I dok je u prethodnom, hvaljenom serijalu putopisno-enološko-gastronomskih emisija boravio uz najistaknutije domaće vinare, ovog puta je David Skoko sa svojim suputnikom, crvenim retro kombijem, krenuo na uzbudljivo putovanje kroz okuse ulične hrane diljem Hrvatske.

Prošle godine oduševili ste odličnim serijalom 'Motor, loza, kuhača', a sada se vraćate s novom kulinarskom emisijom 'Jesti na cesti' na male ekrane. Kako ste došli na ideju za serijal, što sve gledatelji mogu očekivati?

Već dvije godine surađujem s produkcijskom kućom Cobra chicks, a koja je okupila super snimateljsku ekipu na čelu s producenticom Injom Korać te režiserima Radoslavom Jovanovom Gonzom i Nevijem Marasovićem. Odmah smo kliknuli. Nakon našeg prvog zajedničkog projekta 'Motor, loza, kuhača', koji je odlično prošao kod publike, počeli smo razmišljati o nekom novom putopisnom formatu koji bi mogao biti još zabavniji. Kada skupite nekoliko kreativnih glavica zajedno, svakakve super ideje isplivaju. Tako je ideja o 'Jesti na cesti' nastala tijekom našeg veselog druženja. Volim putopise i san mi je bio snimiti jedan u kojem posjećujem drage prijatelje, sve redom vrhunske kuhare koje rijetko viđam, a jako volim družiti se i kuhati s njima. Kroz ovaj serijal publika će malo zaviriti u naš kuharski svijet izvan profesionalnih kuhinja u kojima svakodnevno radimo. Vidjet će nas kakvi smo kad se opustimo i što spremamo kada kuhamo za prijatelje.

Koliko dugo ste snimali i kako ste odabrali koje ćete chefove posjetiti?

Snimali smo dva mjeseca po cijeloj Hrvatskoj. Chefovi koje smo posjetili su sve moji dragi prijatelji, frendovi s kojima se jako rado družim. Nažalost rijetko, jer smo svatko na svom kraju zemlje. Ovo je bila dobra prilika da se opet podružimo, dobro zezamo i nešto fino skuhamo.

Možete li izdvojiti neki posebni trenutak koji vas je dojmio tijekom snimanja serijala?

Joooj… sto posebnih trenutaka je bilo! Svašta nam se događalo. Mogao bih izdvojiti ludi moment kada je Matija Bogdan dofurao majstore tetovaže na snimanje. A kako obojica volimo obilježavanje posebnih trenutaka u životu tintom, jedan drugome smo nacrtali fora sličice koje su nam taj tren, između kuhanja gulaša i valjanja tijesta, tetovirali na kožu.

Hrana je vrlo jak medij

Malo je nezahvalno pitanje, ali u kojem se dijelu Hrvatske najbolje i najfinije jede kad je riječ o uličnoj hrani?

Ma mi baš i nemamo neku kulturu ulične hrane, pogotovo ako izuzmeš pekare. U Zagrebu su možda najjači festivali ulične hrane i hit su već godinama. Ima ih i po cijeloj Hrvatskoj, a ti festivali često su generični, inspirirani nekim trendovima koji dođu pa odu ili ostaju na gastro sceni u tragovima. Znao sam naletjeti tu i tamo na neku kućicu na nekom od hrvatskih advenata ili festivala koja me baš oduševila originalnošću i ponudom dobro osmišljenih i ukusnih lokalnih jela u street food varijanti. Za sada najbolju uličnu hranu možeš kušati na moru u nekom od turističkih mista, gdje neki nadobudni mladi kuhar ili kuharica odluči napraviti hrabar korak i otvoriti lokalčić ili food truck, u kojem će spremati jela inspirirana osobnom gastronomskom tradicijom.

Što biste poručili, zašto vrijedi posjetiti i upoznati našu zemlju u kojoj živimo kad je riječ o gastronomskoj ponudi i lokalnim namirnicama?

Jako sam ponosan na naš gastronomski potencijal. Gdje god se okreneš, imaš nešto posebno pojesti. Ali to vrijedi samo ako jako dobro gledaš. Svaki dio naše zemlje diči se svojim namirnicama i gastronomskom posebnošću. Onim ljubiteljima hrane koji putuju našom zemljom preporučio bih da kušaju tipična jela za kraj koji posjećuju. Da malo dublje zabodu vilicu u naša tradicionalna jela i kroz njih dožive naš zavičaj i našu povijest. Jer hrana je vrlo jak medij kojim našim gostima možemo puno toga reći o sebi.

