Jasmin Stavros, pravog imena Milo Vasić, rođen je 1. studenog 1954. godine u Splitu. Potječe iz glazbene obitelji. Pokojni otac bio mu je glazbenik, djed i brat bavili su se glazbom, a majka je pjevala u HNK-u Split. Završio je osnovnu glazbenu školu (klavir) i srednju glazbenu školu (kontrabas).

Dvije godine išao je na sate solo pjevanja kod profesorice Ristić u Splitu, a ona ga je naučila tehnikama pjevanja i disanja koje su mu omogućile dugu i uspješnu pjevačku karijeru. Od 12. godine počeo je svirati bubnjeve, a od 15. godine profesionalno je svirao u brojnim splitskim bendovima kao što su Delfini, Mladi batali (današnji Magazin) i grupa More.

Početkom sedamdesetih počeo je otkrivati jazz, a 1978. godine počeo je raditi kao studijski bubnjar u Jugotonu (danas Croatia records). Bio je jedan od najtraženijih bubnjara u bivšoj Jugoslaviji. Surađivao je s Josipom Lisac, Arsenom Dedićem, Duškom Lokinom, Mišom Kovačem, Ivicom Šerfezijem, Nedom Ukraden, Ljupkom Dimitrovskom i brojnim drugima. Malo je poznato, ali najveći financijski uspjeh donijela mu je pjesma 'Džuli', koju je snimio s Danijelom Popovićem.

''Džuli' je bila čista slučajnost. Dugo godina bio sam studijski bubnjar i došao sam iz New Yorka u Zagreb jer sam trebao snimiti ploču Mati Kovaču, no pokojni Mato Došen rekao mi je da ćemo prije toga snimiti jednu pjesmu. Svirali smo 'Džuli', a Došen je rekao da je to pjesma za Danijela Popovića za Jugoviziju. Na brzinu smo je snimili, ja sam je snimio u četiri minute. Pitao me Došen hoću li da mi plati u kešu ili da mi da postotak. Ja sam oduvijek radio na postotak i dobio sam jedan posto od jedan posto, to je 0,01 posto. Nakon tri mjeseca došao sam u banku i tamo mi žena kaže da je došlo do neke greške, naime dobio sam 70 tisuća maraka', prisjetio se za Happy FM.

Četiri godine svirao je udaraljke u HNK-u, a dirigirali su mu Vjekoslav Šutej, Nikša Bareza i Boris Papandopulo. Paralelno je snimao ploče i svirao u bendu Olivera Dragojevića i Meri Cetinić. Osamdesetih godina otišao je na dvije godine u Ameriku te je završio privatnu jazz akademiju Stanley Spector u New Yorku. Kao jedan od najboljih studenata i zapravo najbolji student iz Europe, dobio je 1982. godine zelenu kartu za boravak u Americi. Kako je tada već imao suprugu i dvoje djece, odlučio se vratiti u domovinu.

Pjevač je postao igrom slučajnosti 1986. godine, kada je s Doris Dragović snimio duet 'U tebe se neću zaljubiti' s ploče 'Željo moja'. Izvođač koji je trebao otpjevati duet s njom nije došao, a preslušavši snimku, Stavros je shvatio da on to može učiniti. Prva ploča (prodana u preko 50.000 primjeraka) 1987. godine objavljena je u suradnji s Rajkom Dujmićem i Stevom Cvikićem. Prvi veliki koncert imao je u Lisinskom. Ploča 'Ljubio sam anđela', na kojoj je bio i hit 'Umoran', dosegnula je platinastu nakladu, a ostali albumi uglavnom su imali zlatnu tiražu. Dvadesetak godina Stavros je održavao 120 koncerata godišnje.

Svojedobno je otkrio kako su roditelji prihvatili njegovu promjenu imena Milo Vasić u Jasmin Stavros. 'Kad je Rajko Dujmić izmislio ime Jasmin Stavros, odmah sam promijenio sve svoje dokumente. Moja supruga i djeca, svi se prezivaju Stavros. Moj pokojni otac znao je reći: 'Ok, sad se prezivaš Stavros, ali i dalje si moj sin!' Majka je to teško podnijela. Pogodilo ju je to i nikada me nije nazvala 'Jasmine'! Zvala bi me 'Milo' i, najviše, 'srićo moja'...', ispričao je.

Zbog rumunjskog podrijetla imao je problema na početku karijere.

'To je bilo jako ružno, kad te optuže za nešto što nisi. Znam ja tko je to, to su moji kolege koji su bili zavidni, ali ja sam se uvijek molio Bogu za njih, opraštao sam im. Moj otac je podrijetlom Rumunj, to je istina, ali nema nikakve veze sa Srbijom. Oni kad su došli u Jugoslaviju, prikrstili su se i promijenili prezime. Nisan ima nekih velikih problema. Jedno vrime san živija u Visokoj, a gori su ljudi koji su ekstremni Hrvati, ja san čak ima zabranu nastupanja 1988. godine šest miseci jer san u Zagvozdu piva 'Marjane, Marjane'. Onda je došla policija, skupili su me, odveli u zatvor i zabranili su mi nastupe šest miseci. Meni je to bija veliki šok i nezgodna situacija. Tada su me proglasili velikin ustašom. Znači, ovde san bija ustaša, a ovde Srbin. Sve je to kao da se djeca igraju nekih čudnih igrica', ispričao je jednom prilikom za Slobodnu Dalmaciju.

Kritičari su mu zamjerili pjevanje zabavne glazbe jer je bio vrhunski bubnjar. Surađivao je i s diskografskom kućom Ariol u Njemačkoj, od koje je dobio ponudu da radi za njih kao studijski bubnjar. I tada mu je obitelj bila važnija od inozemne karijere. Vratio se u domovinu te je s pratećom grupom Naranča održao preko 1500 koncerata. Početkom rata dvije godine nije ništa snimao, već se odmah prijavio u vojsku, ali kako nije imao vojnu obuku jer je odbio služiti JNA, uzeo je mikrofon u ruke i održao preko 500 humanitarnih koncerata za podizanje morala (Osijek, Slavonski Brod, Karlovac...). Surađivao je sa skladateljima kao što su Đorđe Novković, Nikica Kalođera, Tonči Huljić i Fedor Boić, a oni su uz Dujmića i Cvikića bili njegovi najvažniji suradnici.

Bio je poznat i kao strastveni ribolovac i skijaš. Volio je provoditi vrijeme na Korčuli, a ostatak godine u Zagrebu i zaseoku Kupeć Dol kod Sv. Jane, u koji se doselio prije nekoliko godina. Iza njega, osim supruge Žarke, ostali su sin Milo, također vrhunski bubnjar (studirao je na jazz akademiji u Grazu i nekoliko godina u Americi) i mlađi sin Krešimir.

U studenom 2017. godine objavio je zadnji album 'Duga je noć', a pored glazbe okušao se u glumi. Mnogi se sjećaju njegova angažmana u zabavnoj emisiji 'Nad lipom 35'. Osim pjevanjem, bavio se aranžiranjem, produciranjem i komponiranjem. Bio je veliki vjernik i humanitarac. Tijekom Domovinskog rata održao je preko 500 humanitarnih koncerata, a jedan od nastupa trebao je imati u lipnju na CMC festivalu u Vodicama.