Što vam je dosad bilo najzabavnije u showu ‘Tvoje lice zvuči poznato’?

Najzabavnije stvari događaju se kada kamera nije upaljena, iza scene. To je hrpa malih trenutaka koje uhvatiš u pripremama. Maske se rade po nekoliko sati, puno vremena provodimo zajedno na probama i snimanjima i povezali smo se. Nisam se dugo tako jako smijala kao sada. Vjerujem da su pozitiva i smijeh jedini način da se ovaj tempo izdrži kako spada. Sam nastup je jako stresan trenutak za mene koja nisam navikla držati mikrofon u svrhu pjevanja. Dobar je to stres, ima nešto u tome da pod velikom navalom adrenalina predstaviš nešto na čemu si radio tjedan dana. Nije lako, ali je fantastično. Što se uloga tiče, New Kids On The Block su ispali kul, Ottawan je bio urnebesno zabavan zbog plesa i veselim se jako Plavom orkestru ove nedjelje. To mi je prva domaća stvar, napokon!

A što vam je uopće donijelo sudjelovanje u showu 'Tvoje lice zvuči poznato'?

Jako puno. 'Tvoje lice zvuči poznato' je posebna priča, teško je objasniti jer na van ljudi doživljavaju puno toga skroz drugačije od onoga što zapravo jest. Neću reći onaj kliše da mi je donijelo puno novih prijateljstava, nego novih ljudi čiji su se putevi isprepleli s mojim. S pojedincima sam se povezala više nego s nekim osobama za cijeloga života. Sebe testiram iz dana u dan, rastežem liniju izdržljivosti, srama i snage. Vokalne trenerice Husar i Tomčić usadile su mi navike bez kojih sada ne mogu zamisliti dan. Sve sam krivo radila, od disanja, držanja, govorenja. Zagrijavanje glasnica za mene koja od rane zore palim mikrofon je jako bitna stvar, zato mi vježbe koje sam uzela od njih spašavaju zdravlje. Uglavnom, puno zabave, puno uspomena i putovanje koje se dogodi jednom u životu. A i mnogi su povezali glas s radija s likom na televiziji, što nije loše.

Da možete birati, koju biste pjevačku zvijezdu voljeli utjeloviti?

Recimo, jako bih se zabavila kao Alen Vitasović, Zoran Jelenković ili Goran Karan. Ajde, gljivo, razveseli me!

Što je najstresnije što vam se dogodilo u emisiji?

Maroon 5. Pripreme za drugu emisiju, a ja ostajem bez glasa. Generalna proba je bila horor film gdje se nisam mogla sastati ni s jednim tonom. Taj užasan osjećaj nemoći ne želim više proživjeti. Dan prije emisije me ulovila panika, nakon injekcija i hrpe popijenih lijekova plakala sam kao da sutra ne postoji. Nisam htjela, ali suze su same curile. Na kraju je ispalo dobro, dovoljno za pobjedu u toj epizodi.

Nedavno ste dobili nagradu 'Večernjakova ruža'. Što vama predstavlja to priznanje?

Neopisivo sam sretna zbog 'Ruže'. Ima ogromnu težinu jer je došla od ljudi. Ona je simbol našeg odnosa. Ne postoje kod nas grupacije - oni koji slušaju i mi koji pričamo, to se pogubilo odavno. Imamo vrlo čistu i jednostavnu vezu po prirodnom principu - svi smo isti, sa sličnim problemima, strahovima, nesigurnostima i veseljima. Taj život ide van, i to je radio. Ponosna sam na sve te ljude koji nam svakoga jutra daju komad sebe u eter. Kada se sjetim koji je to odnos bio prije tri godine i danas, nebo i zemlja, postali smo frendovi. Jedino bliže od toga je da sjednemo za stol i pričamo. Sve mi je to dosta emotivno sjelo, jer osjećam da imamo dobru vibru i povezanost bez koje jutarnji show ne bi bio to što jest. Mislim da je Večernjakova ruža njihova, jer se ja osjećam kao netko tko ih samo usmjerava, a svjetlo je uvijek na njima. To je njihov show. Tko bi želio biti sam sebi dovoljan bez kontakta s ljudima koji slušaju program? Zahvalna sam što imam ekipu na radiju koja osjeća isto.

