Kada sam čula da će Željka Markić gostovati u emisiji Aleksandra Stankovića, odmah mi se zgrčio želudac. Ne samo zbog toga što se do samoga temelja ne slažem sa stavovima koje zastupa dotična gospođa, nego i zbog toga što sam znala da to neće dobro završiti. Aleksandar Stanković u više nam je navrata, naime, pokazao da zbilja ne zna razgovarati s neistomišljenicima. Uvijek se s njima posvađa. Svaki se put pri susretu s takvima ponaša prgavo i nadureno. A to takvim gostima gotovo bez iznimke - sjedne kao naručeno

Shvaćam ja njega, onako čisto ljudski i osobno. I ja bih se, da moram razgovarati sa Željkom Markić, vjerojatno uzrujala. Čak štoviše, uopće ne bih htjela razgovarati s njom. No ja zato ne vodim najgledaniji talk show na javnoj televiziji. Moj način razgovora ili izbjegavanje komunikacije s određenom vrstom ljudi samo je u domeni kuće, birtije i ćušpajza. Stankovićev, barem kada vodi 'Nedjeljom u dva', nije. On bi trebao izroniti iz svojeg ćušpajza i barem se tih sat vremena praviti da je novinar. Trebao bi biti svjestan da svađanjem s gostima samo potpiruje spike o tome da je ideološki borac, a ne urednik i voditelj emisije. Trebao bi biti svjestan da kada si dopušta takvu nadrkanost, zapravo sam sebi izbija adute i stvara situaciju u kojoj će svi oni koji se s njim ne slažu zaključiti da sirotom gostu svojim ponašanjem pokušava oduzeti pravo na javno izražavanje.

I iako znam da nije tako, svaki put kada to učini, zapitam se što bih mislila kada bi se netko u svojem talk showu tako ponašao prema javnim ličnostima s čijim se stavovima ja slažem. Netko to, ustvari, i jest učinio. Mislav Togonal, primjerice.

No dok s jedne strane razumijem (što ne znači da odobravam) Stankovićevu potrebu za verbalnim nadmudrivanjem s Markićkom, nikako ne razumijem zašto je emisiju vodio tako šlampavo i nepripremljeno. Zašto nije malo dublje proučio temu? Zašto joj nije postavio neka ključna pitanja? Zašto, kada je već vukao površne analogije između Suda za ljudska prava u Strassbourgu i Haaškog tribunala, nije povukao i jednu malo pametniju pa je upitao misli li doista da se definicija braka u tradiciji na koju se gospođa poziva već nije stoput promijenila? I odakle joj one gluposti o 'roditelju 1' i 'roditelju 2', koje, barem koliko ja znam, nitko trijezan u Hrvatskoj ne zastupa? Zar je doista mislio da će je uhvatiti nespremnu s pitanjima o financiranju kampanje prikupljanja potpisa? Je li on tu ženu ikada vidio u prethodnim javnim nastupima? Nije primijetio da je, iako trubi o tome da ne voli ideologiju, vrstan ideološki borac koji jako dobro zna onu, nećemo sada navoditi čiju maksimu o uporno ponavljanoj laži koja nakon nekog vremena zvuči kao istina?

Na kraju je sve ispalo još gore nego što sam mislila. Svojim je uglavnom besplodnim upadicama nije uspio nimalo pokolebati, nije uspio otkriti ništa iz njezine agende što već otprije nismo znali, samo joj je dao sat vremena da još jedanput na javnoj televiziji iznese svoje evanđelje po homofobiji, da ponavlja za konzervativnu zajednicu milozvučne sofizme i da još usput uspije pozdraviti sve one koji su poduprli kampanju, zahvali se istaknutim potpisnicima, mami, tati, mužu, djeci i dragom bogu te još na kraju ponovi da 'ne voli ideologiju', nego valjda sve to radi zato što je plemenitija od Isusa. Svi njegovi pokušaji provokativnih pitanja na kraju su izgledali tek kao koprcanje u stolcu. A Željka Markić, osoba koja misli da su dva homoseksualna para reprezentativni uzorak u istraživanju, fakat nije klasa gosta koja ga je na takvo što smjela svesti. Nije pametnija od njega. Samo je smirenija i pripremljenija. A kada te u tome uspije nadmašiti gost koji u emisiju dolazi zato da bi izložio svoju ostrašćenu ideologiju - u nečemu si pogriješio.