Zagrebačka glumica, neprikosnovena kazališna diva Jelena Miholjević publiku je davnih dana očarala svojim ulogama, ali i umirujućim ugodnim glasom, urođenom profinjenošću i šarmantnom pojavnošću. Gledatelji Nove TV trenutno je mogu pratiti u ulozi simpatične Sanje Šimat, domaćice u kući obitelji Srića u popularnoj seriji 'U dobru i zlu'. Razgovarali smo s njom za tportal o atmosferi na setu serije, izazovima u kazalištu te njezinoj poeziji, kojom u posljednje vrijeme osvaja čitatelje
Jelena Miholjević jedna je od onih glumica koje se jednostavno mora obožavati. Svakom novom ulogom 'kupi' publiku svojom karizmom, energijom i vječnom pozitivom. Brojna su nezaboravna ostvarenja iza nje, a mnogi je pamte po ulozi u 'Crno-bijelom svijetu', u koju je, kazala je ranije, 'potpuno uronila'.
Najdraže joj je kad doživljava stalnu promjenu i uživa u kombinaciji raznih vidova glumačkog poziva te pokazuje svoj neprijeporni talent za umjetnost. Uz rad u kazalištu te na televiziji i radiju, s Vandom Volić već treću godinu drži tečajeve glume za 'Prozor u TV'. Privatno uživa u obiteljskom životu koji dijeli sa suprugom, kazališnim redateljem Darijem Harjačekom, i dvoje djece.
Kakva je atmosfera na setu i što vam se najviše sviđa u seriji 'U dobru i zlu'?
Oduševljena sam atmosferom na setu, radimo u najboljoj kombinaciji - profesionalno, odgovorno, a opet s puno topline… I kolege i redatelji i cijela ekipa posebno su ugodni i svi smo se zbližili. Iskustvo dugog snimanja pomalo je slično višemjesečnoj plovidbi morem, upoznamo svoje dobre i loše strane, a neminovno je da se posebno povežemo.
Intrigantna priča odmah po izlasku postala je dosta gledana. Kako doživljavate reakcije publike na vaš lik i seriju?
Prekrasno je kad mi glumci osjetimo naklonost publike. Nema dana da me netko na ulici ne zaustavi i ne raspita se o seriji. Naravno, ne smijem ništa otkrivati, ali ti razgovori uvijek su ugodni. Primjećujem da nas gledaju i prate sve generacije i mislim da je to još jedna velika kvaliteta naše serije.
Gledali smo vas u mnogim dramskim i humorističnim serijama, u kojima ste ponudili paletu likova različitih osobnosti, a sada u ulozi Sanje Šimat. Kako se osjećate u toj ulozi?
Uloga Sanje dosta se razlikuje od onih koje sam igrala i to mi je uzbudljivo, izazov mi je. Volim igrati likove koji su različiti od mene privatno, jer sam u mnogočemu drugačija od Sanje, a opet, možemo reći da su sve majke na neki način slične.
'Bilo je puno izazova, pogotovo u kazalištu'
Ima li ikakve sličnosti između vas i tog lika?
Svakako je taj protektivni odnos pun ljubavi i posvećenosti nešto što je univerzalno majčinski u nama. A i uživanje u obiteljskom životu te zaljubljenost u bračnog partnera dimenzija je tog lika koja mi se jako sviđa i te emocije su nam svima bliske. Opet, razlika između mene i Sanje itekako ima: od ukusa u odijevanju i uređenju doma do odnosa prema životnim izazovima - ona je puno odlučnija i sklonija kontroli od mene privatno. I direktnija.
Postoji li uloga koju biste rado ponovili, drugačije ju stvorili?
Svakako smo pametniji kad pogledamo rezultate, kad je put od sanjarenja o ulozi, preko rada na njoj, sam i s kolegama - svašta utječe na finalni rezultat - završen. Ali ne bih ništa mijenjala jer sve je nastalo zajedničkim trudom i upravo je tako trebalo biti.
