Među prvim vijestima u informativnim emisijama domaćih televizija sinoć se izvikivala ona o ministrici kulture, Andreji Zlatar Violić, koja je, saznalo se ovih dana, bila mentorica doktorskom radu koji je poslije prijavljen kao plagijat. Nema nikakve sumnje da je cijela priča buknula među udarne vijesti zbog toga što se ovih dana i inače priča o sukobu interesa u kojem je ministrica kulture bila u vezi nekih drugih svojih institucionalnih aktivnosti. Nema nikakve sumnje u to da je vijest među 'veće' uvrštena zato što narod kod nas u zadnje vrijeme voli kada ga se podsjeća da se svakom političaru, ako prokopaš dovoljno duboko, može pronaći mrlja u biografiji. Kada izvješćuješ o takvim mrljama, narod će te prije doživjeti kao odvažan i neustrašiv informativni medij.

I sve pet, slažem se. Informativni mediji, pogotovo javna televizija, i jesu ovdje zato da bi, između ostalog, razotkrili pod tepih nagurane 'nepravilnosti u sustavu'. To im je dužnost činiti čak i onda kada se te nepravilnosti u sustavu možda sastoje od toga da dva-tri profesora možda ne znaju baš sve na svijetu i ponešto iz Delta kvadranta, pa ih je jedan doktorski kandidat uspio preveslati. Nikad se ne zna. Možda su mu svjesno dopustili da ih prevesla pa ih treba opaliti zbog korupcije. Možda nisu bili svjesni pa ih treba opomenuti zbog nesposobnosti. Sve je to legitimno i neka te vijesti u Dnevniku, ma koliko se činilo da možda i nije top prioritet, tik uz Linićeve kamatarsko-bankarske mjere.

No gledam sinoć prilog u Dnevniku 3 u kojemu su si hrtovci dali truda napraviti mini presjek svih akademskih muljaža među istaknutim funkcionerima i već nakon pet-šest rečenica shvatim da bez pardona koriste riječi plagijat/plagiranje i krivotvorina/lažiranje kao da je riječ o sinonimima. Malo kažu da je rad Martine Borovac Pečarović prijavljen kao plagijat, malo da je lažirala doktorat, zatim u isti koš stavljaju onog krasnog čovjeka iz Virovitice koji je lažirao diplomu Prometnog fakulteta, pa malo o Đapiću... Istina, svi su se na nepošten način pokušali domoći akademske titule, ali ipak je malo besmisleno potpuno izjednačavati njihove konkretne postupke te nazive za ta djela koristiti kao sinonime, onako, tek da se postigne dinamika popratnog teksta.

Znam, znam, sada će mnogi reći: evo je, opet ova cjepidlači po nevažnim sitnicama i u redu, možda u trenutku kada nam se oko kičme lome mnogo krupnije stvari doista nije važno tko je lažirao, tko krivotvorio, a tko plagirao, no kada se već o takvim stvarima izvješćuje kao o udarnim vijestima - možda ne bi bilo zgorega razbistriti terminologiju. Plagirao je onaj tko je dio svojeg rada ili cijeli rad predstavo kao autorski, a zapravo ga je prepisao od nekoga drugog. Lažiranje i krivotvorenje u akademskom se kontekstu obično odnose na titule ili dokumente kojima se stjecanje tih titula potvrđuje. To, dakle, čine oni likovi koji nisu čak ni prepisali radove ni od koga, nego su već na neki način došli do diplome/magisterija/doktorata za koje nisu ispunili uvjete. Možda su nekoga potplatili, možda fotošopirali srednjoškolsku svjedodžbu, možda im je teta iz referade nekog faksa rod rođeni pa im je udarila žig u zamjenu za dvadeset deka kave i gemišt - nebitno. U oba slučaja - plagiranju ili krivotvorenju - face koje to čine zaslužuju sav prezir, fuj-pljuc-žmukler i institucijske kazne koje im pripadaju, ali ipak ih valja razlikovati. Ne samo zato što je riječ o dvama različitim zlodjelima - što je već samo po sebi dovoljno važno - nego i zbog toga što se pri krivotvorenju s jedne strane, a pri plagiranju s druge - možebitni sudionici, krivci i odgovorni za to što je muljatoru prošlo to što je spetljao - nalaze na različitim mjestima.

Zato bi čovjek, da ne kažem gledatelj javne televizije, očekivao da će informativci, kada već izvješćuju o tome kako je netko pokušao proturiti doktorsku disertaciju koja nije baš košer i kako mu je to, između ostalih, omogućila i ministrica kulture - možda ipak trebali pripaziti na terminologiju. Ili barem u prilozima koje snimaju o akademskim muljažama političara - naznačiti razliku. Raji koja takve vijesti dočekuje tek s potrebom da još jednom uzvikne svi su oni isti, možda je svejedno, ali odgovornim novinarima ne bi trebalo biti.