Za Coloniju je rekla da je glazbena obitelj koja je trajala više od 20 godina. 'Kao i u svakom normalnom braku tako je i u obitelji Colonija došlo do zasićenja, moglo bi se tako reći. Bila sam nedavno u Sloveniji, tamo me zovu Colonia, oni misle da se ja tako zovem. I solo i grupna karijera imaju svoje prednosti i mane. Samostalna karijera mi je novo iskustvo, izašla sam iz zone komfora, sada je sve na meni', izjavila je Indira Levak za Happy FM.

Sada, kaže, ispunjava sama sebi želje, ostvaruje se i kao tekstopisac. 'Udaram na sve strane, ja sam žena koja se ničega ne boji. Samostalna karijera je avantura u kojoj uživam. Ima još žara i varte u meni. Ono što mi je stvarno želja je napraviti koncert u zagrebačkoj Areni i o tome promišljam već duže vrijeme. Dogodit će se u bliskoj budućnosti, tražimo neki dobar datum, već znam da ću imati puno gostiju, zvat će se 'Indira i prijatelji'', istaknula je pjevačica.

Prisjetila se svojih početaka, davnih devedesetih. 'Četiri godine sam radila kao državni službenik i šefu rekla: Šefe ja vam tako volim glazbu na što joj je on uzvatio - ali Indirice ali mi tako tebe volimo, evo ti šest mjeseci neplaćeno, ako ti krene krene, ako ne ti se nama vrati, a ostalo je povijest. U Zagreb sam došla s jednim koferom, aspsolutno ne poznajući grad. Ja sam bila mali dotepenac, prepuštena sama sebi i izgubljena u Zagrebu. S 18 godina sam napustila roditeljski dom i od tada sama zarađujem', objasnila je Indira.

Prvo su joj društvom rekla je, bili svi zagrebački konobari. 'Uzela bih novine pod ruku, sjela na tramvaj, pila kave, razgovarala s konobarima i molila Boga: 'Dragi Bože daj mi koncerata samo da mogu platiti stanarinu, ne moram ni jesti'. Prvi susjed mi je bio Jasensko Houra, on bi s cigaretom dolazio kod nas i rekao nije to ni tako loše, bio nam je mentor, i bili su jako sretni s nama. Houra mi je prodao i auto, prve novce sam dala, Mercedes A klasa, rekla sam sebi tada da sam uspjela. Srela sam Houru nedavno i rekao je: 'Kud sam ti prodao taj auto baš je bio dobar'.

Pričala je i o nedavnom gostovanju u Podgorici. Nakon 13 sati putovanja odmah je imala nastup u jednom klubu, na koji je došao i njezin veliki obožavatelj, crnogorski predsjednik Milo Đukanović sa suprugom. 'Njegova je najdraža pjesma 'Svijet voli pobjednike'. Pjesma je nastala kada je Goran Ivanišević pobijedio na turniru u Wimbeldonu i zato je posvećena svim pobjednicima, onima koji se tako osjećaju, pozitivna je i zato je ljudi toliko vole', poručila je pjevačica koja bi u budućnosti voljela imati svoj ugostiteljski objekt u kojem će ljudi piti na dug. Naglasila je da je dizajn opušta, da je to njezina druga ljubav te da je vizionar, a suprug sve to realizira.

'Pravimo sve, krevete - Ti da bu dibu da, baš su izdržljivi, imamo ih u apartmanima, imamo i konzole, fotelje, sve je delux proizvodnja. Prihvatila sam mužev savjet da ne držim sva jaja u istoj košari i ulažem u budućnost, da imam lijepu starost. Boli me kičma, disk mi je iscurio... U koroni sam jednoj ženi čak bila i dostava, odnijela sam tegle koje je naručila, skuhala mi je kavu, nije mogla vjerovati da sam to ja, rekla je da sam baš normalna... Gosti kada dođu gledaju jesam to ja, a ja kažem- jesam brate. Pitam ih koliko ih je, imaju li dovoljno ručnika, što im treba i tako', opisala je.

Trebala je imati i beach bar, ali se zakomplicirao s papirologijom pa će to ostaviti za neka bolja vremena. 'Meni je san u Galovcu pored Bjelovara, gdje nam je proizvodnja namještaja imati birtiju. Kada ovi vrijedni ljudi idu iz polja da im ja vičem: 'Đuro dođi na rakijicu, platit ćeš kada budeš imao, pa ga ja upišem u tekicu, da piju na veresiju', izjavila je.