Najrazvikaniji bend koji je stekao slavu bez objavljivanja ijednog albuma pokazao je na zagrebačkom koncertu da funkcionira kao mjehur od sapunice - rasprsnuo se već prvim tonom loše ugođenog razglasa
Mora se priznati da je teksaško-njujorški melankolični četverac Cigarettes After Sex koji je nastupio u zagrebačkoj Tvornici 13. lipnja sasvim sigurno definirao neke koncertne percepcijske granice na ovim prostorima. Naime rijetki su oni izvođači koji su posve uspjeli rasprodati respektabilni koncertni prostor (došlo je više od 1500 posjetitelja), a umijeće sviranja im je niže od standardnih svatovskih bendova na ovim prostorima.
Cigarettes After Sex upravo su u tome uspjeli: Tvornica je bila popunjena i to pretežito djevojkama; otprilike je bilo desetak djevojaka na jednog muškog promatrača. Posrijedi je bio jedan od rijetkih koncerata na kojem su se širili ugodni mirisi iz publike, kao kad nastupa Eros Ramazzotti.
No dok je Ramazzotti prekaljeni profesionalac čijih je pet hrvatskih nastupa izvedeno na najvišoj performativnoj razini, Cigarettes After Sex nisu ništa drugo doli provincijalni demo bend s mizernim sviračkim iskustvom, traljavim ponašanjem na pozornici, loše ugođenim razglasom i viškom dosade u izrazu. Zapravo, to je prilično čudno s obzirom na to da bend postoji gotovo deset godina. No tek je prije koji dan objavljen album prvijenac, pa tih deset godina valja shvatiti prilično uvjetno.
Cigarettes After Sex zvuči kao bend koji je došao na audiciju kod Davida Lyncha kako bi se njihove skladbe pojavile na soundtracku novog 'Twin Peaksa' jer podsjećaju na ono što je Angelo Badalamenti prije četvrt stoljeća radio s Julee Cruise, no izbačeni su naglavce nakon odsviranog prvog tona.
Nastup čiji je inicijalni dio trajao svega 55 minuta, uz dvije pjesme na bisu, potpuno je daleko od onoga što su posjetiteljice priželjkivale, a vidjele su u mnoštvu kvalitetnih spotova na YouTubeu. Cigarettes After Sex uspješno su prodali rog za svijeću putem društvenih mreža i tako stekli enormnu popularnost. Kad je trebalo to dokazati i nastupom uživo, sve je palo u vodu.
Cijela priča oko ovog benda vrti se oko lidera Grega Gonzaleza koji pokušava odati dojam da je dream pop ikona, a da njegov bend zvuči poput Mazzy Stara ili Cocteau Twinsa. No što se Gregu snilo, Gregu se nije zbilo. Da je tomu tako, dokaz je i jeftina kopija pjesme 'Angel Mine' skupine Cowboy Junkies, koja se prepoznaje u njihovu najvećem hitu 'Apocalypse'.
Bilo je sjajno vidjeti to da se u Tvornici skupila publika koja bi inicijalno trebala biti inventarom tog kluba - tinejdžerke i tinejdžeri - i za svaku pohvalu je to što je LAA doveo bend koji je u diskografski embrionalnoj fazi požeo komercijalni uspjeh (Cigarettes After Sex nisu samo senzacionalno popularni u Hrvatskoj, nego i drugdje).
No bend u kojem funkcioniraju samo pjevač i gitarist, u kojem bubnjar lupa na tri od šest dijelova bubnjeva, bend koji da nema reverba, ne bi mogao napraviti ni tonsku probu - svakako je sramota za glazbenu industriju. Nešto kao one male hrvatske narodne stranke koje su u jednom trenutku poželjele krojiti ovdašnju stvarnost, a sada polako odumiru.
Držim da će i hype oko ovog benda vrlo brzo odumrijeti, a da će ljubiteljice dream popa otkriti prije navedene bendove: Mazzy Star, Cocteau Twins/This Mortal Coil, Cowboy Junkies i druge, čiji članovi znaju kako se koriste instrumenti.