'Factum retrospektiva' obuhvaća 11 filmova nastalih od 1999. do 2009. godine, koji su među najboljim hrvatskim dokumentarnim filmovima, a među njima i politički osjetljiv 'Paviljon 22' Nenada Puhovskog te krajnje intimni 'Sve o Evi' Silvestra Kolbasa

Kako saznajemo u razgovoru s Nenadom Puhovskim, redateljem i producentom te osnivačem Factuma i Festivala ZagrebDox, razgovori o Factumovoj retrospektivi započeli su još prije više od godinu dana, u vrijeme kada je Dean Šoša bio v.d. direktora programa. 'Kako on dosta dobro poznaje našu produkciju, dogovor je postignut dosta brzo, ali zbog raznih formalnosti koje su trajale do prije nekoliko tjedana, ciklus se tek sada emitira', kaže Puhovski, napomenuvši da je izbor filmova bio isključivo u kompetenciji Deana Šoše i da se on u to nije miješao.

Taj potez HTV 3 važan je po tome što se Factum smatra najuspješnijom hrvatskom produkcijskom kućom specijaliziranom za dokumentarne filmove. Iz njegove radionice tijekom 15 godina postojanja proizašlo je više od šezdeset dokumentaraca, koji su prikazivani i nagrađivani na brojnim festivalima u Hrvatskoj i diljem svijeta. Factum je postao poznat i po tome što je razvio, kako to voli reći Nenad Puhovski, tri produkcijske linije – filmove o novijoj hrvatskoj povijesti, autobiografske dokumentarce i priče o ljudima s margine, te je prateći svjetski trend velikog revivala dokumentranog filma uspio zaintrigirati domaće gledatelje za taj žanr. No može se ipak reći da su najveću pažnju izazivali oni provokativni filmovi koji su otvarali prešućene teme iz novije hrvatske povijesti kao što su, između ostalih, 'Oluja nad Krajinom', 'Lora - Svjedočanstva', 'Paviljon 22' i 'Blokada', izazivajući kritike i polemike u javnosti.

'Factum retrospektiva' se nastavlja 14. listopada vrlo emotivnim dokumentarcem 'Sretno!' istih autora, koji govori o sudbini labinskih rudara i zatvaranju Tupljaka pored Labina, posljednjeg rudnika ugljena u Hrvatskoj. Također, u filmu se predstavlja i projekt Labin Art Expressa čiji članovi ulaze u rudarska okna i pokušavaju revitalizirati taj prostor i udahnuti mu novi život. Film je nagrađen posebnim priznanjem žirija za fotografiju na Danima hrvatskoga filma i nagradom Kodak na Motovunskom filmskom festivalu. Nakon filma 'Sretno!' slijede filmovi 'Jurić: Tvrđa' i 'Crnci su izdržali, a ja?' Zvonimira Jurića, koji govore o Osijeku na dva različita načina, zatim 'Godine hrđe' Andreja Korovljeva o eksploataciji radnika u brodogradilištu Uljanik u Puli te jedan od najnagrađivanjih i najboljih hrvatskih filmova 'Dečko kojem se žurilo' Biljane Čakić-Veselič o potrazi za bratom nestalim u ratu. U drugom dijelu retrospektive na programu su filmovi Nenada Puhovskog 'Paviljon 22' o zloglasnom paviljonu na Zagrebačkom velesajmu odakle u početkom '90-ih odvoženi ljudi, uglavnom Srbi, u Pakračku Poljanu, i 'Zajedno' o tome što ljude drži zajedno, 'Sve o Evi' Silvestra Kolbasa u kojem pratimo redatelja i njegovu suprugu u brojnim pokušajima umjetne oplodnje te film 'Tri' Gorana Devića u kojem vojnik iz Srbije, dragovoljac iz Hrvatske i pripadnik vojske BiH govore o apsurdu rata. Ciklus završava dokumentarcem 'Vajt' Nikole Strašeka, koji prati buran život Daniela Belea, jednog od prvih i najboljih zagrebačkih skejtera, koji je prošao sve, od skejtanja i ovisnosti o heroinu do objavljivanja romana i rada u informatičkoj firmi.

Na pitanje je li HTV postavljao neke uvjete, odnosno, jesu li na djelu bile cenzorske škare, primjerice, zbog njegova filma 'Paviljon 22' te očekuje li da će film nakon emitiranja pred televizijskim gledateljima uzburkati javnost, Puhovski je odgovorio da je izbor autonomna stvar HTV-a, što je i normalno, jer oni emitiraju serijal.

'Što se tiče filma 'Paviljon 22', to je dosta tužna priča jer je taj film ponuđen prvi put HTV- u prije točno 10 godina', objašnjava Puhovski, dodajući da su se tijekom tog desetljeća mijenjale ekipe na HTV-u, ali su sve bile jedinstvene u tome da se taj film ne emitira. 'Svako malo netko je film pogledao, najavio emitiranje, pa onda odustao. Premda, iskreno govoreći, u njemu nema ništa senzacionalno što ljudi na neki način već ne znaju, jedino su činjenice povezane na određen način. Uostalom, film je prikazan i na suđenju Tomislavu Merčepu i nisam čuo nikakve prigovore.'

