U petak, 4. ožujka, na RTL televiziji počinje treća sezona šoua 'Hrvatska traži zvijezdu', a najbolju najavu dobili smo u razgovoru s najduhovitijim članom žirija Goranom Lisicom - Foxom
Audicije su bile u prosjeku bolje nego prve dvije sezone. Po mojem uhu, uzmemo li najboljih 100 ili najboljih 50, pa i najboljih 15, prosjek pjevačke kvalitete je najviši do sada.
Jeste li odmah uočili poneki izraziti talent?
Zbog spomenutog visokog prosjeka uočio sam dosta velikih talenata. Međutim, na audicijama se vidi samo pjevački talent, uglavnom se ne može uočiti i performerski talent – prevedimo to kao 'izvođački'. A ako ovo gledamo kroz prizmu moguće estradne karijere – slično je kao u sportu – i najveći talent mora proći puno faza da bi zaista negdje dogurao. Pritom mora imati i dosta drugih kvaliteta.
Je li bilo puno povratnika? Osjeća li se napredak kod njih?
Bilo je povratnika, nekoliko među njima čine mi se važni. Ti su pokazali značajan napredak.
Je li bilo puno letača, odnosno ljudi koji su se došli dobro zabaviti i nasmijati žiri ili je naglasak bio na iskrenoj želji za uspjehom?
Svega je bilo, a meni su dragocjeni i oni koju dođu s namjerom da zabave, sebe ili nas, ili TV gledatelje. Iskrena namjera da se zabavimo, pa još i solidna izvedba te namjere – pa to je sjajno!
Dvije sezone su iza vas. Možete li odrediti put kojim šou kroči? Prema ozbiljnosti ili zabavi?
Ja to ne bih razlučivao, radije bih govorio o 'ozbiljnoj zabavi'. Naravno da je to i zabava, ta nije u pitanju 'Poljoprivredna emisija' u kojoj se priča o urodu suncokreta i novim vrstama gnojiva. To je serija TV emisija koja je uzbudljiva i zabavna po svojoj formi. Drugi dio, live emisije, donosi ponekad i dramatičnu borbu za napredovanje, znači natjecanje koje je napeto. I Liga prvaka u nogometu je napeta, natjecateljska, puno košta i jako je televizična – no nitko se ne pita je li to 'zaozbač'.
S trećom sezonom stigla je i treća ženska članica žirija, Ivana Mišerić. Možete li je usporediti s Jelenom Radan i Anđom Marić?
Sve su komadi, e sada, jedna je malo viša, druga guzatija, no sve su bistre djevojke, neke od njih i majke. Ivana je decentna mlada žena koja se zna lijepo urediti i zna lijepo pričati o glazbi koju vrlo dobro poznaje.
Vi i Tony ste stari kompanjoni. Kako je raditi s njim?
Meni je HTZ prije svega učešće u kompleksnoj javnoj formi koja uključuje nešto što je meni blisko i čime se bavim, a to je glazba, plus zabava, natjecanje, talent. S Tonyjem dijelim jedan dio svojih humornih sklonosti i zato se najčešće vrlo dobro zabavljamo. Često i više od toga, zaludiramo se skoro kao na maturalnom putovanju, u garderobi je uvijek urnebes.
Čini se da se HTZ uspio odmaknuti od imidža stvaranja zvjezdica kratkoga daha. Bojan Jambrošić je s HTZ-om je započeo svoju, čini mi se, poprilično uspješnu glazbenu karijeru, a Kim je možda malo premlada pobijedila, stoga i njoj producenti moraju graditi karijeru polako.
HTZ je za mene prije svega televizijski šou, svoju kvalitetu iskazuje dobrom scenografijom, tempom, dinamikom, vođenjem. Istovremeno je i talent contest i svakako je dobro što i u tome iskazuje dodatnu svrsishodnost. Da, Bojan je sada već etablirani izvođač i Kim je odmah tu negdje, iako je njezina glazbena karijera usporena rosnom mladošću i školovanjem. Tu je i Zoki kojemu uskoro izlazi album, pa Carla Belovari itd.
Koliko HTZ brine o natjecateljima koje je tek nekoliko koraka dijelilo od pobijede?
Teško se brinuti o toliko juniora, svake godine dolaze novi. HTZ je tu neka vrsta katapulta i svoje je odradio katapultirajući tu omladinu od točke nula na neku daleko više pozicioniranu.
S drugom sezonom, HTZ ludilo nije se smanjilo, naprotiv. Vjerujete li da će se održati i ove sezone?
U to sam siguran, pa što drugo tako zabavno i napeto ima na televiziji, osim saborskih skoro pa šaketanja.
Što privlači gledatelje tom šou - format, duhoviti voditelji i žiri ili natjecatelji?
Vjerujem da gledatelje pred ekranima drži sve skupa, kao što dobra novina ima čitatelje zbog više elemenata, zbog dobre rubrike unutrašnje politike, vanjske politike, dobre crne kronike, kolumni, pa i križaljke. No držim da je glavni element identifikacija s natjecateljima. Čim počne live dio emisije, ostanemo na 15 najboljih, gledatelji izaberu svoje favorite i emocionalno sudjeluju dalje s njima, u njihovim usponima i padovima. Sam kroj šoua je takav da to naglašava, a ozbiljan i kvalitetan TV posao jest da taj kroj fino teče, da je gledljiv i napet.
Što vas osobno privlači šou da se svake godine vraćate?
Napeto mi je i zato što se ne pripremam unaprijed, što pogotovo u live emisijama znači da sam na neki način izjednačen sa svakim gledateljem: svi komentiraju za sebe ili za ukućane, samo što ja tu i tamo moram nešto guknuti javno, i to onda čuje i vidi cijela Hrvatska. To mi je kao neki adrenalinski sport – sam sebe prisiljavam razvijati unutar nekoga performing formata. Dok imam dojam da unutar te forme napredujem, zadovoljan sam.
