Posljednjih mjeseci naporno ste radili, objavili ste šesti po redu album 'Svim na zemlji' koji si promovirao serijom nastupa na zagrebačkom Adventu, a za njega si osvojio i Porina za najbolji instrumentalni album, gostuješ Massimu kao gost solist na svim velikim koncertima te imaš svoje vlastite odlično posjećene koncerte - kada pronalaziš vrijeme za sve to? Kako izgleda tvoj radni dan?

Volim raditi različite stvari i uvijek imam dosta novih želja i planova, no s vremenom sam naučio racionalnije koristiti vrijeme koje imam. Pokušavam biti što efikasniji, iako moram priznati da se tu i tamo dovedem u situaciju da ne stignem sve što želim. Imam obitelj i psa, tako da tu ima dosta 'žongliranja' s vremenom. Ali, kako se kaže: 'Izaberi posao koji voliš i nećeš morati raditi ni dana u životu'.

Spomenuli ste i psa, moram pitati za Dušku, naime, njoj ste posvetili i jednu skladbu?

Djeca su me dugo nagovarala da kupimo psa, a ja se dugo nisam dao jer sam znao da će obveze na kraju pasti na moja i Andreina leđa. Na kraju sam popustio i u naš život je ušla francuska buldogica Duška koja je sad miljenica cijele obitelji. Totalno smo je razmazili, ima svoju Instagram stranicu sa skoro 2.500 pratitelja. Što da vam kažem? U četvrtak ćemo između ostalog svirati i skladbu koja je nastala povodom njenog dolaska u obitelj, a zove se 'The Moment She Walked In'. Možete ju i poslušati na digitalnim servisima.

Supruga Andrea ti je managerica, a tko god te prati na društvenim mrežama, može vidjeti da odlično surađujete. Kako izgleda vaša poslovna suradnja? Čuli smo volite reći da ste kliknuli i privatno i poslovno, smatrate li da je to dobro?

Imamo puno zajedničkih interesa, pa je to dobro i za naš privatni odnos. Ljudi koji su u braku često žive praktično odvojenim životima, susretnu se tek navečer kada su umorni od posla. Nama se posao dobrim dijelom isprepliće, pa dosta vremena provodimo zajedno. Naravno, ponekad se posao miješa s privatnim, ali to je neminovno.

S obzirom da ste se vjenčali na Valentinovo jasno je da ste romantični. Imate li neke rituale u braku koji vam pomažu sačuvati odnos?

To s vjenčanjem na Valentinovo imalo je zanimljiv obrat. Naime, osim što je to romantičan dan i bilo je lijepo vjenčati se na Valentinovo, to je također i datum kada glazbenici najčešće imaju koncerte, pa smo već na prvoj godišnjici imali situaciju u kojoj se muškarac ne želi naći. Zadnjih par godina za Valentinovo gostujem na Massimovim koncertima, a Andrea ide sa mnom, pa onda uvijek nekako spojimo ugodno s korisnim.

Idu li djeca vašim stopama, podržavaju li vašu karijeru?

U početku su oboje ponešto svirali, ali nije ih to ozbiljno zanimalo. Nemam nikakvih ambicija da djeci namećem smjer njihovog razvoja. Životni poziv je njihov odabir, ja ih mogu samo podržati i pomoći im. Ono što mi je bitno kod djece je da u životu odaberu ono što ih stvarno zanima i za što imaju talent. A što se tiče moje glazbe, nisu baš neki veliki fanovi, ali vole ponekad sudjelovati u mojim projektima. Oboje su glumili u mojim video spotovima i to im se jako svidjelo.

Poznajemo vas prvenstveno kao saksofonistu, međutim djelujete i kao autor i producent. S čime je započela vaš karijera? Kako je sve krenulo, kada ste se počeli baviti glazbom?

Sa sedam godina sam počeo svirati violinu. Završio sam 2. srednje i onda se prebacio na saksofon. Diplomirao sam klasičnu glazbu, a za vrijeme studija učio sam jazz, istovremeno svirao pop glazbu. Komponiranje i produkcija su došli kasnije. Svoje prve autorske radove uspio sam u profesionalnom smislu ostvariti za vrijeme rada sa Songkillersima. Snimali smo svoj prvi album 'Fleka' i tada smo gotovo svi u bendu nešto skladali. Tu su počeli svoje prve autorske note ostvarivati osim lidera benda Željka Banića Baneta i dvojica današnjih hit makera Ante Pecotić i Predrag Martinjak Peggy. U to vrijeme sam napisao i dvije pjesme za prvi album Nine Badrić, bio koautor na nekim pjesmama Songkillersa i skladao i producirao jednu pjesmu za kvartet Divas. Kasnije sam komponirao i producirao dva albuma grupe Hotline, čiji sam bio osnivač i voditelj, radio sam glazbu za jedan film, glazbu za reklame… I tako je nekako sve krenulo.