Budući da se u retrospektivi ističe dokumentarac 'Sve o Evi' Silvestra Kolbasa i HTV-ove novinarke Nataše Kraljević, zanimalo nas je može li taj tip autobiografskog dokumentarca poslužiti kao primjer smjera kojim bi hrvatski dokumentarni film trebao krenuti. Po mišljenju Puhovskog posve je sigurno da ne postoji jedan smjer suvremene dokumentaristike, no činjenica jest da je Factum u proteklih 15 godina prvi sustavno razvijao praksu autobiografskog dokumentarca, koja je od tada postala legitimnim dokumentarističkim diskursom u koji spada i taj Kolbasov film.

'Kako se stvari mijenjaju ili kako ih mijenjamo, možda najbolje govori podatak da je moj 'Graham i ja' 1997. godine bio dočekan s velikom sumnjom pa sam, zbog 'ubacivanja' svoje priče u film bio čak optužen za svojevrsno ratno profiterstvo', kaže Puhovski. 'Danas je takav pristup nešto najnormalnije. S ponosom ističem da su jedina dva dokumentarca koja su dobila Nazorovu nagradu baš Factumovi autobiografski doxi – 'Dečko kojem se žurilo' Biljane Čakić Veselič, koji će biti prikazan na HTV3, i 'Ratni reporter' Silvestra Kolbasa.'

Na zahtjev da komentira odnos HTV-a prema dokumentarcima i kaže je li Hrvatska televizija odgovorila zadacima aktualnog trenutka u Hrvatskoj, jer bilo bi zanimljivo vidjeti dokumentarne filmove o herojima i antiherojima današnjice, recimo o Zdravku Mamiću, Pevecima i Todorićima, Puhovski je 'sažeo grijeh' HTV-a sljedećim riječima: 'Ako bi se jednostavno sažeo 'grijeh' Dokumentarnog programa HTV-a u proteklih petnaestak godina - ratne godine ipak su nešto drugo - on bi se mogao svesti na poznatu sintagmu 'ne bi se šteli mešat'. Doista, što bi neki gledatelj koji bi za 50 ili 100 godina iskopao HTV-ovu 'programsku vremensku kapsulu', zbilja mogao saznati iz HTV-ovih dokumentaraca o vremenu u kojem su snimani? Vrlo malo.'

Na upit je li nova ekipa na HTV-u uspjela nešto promijeniti po tom pitanju te planiraju li neke zajedničke dokumentarne koprodukcije,  Puhovski je odgovorio da 'ima puno nade u novu ekipu, ali slijedom dugogodišnjeg iskustva i ponešto opreza'. 'Koliko znam, ni jedna urednička ekipa u toj kući nije u cijelosti izdržala puni mandat. Vidjet ćemo! Što se tiče koprodukcija, za sada su to produkcijske suradnje u kojima HTV daje neke usluge, najčešće arhivu, i za uzvrat dobiva prava emitiranja. Kako se u takvim slučajevima ustvari ne radi o pravim koprodukcijama, još čekamo natječaje u kojima će HTV ulagati jednaka sredstva, pa i u 'cashu', kao i producent', istaknuo je Puhovski.

Na kraju saznajemo da Factum trenutačno radi na desetak novih projekata koji su u raznim fazama produkcije, a mnogi od njih su pred završetkom. 'Tu su 'Goli' Tihe Klare Gudac o posljedicama koje Goli otok stvara kroz nekoliko generacija, uključujući i najmlađu, moj 'Generacija '68' koji ispituje što je ostalo od naših snova od prije 45 godina, 'Danke Deutchland' Miroslava Sikavice o popularnoj glazbi u vrijeme Domovinskog rata, 'Djeca kapitalizma' Matije Vukšića o djeci koja odrastaju u našem divljem kapitalizmu, 'Prolaz za Stellu', Ljiljane Šišmanović o djevojčici s posebnim potrebama i ljudima koji je okružuju, poetski esej 'Lika: ljepotica i zvijer' Zrinke Matijević, 'Tusta' Andreja Korovljeva, biografiju frontmana KUD-a Idijoti dokumentarni esej 'Zagreb 52' Davora Kanjira i drugi', kaže Puhovski, dodajući da su posebno ponosni na dvije manjinske koprodukcije – 'Ljubavnu Odiseju' Tatjane Božić koju rade s Nizozemcima te 'Snovi se vraćaju kući' Mladena Mitrovića koji realiziraju sa Srbijom i BiH. 'Dakle, nikako ne spavamo na lovorikama!' zaključio je Nenad Puhovski.