Antonio Sanchez, nagrađivani jazz bubnjar i dobitnik čak četiri Grammyja, 15. srpnja sa svojim kvartetom Antonio Sanchez Special Quartet featuring Donny McCaslin, Miguel Zenon & Scott Colley nastupa u Puli, a za tportal ispričao je ponešto o svojem zanimljivom životnom putu, poveznicom s Hrvatskom te o glazbi općenito
Najavljeni koncert s velikim nestrpljenjem iščekuju svi ljubitelji dobre svirke koji su zbog pandemije protekle godine ostali uskraćeni za mnoga glazbena događanja.
Ovaj glazbenik rođen u Meksiku sa svojim će kvartetom nastupiti na Backstage Liveu u Istarskom narodnom kazalištu u Puli, a koncertu se, kako je rekao i u intervjuu, iznimno veseli jer je njegova supruga, također jazz glazbenica Thana Alexa, koja je prošle godine ostvarila velik uspjeh jer se našla među nominiranima za Grammy, iz Hrvatske, točnije iz Dubrovnika.
Kako ste se zainteresirali za jazz? Otkud ta fascinacija?
Čuo sam The Chick Corea Elektric Band i želio sam naučiti improvizirati tako s drugim glazbenicima.
Kakvu glazbu danas najčešće slušate?
Slušam različite žanrove, mnogo toga... Rock, pop, soul, funk jazz, klasičnu glazbu. Uživam u svakoj vrsti dobre glazbe.
Koje bubnjare osobito cijenite?
To su Ringo, Charlie Watts, John Bonham, Stewart Copeland, Neil Peart, Dave Weckl, Vinnie Colaiuta, Tony Williams, Elvin Jones, Art Blakey, Roy Haynes, Philly Joe Jones, Jack DeJohnette i još mnogi drugi...
TKO JE ANTONIO SANCHEZ
U bubnjeve se zaljubio još kao petogodišnji dječak
Antonio Sanchez rođen je 1. studenoga 1971. u Mexico Cityju, a zanimljivo je da je njegov djed poznata meksička filmska zvijezda Ignacio Lopez Tarso. Za bubnjeve se zainteresirao još kao petogodišnji dječak, a profesionalnu karijeru započeo je kao tinejdžer svirajući u mnogim meksičkim rock bendovima. Nakon srednje škole studirao je klasični glasovir na Meksičkom nacionalnom konzervatoriju. Godine 1993. upisao se na poznatu akademiju Berklee te je diplomirao s odličnim uspjehom, a ta mu je škola dodijelila nekoliko stipendija. Dobitnik je mnogobrojnih priznanja i nagrada, poput Buddy Rich Memorial i Zildjian.
Snimali ste glazbu za filmove 'Birdman' i 'Get Shorty' - gdje ste našli inspiraciju za glazbu?
Za 'Birdmana' je Iñarritu otprije znao da u njemu želi čuti samo bubnjeve, tako da sam na neki način bio njegov 'alat' koji je koristio. Bilo je to nevjerojatno iskustvo. Za film 'Get Shorty' iskoristio sam znanje koje sam stekao radeći na glazbi za 'Birdmana' kako bih interpretirao zadane scene.
Imate li planove za nove slične projekte?
Prošle godine snimio sam još jedan sjajan film pod nazivom 'Harami'. Mislim da će se moći pogledati 2022. godine.
Rođeni ste u Meksiku, a preselili ste se u SAD da biste studirali na Berkleeju. Koja su vaša najdragocjenija iskustva što ste ih stekli tijekom studija?
Naučio sam abecedu jazza i njegov rječnik. Puno sam jammao s drugim studentima i bavio se glazbom 24 sata dnevno. Bilo je to izvrsno iskustvo.
Svijet glazbe poprilično se promijenio i pojavili su se brojni novi glazbenici koji imaju milijune pregleda na YouTubeu, što na neki način danas definira uspjeh. Je li zbog toga današnjim mladim glazbenicima lakše postići uspjeh ili je možda teže?
Bez sumnje je lakše postati zvijezdom Instagrama nego npr. stvarati dobru glazbu koja će vas povezati s ljudima. No to što ste postali internetska senzacija ne znači nužno i ljude koji plaćaju kartu da dođu i čuju vas uživo. Čudno je vrijeme općenito danas u glazbi i osjeća se prijelaz u nešto posve drukčije. Vrijeme će nam to pokazati…
Tijekom lockdowna zbog pandemije se koncerti i klupske svirke uglavnom nisu odvijali u većem dijelu svijeta. Kako ste vi to podnijeli kao glazbenik, je li vam bilo teško?
Bilo je jako teško. Nitko nikad nije iskusio takvo nešto i bilo je vrlo teško i u psihološkom smislu. Imao sam sreće jer sam bio okupiran radom na novom albumu i filmskoj glazbi. To mi je pomoglo održati zdrav razum i kreativnost.
Vaš se bend zove Migration - zbog čega ste se odlučili za to ime?
Jer je riječ o mojoj osobnoj priči. Migracija iz Meksika u novi život svirajući glazbu nije bila laka, a također odražava moje uvjerenje da je jazz jači kad upija glazbu iz cijelog svijeta.
U vašem bendu je i supruga, jazz glazbenica Thana Alexa iz Hrvatske. Što ste znali o Hrvatskoj prije nego što ste je upoznali?
Prvi put došao sam u Hrvatsku 1997., kad sam svirao u Dubrovniku s Paquitom D’Riverom i zaljubio sam se u to mjesto. Tada nisam znao mnogo o vašoj zemlji, ali znao sam da se želim vratiti. Eto, nisam znao da ću se na kraju vraćati u Hrvatsku gotovo svake godine.
Kako ste se upoznali sa suprugom?
Nastupao sam s Oliverom Dragojevićem u Carnegie Hallu i ona je došla na taj koncert. Nisam je upoznao te noći, ali javila mi se putem MySpacea i napisala da joj se koncert jako svidio. Kasnije smo se sreli na kavi i zaljubili.
Glazbenici i danas imaju jak utjecaj u svijetu i njihov se glas itekako čuje. Što bi bila vaša poruka svjetskim liderima s obzirom na to da nažalost velik broj ljudi i dalje pati zbog siromaštva, ratnih sukoba, gladi, a mnogi su primorani potražiti novi život daleko od svoje zemlje...
Da, nalazimo se u mračnom razdoblju za ljudsko društvo jer je toliko nejednakosti i okrutnosti u svijetu. Moja poruka bi se odnosila na dobrotu i na to da pokušamo voljeti druge i da pomagati jedni drugima. Ljudi bi trebali prestati biti toliko egocentrični i sebični. Mišljenja sam da su pohlepa i sebičnost uzrok većine problema koje danas proživljavamo.
Bili ste već dosta puta u Hrvatskoj i što vam se najviše sviđa kod nas?
Obala, hrana, ljudi i opušten način života.
Što publika može očekivati u Puli?
Dobar koncert!
Poruka za obožavatelje u Hrvatskoj?
Dođite nas poslušati! Nećete biti razočarani.