Uz Muzičku akademiju, školovali ste se i na Berklee College Of Music u Bostonu, je li Amerika je bila dobro iskustvo?

Amerika je, rekao bih, odlično iskustvo za svakog mladog čovjeka, osobito glazbenika. Ne samo školovanje, već i život, navike, suradnje s glazbenicima iz raznih zemalja itd. Za vrijeme studija u Americi, puno sam vremena posvetio učenju produkcije, aranžiranja. Imao sam predmete poput Songwriting, Music Technology, Music Production & Engineering, pa čak i Music Business i slično. To se uvelike razlikuje od studija na našoj Muzičkoj akademiji, pa sam dosta vremena uložio u to. Danas imam koristi od toga što sam naučio na Berkleeu.

Višestruki ste dobitnik Porina, koliko kipića imate?

Imam dva Porina kao član benda (Songkillers i Soulfingers), zatim 2-3 s Jazz orkestrom HRT-a i četiri Porina sa svojim albumima. Posebno sam ponosan na ovogodišnji Porin za najbolji instrumentalni album kojeg sam dobio za svoj božićni album 'Svim na zemlji'. Porin je naša najveća glazbena nagrada i mislim da je moramo čuvati. Naravno da ima svoje uspone i padove, ali mislim da se tu pokazuje koliko imamo talentiranih ljudi, pogotovo s obzirom na to da smo mala zemlja.

Manje je poznato da ste ujedno i producent dva velika orkestra na HRT-u, Jazz i Tamburaškog orkestra s kojima ste također osvojili nekoliko Porina. Kako je raditi s velikim orkestrima?

Rad na HRT-u mi je dao mogućnost produciranja velikih ansambala u velikim tonskim studijima, a to je sasvim nešto drugo u odnosu na pop i rock produkciju. Akustični instrumenti, veliki prostori, puno ljudi, sve je drugačije. Puno sam naučio, proširio vidike, slušao i producirao različite vrste glazbe. U sedam godina rada kao producent Jazz orkestra i dvije godine rad s Tamburaškim orkestrom ostvario sam sate i sate koncerata i studijskih snimanja i surađivao s mnogim kvalitetnim ljudima. Kao producent Jazz orkestra radio sam i s velikim brojem odličnih glazbenika među kojima je bilo i svjetskih imena te nekih dobitnika Grammyja poput: Christian McBride-a, Dee Dee Bridgewater, Alana Broadbenta, Michaela Abene-a, Ed Neumeistera, Ernie Wattsa, Charles Tollivera, Miroslava Vitousa i drugih.

Po vašim solističkim nastupima i gostovanjima, vidi se da se dobro osjećate pred velikim auditorijem i kamerama, imate li ikada tremu?

Volim energiju na velikim koncertima i volim gostovati velikim izvođačima poput Massima ili Parnog Valjka. To mi je svaki put poseban doživljaj. Neki od mojih gostovanja koji su mi ostali u najljepšem sjećanju su mi definitivno Massimo u Domu sportova, Sava centru i na tvrđavi Sv. Mihovil, zatim Parni Valjak u pulskoj i zagrebačkoj Areni te naravno mnogi nastupi s Dinom Dvornikom i Songkillersima. Na koncertima nemam tremu, ali sam uvijek uzbuđen. Svaki nastup mi je važan i uvijek se potrudim da budem dobro pripremljen i da mi je energija na visokoj razini. Volim to što radim, a posebno pazim da mi sviranje ne prijeđe u rutinu.

Autor ste i nekoliko vokalnih uspješnica.

Volim suradnje s vokalistima, a volim i pisati pop pjesme iako to ne radim prečesto. Na mom albumu nalazi se pjesma na engleskom jeziku 'Better Man' čiji sam autor, a otpjevao ju je fenomenalni vokalist Mirza Tetarić. Pjesma se emitirala na stranim radio postajama, a nešto manje i kod nas.

U zadnje vrijeme imao sam nekoliko takvih suradnji na hrvatskom jeziku, od kojih je najuspješnija pjesma 'Olako' s Ivanom Kindl koja se probila do gotovo svih top ljestvica u Hrvatskoj, a izvodili smo ju i uživo na koncertima. Moju pjesmu 'Dream For The Future' ft. zbor Izvor izvodili smo na predsjedničkoj inauguraciji. Pjesma 'Moje vrijeme' ft. Željka Veverec (Mangroove) ušla je u Top 10 najboljih singlova 2017, po odabiru kritičara. Tu je i suradnja s Mladenom Puljizom iz grupe Boa. Za sve pjesme smo snimili i video spotove, tako da ih možete pogledati na mom YouTube kanalu.

