Prije tjedan dana 18-člana ekspedicija 'Vlaji na Himalaji' krenula je prema 6.476 metara visokom himalajskom vrhu Mera Peak. Ekipa je 12. rujna iz Zagreba otputovala za Istanbul, a od tamo su sretno sletjeli u Nepal. Među članovima ekspedicije su Vedran Mlikota, Stipe Božić i glazbenik Hrvoje Rupčić, koji prvi put osvaja Himalaju. Frontmen Cubisma na Facebooku vodi dnevnik u kojem opisuje sve njihove nezaboravne dogodovštine
'Prvi dan je prošao uglavnom u nadopuni opreme, a danas imamo upoznavanje nepalske kulture, načina života i duhovnog uzdizanja. Uz najboljeg vodiča za Nepal na svijetu Stipu Božića, koji je bio u njemu tridesetak puta i vodi nas po Katmamduu po hinduističkim i budističkim hramovima te po nevjerojatno kaotičnim ulicama. Vrhunac dana je svakako bio posjet hramu Pashupatinath, u kojem smo prisustvovali obrednom pranju i spaljivanju mrtvaca. Moram priznati da je i meni, koji sam vidio svašta u životu, to bilo prilično upečatljivo iskustvo. Obitelj dovozi mrtvo tijelo u pokrovu, otkrivaju ga i peru u rijeci i nakon toga ga stavljaju na lomaču. Sve to okruženo gomilom ljudi koji potpuno nevezano za to hrane bogove i puštaju hranu niz rijeku. Desetak metara nizvodno od toga potpuno nezainteresirano za sve što se događa kupaju se gola djeca, psi i krave. Ludilo totalno', opisao je Hrvoje Rupčić u svom prvom 'izvještaju' iz Katmandua.
vezane vijesti
Vlaji su otprilike na pola puta do vrha, a da se kod penjača, piše Rupčić, ne bi javile probavne smetnje, mučnina i groznica, što su simptomi visinske bolesti, potrebno se svaki dan uspeti nekoliko stotina metara više od mjesta gdje će se spavati, provesti neko vrijeme i vratiti se niže na spavanje.
'Tijekom cijelog puta su upozorenja na simptome visinske bolesti i ako ih dobiješ, a ne prolaze, mora te se hitno vratiti što niže', poručio je glazbenik.
Iskusni planinar i gorski spašavatelj, koji je na Himalaji boravio više od 30 puta, Stipe Božić im daje brojne savjete. 'Kao prvo, pri mimoilaženju sa životinjama, kojih ćemo mnogo sretati, uvijek ih treba zaobilaziti sa strane s koje nije provalija jer se može dogoditi da nas ili slučajno ili iz straha gurnu u provaliju', ističe perkusionist koji svoj dnevnik s uspona na Himalaju potkrepljuje živopisnim fotografijama.
'Nakon ustajanja i skromnog doručka vrlo brzo je pokret i hodanje od 4 do 7-8 sati, kako koji dan. Tada dođemo do sljedećeg prenoćišta, ručamo, odmorimo sat-dva i za to vrijeme preslagujemo i sušimo opremu te krećemo na aklimatizaciju. Svaki dan se treba popeti nekoliko stotina metara više od mjesta na kojem ćemo spavati i tamo provesti neko vrijeme da bi se spriječila visinska bolest. Taj uspon i silazak nam traje uglavnom još dva, tri sata. Zatim je večera i svi smo tu već prilično strgani. Ipak je to vrijeme za druženje, pjesmu, zabavu i prepričavanje dojmova. Tokom hoda nema puno prilike za kvalitetne razgovore jer unatoč laganom hodu nogu pred nogu trebaš paziti na disanje i čuvati dah jer je zraka sve manje i manje. Uspušeš se u trenu. Ali nevjerojatno je kako su ti sati provedeni samo u tome da paziš na disanje opuštajući, mantrični i ljekoviti. Važni su ti samo zrak i voda. Sati prolaze jako brzo, a mozak se čisti od sveg mogućeg smeća i viškova. Upijaš prirodu, njene boje i zvukove i polako se stapaš s njom svakim korakom', napisao je Rupčić u svom zadnjem javljanju.