Kad se dogodio taj trenutak u kojem smo počeli sve više naginjati tome da pazimo što jedemo, biramo lokalne namirnice i tradicionalnu kuhinju?

Vrlo jednostavno. Taj trenutak je onaj u kojem smo shvatili da našem tijelu ne paše da se hranimo namirnicama koje nije grijalo isto sunce i močila ista kiša kao i nas. Donedavno, možda do prije 40-50 godina, nismo ni razmišljali o tome. Do početka globalizacije. Jer smo do tada jeli isključivo hranu koju smo uzgajali i spremali na tradicionalan način kao i svi naši preci. Što je prirodno. Totalno je neprirodno hraniti se namirnicama koje su proputovale pola svijeta do našeg stola. Nekad nismo morali ni paziti na to, jednostavno smo jeli sezonski i lokalno. To je bilo normalno i neusporedivo pametnije nego što je danas slučaj. Mislim da je to i jedini put do očuvanja našeg zdravlja kao nacije - vratiti prehranu na tvorničke postavke. Jesti namirnice koje su jeli naši stari.

'Korejci su genijalni'

Što je glavni današnji problem u proizvodnji hrane kod nas i u svijetu, a na koji kuhari i restoranska industrija mogu utjecati?

Nema problema, hrane se u svijetu proizvodi toliko da se 30 posto baca. Tako kaže statistika. Korištenje svih mogućih otrova i aditiva, genetska modifikacija, pretjeran izlov, uništavanje okoliša, širenje intenzivnog uzgoja nauštrb šuma i pašnjaka i mnoge druge krizne teme imaju više veze s trgovinom i kapitalom nego s restoranima i kuharima. Ono što kuhari mogu je birati najbolje lokalne namirnice za svoja jela i težiti maksimalnoj održivosti u poslovanju restorana. Utjecati možemo isključivo svojim entuzijazmom i dosljednošću u tome da promoviramo vrijednosti u koje vjerujemo.

U današnjem svijetu sve više ljudi bira zdravije alternative klasičnim namirnicama. Koji su vaši omiljeni zamjenski sastojci što ih koristite u kuhinji?

Ne slažem se s tom tvrdnjom da sve više ljudi bira zdravlje kao prvi izbor. Uglavnom većina bira jeftino i obilno kao prvi izbor. Zato i jesmo sve deblji. Iz onoga što vidimo oko sebe u današnje vrijeme, ljudi jedu jela prepuna šećera i transmasnoća, konzumiraju previše kaloričnih napitaka i slatkiša, previše obrađena gotova jela i redom nezdrave namirnice. Klasične namirnice su moj izbor, ja ti volim kelj i kupus. Volim domaću kokoš i divljač. Volim najklasičnije srdele i skuše. Super su mi teletina i janjetina. Obožavam češnjak i luk. Jedem ječmenu kašu, radič i palentu. Nema klasičnije, zdravije i bolje!

Stignete li pogledati emisije sličnog sadržaja i kako vidite utjecaj kulinarskih emisija na popularizaciju gastronomije?

Nekad sam često gledao putopisne kuharske emisije, a u zadnje vrijeme rjeđe. Pogledao sam prije godinu, dvije sve korejske kulinarske emisije na Netflixu. Korejci su genijalni! Toliko su svoji da su fantastični! Mislim da su svjetske i domaće kulinarske emisije imale veliki utjecaj na naše gastronomsko tržište. Mnogi su se svjetski gastronomski trendovi preslikali i na našu scenu i obogatili je. Ali u isto vrijeme mislim da smo u tom procesu izgubili i nešto gastronomske posebnosti i prepoznatljivosti. Zato kroz ove serijale pokušavamo promovirati našu tradiciju, lokalne namirnice i entuzijazam ljudi koji za to žive. Da bismo, možda, probudili još veću strast prema našoj gastronomskoj posebnosti i pokazali ono vrijedno što imamo široj publici.

Što smatrate ključnim osobinama za uspjeh u kulinarskoj industriji?

Dosljednost i ustrajnost.

Koji je najveći izazov s kojim ste se suočili u karijeri i kako ste ga savladali?

Najveći izazov za mene je sačuvati zdravo radno okruženje i obitelj od svojih osobnih ambicija i ludorija. Još uvijek se borim s time!

Jedan recept koji svatko mora znati napraviti?

Svatko mora znati skuhati dobru juhu. Jer dobre juhe su čisto zdravlje!