Čime vas je kupio radio kao medij da ste mu toliko godina vjerni?

Počeci su bili grozni. Koliko je patnje bilo prije deset godina, čudim se da sam se uopće zaljubila u radio. Htjela sam biti cvjećarka jer nisam mogla otpustiti kočnicu pred mikrofonom, sva sreća pa sam toga bila svjesna i krenula se boriti. Znala sam da imam nešto reći, samo sam trebala sebe očistiti od svih strahova, razbiti umjetno ponašanje i početi slušati. Najteže je biti svoj i prirodan pred mikrofonom koji, čim se zacrveni, lupi određenu dozu stresa i navalu adrenalina. Često pomisliš da treba biti pametniji i duhovitiji nego što jesi, a zapravo ne treba. Zanimljivo mi je pratiti svoj proces odrastanja na radiju, od gubljenja na počecima do guštanja sada, a nisam još ni na pola svoga puta. Volim što je sve osobno. Ali baš sve je osobno. I brzo. Brzo se digne živac, brzo krene smijeh. Ljudi se osjećaju dobrodošlo u naš prostor, to pokazuju momentalnim feedbackom na sve, a meni je to sve! Gorivo za život.

Vodite ranojutarnju radijsku emisiju. Kako uspijevate svakoga jutra biti raspoloženi, pričljivi? Što vas privlači jutarnjoj smjeni?

Najčešće pitanje na koje dajem odgovor - ono o raspoloženju. Kako? Samo budem. Ne treba mi motivacija za ustajanje i pričanje. Na sreću ili nečiju žalost, to sam ja. Držim se neke svoje – 80 posto budi ti, ostalo je trema, gluma i ono što moraš. Izazov je biti pozitivan i zabavan, a izbjeći banalnost i plastičnost. Stres je svaki put kada digneš mikrofon, a najteži zadatak je biti jednostavan, izravan i držati pažnju. Ipak je radio u pitanju, većina ga ne sluša aktivno, pa svaka suvišna misao odvlači pažnju. Jutro je na skoro svim radijima posebno. Jutrom se radio aktivnije sluša. Ljudi su u tranziciji, od mjesta a do mjesta b – od kupaonice do kuhinje, od kuće, preko vrtića do posla. Ali kada vas uhvate, odnosno vi njih, onda tu dolazi do aktivnog slušanja. Ono što smo si kao tim zadali je da svakom slušatelju budemo motivirajuća pratnja u novom radnom danu. Dignuti im energiju malo više. Otvoreni to radi jako uspješno, broj jedan radio i jutarnji show u državi, stvarno veliko povjerenje.

Što ako zaspete i ne probudite se na vrijeme?

Ništa. Dogodi se. Onda molim Boga da kolega Filip Han nije u krevetu. S obzirom na to da radim jutarnji show više od tri godine, brojka je zanemariva. Buđenje u 4.20 nije baš prirodno. Budim se većinom bez problema, ipak ima dana kada ne bih nogu spustila iz kreveta. Vrlo, vrlo rijetko.

Mnogi radijski voditelji s vremenom su prerasli taj medij i preselili se pred televizijske ekrane. Kakva je situacija s vama?

Ne mogu prerasti radio. Mogu prerasti jedino eter, treba znati kada stati. Većina radijskih voditelja koji su otišli na ekran i dalje žive na staroj adresi, nisu napustili radio. Zadnje tri godine posvećena sam 'Jutru na Otvorenom'. Od izgradnje ekipe, razvoja emisije i promjene životnog stila, uigrali smo se pa sada je možda već i vrijeme za neke TV projekte. Samo mora biti iskra na prvu. Vidjet ćemo. Sve me vuče u live program. U tom smjeru bih išla, puno ljudi, da je brzo, bez stajanja, navikla sam na takav pripravak adrenalina, to me pali.

