čega je i odlikovan Redom Britanskog Carstva, najvišim odličjem za strance. James Bond je sukus trojice dvostrukih agenata koji su radili zajedno pod imenom Tricikl. Legenda kaže da je Tricikl činio trolist dvostrukih agenata - Duško Popov, još jedan Hrvat koji se prezivao Šoštarić i moj nono, Frano Bona, kodnog imena - Freak. Ian Fleming bio je njihov naglednik u britanskoj obavještajnoj službi i tako je, kako se pričalo, dobio inspiraciju za lik Jamesa Bonda.