Već je prvim romanom 'Hotel Zagorje' zavrijedila najprestižniju hrvatsku književnu nagradu, a zahvaljujući posljednjem romanu 'Sinovi i kćeri', postala je laureatkinja najcjenjenije regionalne književne - Nagrade Meša Selimović. To je bio i više nego dovoljan razlog da Tončica Čeljuska u svojoj emisiji 'U svom filmu' ugosti spisateljicu i pjesnikinju Ivanu Bodrožić
Gostujući kod Tončice Čeljuske, spisateljica i pjesnikinja Ivana Bodrožić otkrila je koliko joj znači osvojena nagrada. 'Raspadom bivše zemlje, govorni prostor u kojem se možemo razumjeti se skučio i to je pridonijelo na naše razumijevanje života, književnosti i prostora u kojem živimo. Samim time Nagrada Meša Selimović je jedina nagrada koja nas potiče da se bolje razumijemo i inzistira na našim sličnostima nego na malim jezičnim različitostima koje su evidentne, ali nas ne sprečavaju da se razumijemo.'
Budući da su do sada tek četiri autorice osvojile ovu nagradu, Ivana Bodrožić rekla je kako to puno više govori o muškom svijetu nego o kapacitetu autorica: 'Položaj žena u društvu se jednako tako referira i na položaj žena u književnosti. Nije samo važno tko piše, već je važno i tko sjedi u žirijima, izdavačkim kućama, u novinama i časopisima koji promoviraju književnost.'
Na to je potom dodala i kako postoji lobi kolega koji 'drmaju' tom scenom i odlučuju koga će gurati u izbore finala i polufinala.
Inače, roman 'Hotel Zagorje' bio je ultimativni hit koji joj je u konačnici i priskrbio nagradu Kiklop za najbolje književno djelo. 'Taj je roman bio moje autobiografsko djelo, ali ja kad sam ga pisala i izmišljala sam neke stvari. U životu se stvari događaju jedna iza druge, a u književnosti se moraju događati neke stvari zbog one druge i priča mora 'držati vodu'', rekla je pa dodala kako je strašno što se ljude koji su prošli traumu rata prisiljava da cijelu svoju pojavnost grade oko toga da su bili žrtve rata i to je strašno i traumatično, a time im se oduzima i sve ono u čemu je ostatku društva dozvoljeno uživati.
Iako sama govori kako nikada nije bila sklona oprostu ljudima koji su ubili njezinog oca, s druge strane ne želi vezati svoj identitet jedino uz traumu koja se dogodila i njoj, a potom se dotakla i patrijarhata za kojeg je rekla kako ne oštećuje samo žene, već i muškarce: 'Žene u određenim segmentima više pate, ali muškarcima oduzima da budu punokrvni roditelji.'