Može li nešto što jedosadno ujedno biti i kontroverzno? Naivni bi zacijelo odgovorili da ne može, ali hrtovci s Prisavlja u prvih su nam mjesec dana emitiranja svojeg novog, pilot projekta 24-satnog informativnog četvrtog televizijskog programa - pokazali da može. HTV 4, naime, na digitalnim nam je prijemnicima aktivan već tamo negdje od Božića, a teško je zamisliti da je itko uz ono što se na njemu prikazuje uspio budan izdržati dulje od sat-dva. Iznimka je, dakako, bila samo incidentna emisija 'Slika Hrvatske' Karoline Vidović Krišto, u kojoj je dotična prikazala kontroverzan dokumentarac Christiana Pinta o Kinseyju, svrstavši se tako na ideološku stranu onih koji se protive seksualnoj edukaciji u sklopu zdravstvenog odgoja u školama.

Vidović Krišto u međuvremenu je sankcionirana, emisija je skinuta s programa, odjeci bure koju je podigla pomalo se stišavaju, ali cijela priča oko 'Slike Hrvatske' zapravo je vrlo ilustrativna i krasno je ogledalo ambicioznog četvrtog programa, čiji veliki planovi i stremljenja na malom ekranu nisu uopće ili su slabo vidljivi.

Kada kažem da su Vidović Krišto i njezina emisija ogledalo svega ostalog na četvrtom programu, ne mislim, naravno na to da je i sve drugo ondje kontroverzno, pristrano i huškački. Nije. Uglavnom je riječ o, nazovimo ih tako, normalnim informativnim sadržajima na kakve smo već navikli od HRT-a. Red servisnih informacija, red vijesti iz zemlje iz svijeta, red županijskih panorama, red manjinskih mozaika i, kada već pomislite da vam netko kroz televizor pumpa čiste sedative - red dokumentaraca. Monotonija i dosada pritom nisu uzrokovane samom vrstom sadržaja, nego njegovim načinom obrade. Sve jeobrađeno rutinski, lijeno i s vrlo malo truda da se gledateljima prezentira makar i mrvica obećanih ambicioznih sadržaja, pa na kraju ne djeluje kao bilo kakvo multifunkcijsko i napredno objedinjavanje raznih redakcija, nego kao rastegnuta verzija informativnog programa s regularnih kanala. A kome se to gleda?

Lijenost zbog koje nastaje program u kojemu se tek tako nabacuje sve ono isto što je postojalo i na prvom i drugom programu, ali dulje i

napornije - problem je zbog kojega je i nastala sporna emisija 'Slika Hrvatske'. Materijal koji je tendenciozno odabrala Karolina Vidović Krišto nitko očito nije prethodno pogledao niti se raspitao o njemu, nego ga je dotična vjerojatno ubacila na svoju ruku. Ne kažem da bi njoj ili bilo kome drugome na HRT-u nadležni stalno morali dihat' za ovratnik i pratiti svaki izdisaj koji se usudi pustiti u eter, ali nevjerojatno je da baš nitko nije imao pojma što se sprema u toj emisiji i da nitko na to nije reagirao sve dok požar već nije buknuo, pa ga je valjalo ugasiti isprikama, sankcijama i očitovanjima Vijeća HRT-a. Ustvari, bilo bi nevjerojatno da nije riječ o HRT-u, na kojemu je takav način rada uobičajen. Prema programu se, naime, ne bi reklo da se tu itko i s kim konzultira niti da urednici prolaze bilo kakvu vrstu profesionalne obuke. To se samo puca u program da bi se popunila minutaža, a urednici se ubacuju tko zna po kojem kriteriju, dok se nadležni nadaju da će odabrani novinarsku etiku i standarde pokupiti usput, valjda osmozom. Pa se poslije čude k'o pura dreku kada se to NE dogodi.

Tako nekako - premda manje kontroverzno i mnogo dosadnije - izgleda i cijeli program HRT-a 4. Obećavali su brda i doline, a dobili smo samo doline, i to one magličaste, dosadne, pomalo depresivne. Od silne priče o objedinjavanju radijskih, televizijskih i web redakcija ostalo je samo to da nekoliko puta dana, kada gledatelj prebaci na HRT 4, na ekranu vidi radijski studio i čuje priču iz njega, što, ruku na srce, nije nikakvo multifunkcionalno objedinjavanje, nego obično regresiranje jednog audio-vizualnog medija na samo jednu (audio) komponentu. Županijske panorame ni po čemu se vidljivom ne razlikuju od onih koje su dosad bile prikazivane na regularnim programima, više puta ponavljajuće vijesti djeluju kao odlagalište za ficleke koji ne stanu u 'glavnu' informativu na prvom programu, a jedina su utjeha razni manjinski mozaici i razmjerno pristojni dokumentarci.

Nakon prvih mjesec-dva emitiranja trećega programa HRT-a, opći je zaključak bio da je riječ o dobro zamišljenom, ali kaotičnom i loše planiranom programu. HTV 4 tome je dao novu dimenziju. Prisavski su se magovi unaprijed ogradili, nazivajući ga pilot projektom koji će se s vremenom još razvijati. Živi bili pa vidjeli, ali zasad se čini da nekog plana i ideje zapravo i nema te da je HRT 4 izveden tek kao loša kopija ili, da se slikovito izrazimo, nezbrinuto siroče informativnog programa s 'glavnih' kanala. A teško da će u tome itko prepoznati bilo kakvu ambiciju, razvoj, pa čak i budućnost.