Internet je ubio glazbenu industriju i zauvijek izmijenio filmsku – logikom stvari, nije li televizija sljedeća?

Strah od potvrde ove teze prisutan je u najvećim televizijskim kompanijama svijeta već neko vrijeme. U Hrvatskoj baš i ne pretjerano, za sada, jer internetska infrastruktura i poznavanje stranih jezika daleko su od toga da uporabi web-sadržaja omoguće ubojiti napad na mainstream; usto, domaća produkcija nije baš toliko atraktivna da bi se ljudi klali za nju tjednima prije prikazivanja, švrljajući po torrentima zbog epizoda koje ne mogu dočekati. Kao što su, recimo, ljudi masovno krenuli skidati prve epizode američkih serija 'Weed' i 'Dexter' s interneta, a gdje su se pojavile tjednima prije negoli su bile premijerno prikazane na Showtimeu!

Glasina kaže da je Showtime namjerno pustio te epizode kako bi, u svoju korist, reklamno iskoristio medij koji ga ugrožava, što se ne može reći za HBO, čiji je 'True Blood' osvanuo na netu ne samo tjednima prije premijere, već i prije negoli su pilot-epizodu stigli završiti, pa je tako, poput nedavnog skandala s 'Wolverineom', ona krenula u ilegalnu cirkulaciju bez specijalnih efekata, čak i s pokojom scenom manjka.

Televizija se tako već neko vrijeme pokušava nositi s prijetnjom interneta, pokušavajući izbjeći glupost glazbenog biznisa pribjegavanjem taktici savezništva, a ne progona; od PBS-a koji je krenuo postavljati sve svoje dokumentarce na online gledanje preko servisa Hulu, do 'South Parka' koji sve daje u besplatni stream, ali nakon emitiranja na Comedy Centralu, naravno. Baš kao i Nova TV s nekim svojim sadržajima.

No promjene se ne događaju samo na razini dostupnosti torrenta i Rapidsharea, kao ni na revolucionarnom izumu flash videa i carstvu YouTubea izgrađenom na njemu – ostaje pitanje hoće li televizija preživjeti daljnji rast i razvoj interneta i promjenu navika novih generacija, koje ne samo da se odvikavaju od toga da im televizijski urednici diktiraju satnicu (nije li lakše kada to radi playlista divx playera i kada jednu sezonu možete odgledati u jednoj večeri, a ne čekati po jednu epizodu tjedno i ovisiti o tuđoj kapaljki), već sve manje podnose pasivnost gledanja, navikli na interaktivnost cyber-doživljaja? 'Nova generacija očekuje interakciju s televizijom', jasan je Jon Gisby, direktor novih medija britanske televizije Channel 4, tvrdeći da je njegov petogodišnji sin obilazio televizor u potrazi za mišem, ne bi li 'premotao' sadržaj koji mu je bio dosadan i spor!

Osim toga, nitko ne želi čekati pola godine do godinu da se televizijske glavešine u pojedinim zemljama odluče dogovoriti otkupiti neke serije koje su dostupne na internetu, ne samo odmah po premijeri u matičnoj zemlji, već, dakle, čak i tjednima prije. Zašto bi netko, osim u nedostatku titlova, u Hrvatskoj čekao da se RTL odluči kupiti drugu sezonu 'Dextera', kad je cijela treća već neko vrijeme dostupna za gledanje na Webu, a u rujnu će krenuti i četvrta, pri čemu će prve epizode biti dostupne za online gledanje vjerojatno već u kolovozu ove godine, i to na svakom koraku cyberspacea?

Amerikanci već imaju brojke koje ih zabrinjavaju – čak 80 milijuna Amerikanaca gleda televizijske sadržaje na internetu, što je dvostruko više od brojke iz 2007, a očekuje se da će do 2013. godine broj projekata vezanih za striktno definiranu satnicu TV ekrana biti prepolovljen. Istraživanje provedeno prošle godine ukazuje na to da je ljeto 2008. početak 'smrti televizije kakvu poznajemo', a linija razgraničenja između online videa i TV programa sada je već toliko izbrisana da će u sljedećih nekoliko godina posve nestati. NBC je lani tako posvetio najveću pažnju kineskim Olimpijskim igrama, znajući da upravo atraktivni prijenosi mogu podići gledanost, dok dostupnost ostalih TV sadržaja odavno nije u monopolu TV mreža.

Primjerice, Netflix, nekada servis za posudbu filmova, sada nudi online TV sadržaje, dok Sony, Microsoft i Apple prodaju TV sadržaje preko svojih servisa, od Playstationa preko Xboxa do iPoda. Čak je i Amazon.com pokrenuo svoj Video On Demand, nudeći 40.000 filmova i TV serija, dok Sony, Hewlett-Packard i Samsung kreću s televizorima koji će se jednako oslanjati na tradicionalni TV sadržaj, koliko i na Web ponudu lako dostupnu na ekranima njihovih novih televizora.

Ameri isto tako predviđaju da će prosječan broj sati gledanja televizije dnevno do 2013. godine skočiti sa sadašnjih šest na osam, a od toga će manje od četiri sata biti posvećeno gledanju konvencionalne televizije kakvu danas poznajemo. Usto, raste i broj produkcija za internet, projekata proizvedenih prvenstveno za Web, kakav je, recimo, 'Doctor Horrible's Sing-Along Blog' Jossa Whedona, koji se prije toga obogatio radeći 'Buffy', 'Angel' i 'Firefly'.

Anketa provedena među mladima između 16 i 29 godina starosti u 12 različitih zemalja pokazala je da je 77 posto njih danas spremnije živjeti bez televizije nego bez interneta. Kina prednjači u brojkama, gdje je čak 87 posto fanatičnih internetskih korisnika, dok ih svega 13 posto preferira TV. U SAD-u, brojka je 77 posto za net, 23 za TV.

T-Comov MAXtv prati trendove i pokazuje u kojem će se pravcu televizija morati mijenjati i u Hrvatskoj, jer podaci iz ostatka svijeta govore kako je IPTV budućnost, koja će samo u Americi generirati 26 milijardi dolara do 2010. godine, s oko 50 milijuna pretplatnika.

Hoćete li još brojki? U 2007. godini Britanci su s interneta skinuli 127 milijuna filmova i TV showova, ilegalno; legalno, skinuli su ih tek 158.000. Sve to koštalo je industriju 152 milijuna funti, budući da proizvodnja prosječne britanske TV drame koju gledate na televiziji (ili na netu) košta oko 800.000 funti po satu!

Paralelno sa svim tim statistikama, događa se još jedna zanimljiva stvar – prijetnja internetu od strane interneta samog!

Naime, kada je Disney 2007. godine iznio svoj plan invazije HQ streaminga na netu, Google je poslao upozorenje na kongresu europske kablovske televizije, objasnivši da internet nije stvoren za web TV te kako bi predoziranje ovakvim sadržajima moglo itekako 'hendikepirati' internet kao takav. 'Korisnik neće moći dobiti kvalitetu kakvu želi', kažu u Googleu, zbog čega YouTube i jest orijentiran na kratke sadržaje niske kvalitete, iako već sada na njega otpada čak dva posto cijelog cjelcatog internetskog prometa!

A ideju o rušenju interneta zbog zagušenosti videom mnogi otpisuju kao glupost i propagandu Googlea koji, kao i svi korporacijski giganti u biznisu, želi monopol i cijelu stvar samo za sebe – imamo li na umu da je Google postao sinonim za internet, a njihov YouTube za masovno korištenu internet-televiziju, uopće nisu daleko od ostvarenja svih svojih ciljeva.