Za početak – jedna ograda. Meni je zbilja žao Gotovine. Stvarno jest. Mislim da mu je izrečena previsoka kazna i da je nagrabusio zbog tuđih gadarija (mig prema velebnoj grobnici iza crkve na Mirogoju). Žao mi je i svih onih koji su se borili u oslobodilačkom ratu, a sada se zbog kvalifikacije 'udruženi zločinački pothvat' osjećaju pokislo. Razumijem i one koji su ogorčeni činjenicom da je s druge strane Šljivančanin dobio apsurdno prenisku kaznu. Sve mi je to jasno. I pišem cijelu ovu ogradu zato da sve one kojima će zbog sljedećih redaka poiskakati osigurači na svim instalacijama – zamolim da spreme mačete.

Ne poričem ničije pravo da presudama bude ogorčen, čak to ogorčenje i razumijem. No u ovom nam trenutku sve to ogorčenje treba ko ribi bicikl. Drugim riječima – neće nam ništa pomoći. U ovom bi nam trenutku dobro došlo malo razuma, objektivnosti, puno, PUNO informacija i malo stišavanja emocija. Znam da bi MENI sve to dobro došlo jer sam u posljednjih nekoliko dana shvatila da o pojedinostima optužnice generalima, terminima kojima se koristi sud u Haagu, kao i o materijalima koji su mu bili na raspolaganju tijekom suđenja – znam vrlo malo. A nisam neinformirana. Samo mi te informacije nisu baš bile jasno i podrobno prezentirane. Moglo bi se onda barem na tome poraditi sada.

Hrvatska televizija, po svemu sudeći, ne dijeli moje mišljenje. Naime, otkad je u petak izrečena presuda i kazna Gotovini i Markaču, glavna fora na nacionalnoj dalekovidnici utapanje je u masovnu naricaljku. Novinari u kadru izjavljuju da im je suza kanula, od šoka i nevjerice dobro da nije puknuo digitalni signal, a bespotrebnom se ideologiziranju odaju čak i neki članovi žirija bezazleno zabavnih i za političke izjave sasvim neprimjerenih emisija, kao što je 'Zvijezde pjevaju'. Istodobno, temom o presudi generalima, iako je – razumljivo – sveprisutna u svakoj sekundi kada eterom ne dirinče neuništive sapunice, dnevnici plavuše i reklame za deterdžent, nitko se na HTV-u nije pozabavio tako da bi o tome građane što podrobnije i točnije informirao. Nisam nijednom čula pokušaj odgovora na pitanje 'Što točno piše u tim famoznim brijunskim transkriptima?', nijedan pokušaj da se daju različita viđenja teme, nitko mi nije rekao na ŠTO se točno odnosi kvalifikacija 'udruženi zločinački pothvat', nego se repetira teza koja mi se – ako sam dobro čula ono što je pročitao sudac u petak – ne čini baš točnom… baš se nitko nije odvažio biti razuman, nepristran, objektivan.

Takav sentiment mogu shvatiti u običnih ljudi s ulice. Ali od javnog servisa koji je zadužen za to da bi takve ljude obavijestio i neke im stvari objasnio ne bih trebala očekivati da zapadne u ajme-majko depru i prestane razmišljati onoga trenutka kada mu se neka vijest ne dopadne. Jest da mi sve što znam o HTV-u dosad govori da to od njih čovjek itekako MOŽE očekivati, ali, kvragu, ovo su važne i vrlo ozbiljne stvari. Možemo li barem sada malo stati na loptu?

Evo, recimo, sinoćnja emisija Branimira Bilića. Znam da ću se mrziti zbog toga poslije, ali ako baš želim biti brutalno iskrena (a tko ne želi?), moram priznati da je Brane the Oko, za razliku od svih drugih novinara, barem izveo nekakav bijedni pokušaj prikaza raznih pogleda na hašku presudu. U studio je, naime, osim sve sile tugovatelja i konzervativnih teoretičara, doveo i Vesnu Teršelič, voditeljicu Documente, Centra za suočavanje s prošlošću. Žena – što je bilo očito prema reakcijama drugih, poput teologa i etičara Tončija Matulića – na cijelu hašku presudu i priču o brijunskim transkriptima ima drugačiji pogled nego većina hrvatske javnosti. I sad, ja neću biti tako arogantna da procjenjujem je li u pravu ili nije – to čak ni ne mogu jer uz javne informativne servise kakve imamo, o cijeloj sam priči informirana ko da mi ju je pet godina prezentirao 'Red Carpet'. No Bilić kakvog poznajem i ljubim silinom atomske bombe u ovom je slučaju čak i napravio iskorak od većinske HTV-ovske prakse nakon The Presude. Barem ju je pozvao da nešto prozbori o drugoj strani priče. Jest da je u emisiji doživjela tretman '1 protiv 100', pri čemu se i sam voditelj priključio moćnoj stočlanoj gomilici i jest da je dopustio da joj se neki drugi gosti gotovo izravno smiju u facu (što si profesionalan novinar ne bi dopustio ni da je od petka na pelinkovcu), ali – da opet prizovem onu brutalnu iskrenost od maloprije - Brane tu nije bio ništa gori od ostalih HTV-ovaca. Čovjek bi ga od milja najradije nazvao Brane The Simptom. Simptom hateveizma.

Da se razumijemo, apsolutno sam svjesna da Branetov prethodnik – Denis Latin sa svojom 'Latinicom' – ne bi izveo ništa pošteniji show oko cijele priče. U studiju bismo imali pet ljevičara i jednog konzervativca, ovi prvi bi se na ovoga drugoga do kraja emisije obrušili ko lešinari na zaklanu antilopu, a još bi se vjerojatno međusobno poklali oko političke korektnosti nekog sitnog i posve irelevantnog termina. Jer to je način na koji funkcioniraju stvari na HTV-u. Da, konzervativci se preferiraju, u zadnje je vrijeme popularno nabrijavati ionako elektriziranu atmosferu i sve to pravdati domoljubljem. No i kada nije tako – čak i u slučajevima kada novinari i urednici ne dolaze s te ideološke platforme – nisu ništa objektivniji. Nema tu nepristranih, nema tu profesionalnih, nema tu više ozbiljnog novinarstva i informiranja građana. Samo ukopavanje u vlastita politička stajališta i tretiranje informativnih emisija kao osobnog bloga ili kolumne. A to s javnim informativnim servisom ima veze isto kao i haiku poezija. I jednako tako u ovom trenutku koristi hrvatskim građanima. Kako onima u Hrvatskoj, tako i onima u Haagu.