Svoje autorske albume plasirali ste uspješno u strani eter, skladbe su vam se emitirale na američkim Billboard radio postajama - koliko je teško ili lako bilo osvojiti strane glazbene urednike s autorskom glazbom?

Moj album 'Metropolis' iz 2012. g. se u šest mjeseci zavrtio na nekoliko stotina radio postaja u petnaestak zemalja. Mislim da je za američke, britanske ili australske radijske urednike bilo iznenađenje da se smooth jazz sceni pojavio netko iz zemlje kao što je Hrvatska. Neki nisu znali ni gdje je Hrvatska, nisu mogli izgovoriti moje prezime i sl. Album 'One Click World' je lako slijedio svog prethodnika, kao i 'Bucket List, ali održavanje kontakata s radijskim urednicima, komunikacija, distribucija albuma i singlova, promocija… ima tu dosta posla. Srećom nisam sam, tu je Andrea odigrala važnu ulogu, s obzirom da je odlična PR-ovka vješto je komunicirala s mnogobrojnim radijskim prezenterima iz raznih zemalja.

Sve velike domaće zvijezde vole raditi s vama, s većinom od njih ste i surađivali, a mnogi kažu da još uvijek nemate konkurenciju, dok vas neki uspoređuju sa svjetskim saksofonistima - čini mi se da ste ipak ostali skromni.

U Hrvatskoj se gotovo nitko od instrumentalista ne bavi glazbom na način na koji se ja bavim, a to je da snima svoje autorske instrumentalne albume u vrsti glazbe kojom se ja bavim. Ja bih volio da kod nas postoji smooth jazz scena, da postoje festivali, klubovi gdje bi se takva glazba izvodila. Možda čak i neka radio postaja.

Što se tiče svjetskih saksofonista, već sam odavno prošao tu fazu da se uspoređujem s nekim. Ja sviram svoju glazbu, imam svoj stil sviranja i nemam potrebu se uspoređivati s drugima. Muzika nije natjecanje, ja radim ono što osjećam da trebam raditi. Kad mi dođe potreba da komponiram i da snimim album, naprosto se ne mogu tome oduprijeti. Radim ono za što sam rođen. Isto tako je i sa suradnjama. Surađujem samo s onima čija mi je glazba bliska i s kojima mi je ugodno na pozornici.

Što publiku čeka na koncertu u Kontesi? Zašto mediteranski štih?

Nastup u klubu kao što je Jazz & Cabaret klub Kontesa u Zagrebu otvara mogućnost izvođenja obrada, tematskog materijala. U veljači smo održali rasprodan koncert na kojemu smo svirali par ljubavnih pjesama poput onih od Van Morrisona i Michaela Boltona, a ovaj put putujemo na jug i pripremili smo neke od najljepših pjesama iz mediteranskog okružja.

Godine 2008. sam snimio album s obradama dalmatinskih pjesama, jer mi se sviđa mi se taj zvuk, a neke pjesme jako dobro zvuče na saksofonu. Saksofon je instrument koji je najbliži ljudskom glasu, pa općenito volim obrađivati vokalne kompozicije. Na koncertu u Kontesi ćemo odsvirati nekoliko stvarno lijepih pjesama koje zvuče kao da su napisane za saksofon.

Gdje se može čuti vaša glazba?

Internet mi je omogućio emitiranje i prodaju albuma u inozemstvu, tako da sam dosta orijentiran na taj segment. Moja glazba se nalazi na svim digitalnim servisima i lako je dostupna.

Dosta sam aktivan i na društvenim mrežama, pa sve informacije vezane za mene i moju glazbu nije teško pronaći. Imam web stranicu, Facebook profil, Instagram, YouTube kanal... Čak i moj božićni album 'Svim na zemlji' ima svoju web stranicu.

Za kraj, recite kakvu glazbu volite slušati?

Slušam stvarno različitu glazbu. Imam faze kada slušam jazz ili klasiku, a nekad slušam pop glazbu. Volim Bacha, ali i Stonese, veliki sam fan Milesa Davisa ili Snarky Puppy, ali isto tako i Davida Bowieja i Seala... Na mojoj play listi u telefonu stvarno možete naći različite stilove. Jedino čemu se uvijek vraćam je soul glazba poput Steviea Wondera, Earth Wind & Fire, Arethe Franklin, Princea i slično.