Koja je pozicija radija u današnjem sve intenzivnijem 'ratu' televizije i interneta? Uz mnogobrojne glazbene servise, sluša li se i percipira radio kao nekada?

Jedina stvar koja se ne mijenja je promjena. Nekada si mogao napraviti set jinglova i neku emisiju i to držati u eteru godinu, dvije. Danas stalno eksperimentiraš. Ako nešto funkcionira, drži to u eteru, ako ne, probaj nešto novo. Promijenila se cijela medijska scena, ne samo radijska. Kao medij borimo se s drugim postajama, s televizijom, internetom, aplikacijama na telefonu, društvenim mrežama. S druge strane, radio je i dalje jako slušan. Preko 90% Hrvata od 18-49 sluša radio tjedno. Gledam ga kao mjesto gdje pripadaš, bitan je feeling, osjećaš li se ugodno uz glasove s kojima pričaš svaki dan uz kombinaciju super glazbe. To je taj paket. Na dnevnoj bazi javljaju mi se neafirmirani izvođači koji smatraju da im trebamo dati medijski prostor jer jedino tako mogu postati glazbene zvijezde. Premalo je samokritičnosti, a previše kritičnosti prema svemu drugom. Prošla su ta vremena kada se premijera pjesme čekala u radijskoj emisiji ili kada je radio glazbeno educirao svoju publiku. Danas je sve nadohvat ruke, puno toga tražiš sam i sve se nudi sa svih strana, YouTube, društvene mreže, platforme koje su postale puno brže od etera. Radio može skrenuti pozornost na nešto, ali pokazalo se da publika konkretno od Otvorenog očekuje hitove. Formatiranjem radiji su prestali biti postaje za sve, već se profiliraju samo za određeni segment publike. Neki su se formatirali više u informativnom, neki u govornom segmentu. Slušatelji ovisno o svojoj preferenci biraju onaj radio, odnosno brend, koji im u tom trenutku odgovara.

Što privatno slušate, kad niste za radijskim pultom?

Imam sluha za razne stvari, sve ovisi o stanju u glavi tog dana. Okrene me nekada na Olivera i Gibu, puno češće na Edu Maajku, Dubiozu. Volim Prodigy, Brunu Marsa, Weeknda, obožavam Rihannu. Veliki izvođači koji non stop izbacuju hitove koji odgovaraju masama, naravno, pašu i meni.

Koliko vam vremena uz sve angažmane ostaje za privatni život i kako ga provodite?

Ne ostaje ga previše trenutno. Spavam kad god mogu. Stanje je ovakvo: druženje s prijateljima manje nego što bih trebala, gledanje televizije više nego što je pametno za zdravlje. Imam dosta serija za preporuku, ako još niste, pogledajte 'Orphan black', 'Mr. Robot', 'Wayward Pines' i 'Penny Dreadful'. Trenutno gledam 'Suits', 'Blacklist' i 'Shades of blue', a čekam novu sezonu 'Stranger things', 'Daredevila' i 'The Strain'. Eto, iz toga se vidi na što mi ode najviše slobodnih sati, baš volim dobru seriju, znam odgledati sezonu u jednoj noći.

Koje vas osobine najbolje opisuju?

Empatična sam, imam feeling za ljude i životinje. Nestrpljiva jako, ne mogu čekati, hoću sve odmah i kasnim često, a djevica sam, malo čudno. Kažu mi da sam pristupačna, što nekada znači da sam magnet za čudake.

Koje vas osobine mogu odbiti od drugih?

Nisu mi privlačni preglasni ljudi, a s druge strane, odbojna mi je pretjerana sramežljivost. Nedostatak samokritičnosti i samouvjerenost bez pokrića me plaše.

Što još volite osim radija, kako provodite slobodno vrijeme, što vas relaksira?

Pas me smiruje, iako ne upisujem druženje s Fridom (samojed) kada imam rupu u rasporedu, za nju uvijek imam vremena. Htjela bih otići na neke masaže, saune, bazene. Nikako da se organiziram. Volim jesti vani, otići na kavu i u špeceraj. Odlazak u kupovinu hrane me relaksira.