Urednica i voditeljica sa svojim pratiteljima se prisjetila epizode s jednog od svojih nezaboravnih putovanja na kojem je bila, a koje je na nju ostavilo veliki utisak
'Afrika. Na današnji dan, prije 11 godina bila sam u Tanzaniji, s Bušmanima. Loveći hlad koji stvaraju krzna pavijana povješana po granama guste šikare, shvatila sam kako je sve relativno. Naše da, na drugom kraju svijeta znači ne, a mi smo ti koji određuju značenje', započela je objavu Ivana Paradžiković i nastavila:
vezane vijesti
'Zato….opusti se i uživaj... U kontekstu života, koliko je stvarno važno to što te danas muči? To se zapitaj i oduzet ćeš važnost problemu. I da, jedino bogatstvo koje se isplati skupljati su uspomene. Ispunjen život. Priče koje ćeš pričati drugima. Na ovoj kameri koju držim u ruci je snimljen trenutak koji mi je postao mantra u teškim danima', opisala je.
'Sjedim na zemlji, oko mene se skupilo toliko djece da jedva lovim zrak. Guraju se vidjeti snimku na mobitelu koju im pokazujem; sina kako skače u bazen! Ogromnu količinu bistre vode! Oni, naime vodu piju iz lokvi na zemlji. Zjenice im se šire u čudu. Pitam ih rukama kada idu spavati. Pokazuju mi na sunce. Kada sam shvatila, izgovaram: Aaa, kad sunce zađe! I tada oni počnu, ono što ću godinama kasnije ponavljati kao sretnu mantru: Kad sunce zađe! Prvo jedan nespretno, pa mu se priključio i drugi sigurnije, uskoro svi oko mene viču u glas: Kad sunce zađe, kad sunce zađe! Nadrealno. Kad me stisne život, ja si dozovem tu scenu, prošapućem u sebi: kad sunce zađe i osmijeh se razvuče sam od sebe', zaključila je na kraju objave.