Koja vas je uloga najviše izbacila iz zone komfora, a koja vam je najbliskija? Što vam je, kad je riječ o poslu, predstavljalo najveći izazov i zbog čega?
Bilo je puno izazova, pogotovo u kazalištu, a mogu reći da sam jako sretna zato što se bavim svojim pozivom jer uključuje izazove i istraživanja i stalno smo u situaciji da budemo iznenađeni.
'Moje pjesme, poput kihanja, samo prsnu u svijet'
Jeste li uvijek pristajali samo na one projekte u čiju kvalitetu vjerujete?
Postoje li uloge koje biste potencijalno odbili? Uvijek mi je bilo važnije s kim radim nego što radim. Ako mi se uloga na prvu ne čini za mene, znam da postoji razlog zbog kojeg sam pozvana na suradnju i trudim se to i otkriti.
Jeste li se ikad bojali da nećete uspjeti kao glumica? Koji su bili, ako ih je bilo, vaši najveći strahovi na počecima?
Imala sam neopisive treme i doista sam se jedno desetljeće borila s njima i tražila načine da ih se riješim. Sretna sam da je sad to iza mene, ali nije bilo lako.
Vaš suprug je još 2018. napisao roman 'SanjicaLacković', a vi ste prošle godine objavili zbirku poezije 'Taj glas' i otkrili da pišete - po tramvajima, na ulici, u krevetu i u kupaonici. Kako je krenula vaša ljubav s poezijom i koliko je na vas utjecalo čitanje poezije na Trećem programu Hrvatskog radija? I kako ste se okuražili svoje misli oblikovati u pjesme?
Moje pjesme su, volim tako reći, poput kihanja, samo prsnu u svijet. Lijepo je bilo nakon desetljeća izgovaranja tekstova drugih autora progovoriti svojim glasom. Iskustvo čitanja na radiju puno mi je značilo. Opet, nikada nisam ni maštala da ću napisati knjigu. Na taj potez, koji je došao jako organski i prirodno, nagovorili su me prijatelji i imala sam sreću da su neki od mojih prijatelja vrsni književnici i urednici, kao npr. Staša Aras, prva kuma i vila mojih pjesama, i Zoran Maljković, urednik moje zbirke u izdanju Petrinih knjiga.
Stihovi obojeni ružičastom bojom
Vaše pjesme obiluju novokovanicma poput blistopada, jedvačekaonice, pišete o Zagrebu, putovanjima, zelenilu, Gavelli. Neke su posvećene prijateljicama, suprugu, djeci. Što vas sve inspirira?
Upravo ovaj stvaran, svakodnevni i svakonoćni život inspirira me i mogu ga opisati samo kroz poeziju. Namjerno sam obojila stihove ružičastom bojom i o teškim stvarima govorila kroz blistanje, nadu i humor. Htjela sam opjevati i svoj rodni grad Zagreb, gledajući kako ga ponekad uopće ne prepoznajem.
Zahvaljujući vašem vedrom duhu, čini mi se da nema problema koji vas može pokolebati i skrenuti s tračnica. Kako se generalno nosite sa životnim nedaćama koje su neminovne, kako na njih gledate i što vam pomaže u takvim trenucima?
Ne biste vjerovali koliko sam ponekad teška, fokus mi je raspršen i patim od nesigurnosti. Ne mogu zamisliti što bih bez supruga u tim trenutcima, on je čvrsto na zemlji i snažan, kao i bez dobrih prijatelja koji me znaju u dušu. Puno meditiram, šećemo se po prirodi s psom, čitam uz mačku, vježbam, uživam s djecom (koja ne vole da o njima puno pričam).
'Blagdane provodimo kod kuće i u posjetima'
Biste li rekli da ste osoba koja živi u sadašnjem trenutku, da niste toliko uronjeni u prošlost i zabrinuti za budućnost?
Bilo bi mudro da sam uvijek takva. U svakom slučaju, ono u sadašnjem momentu je sve što imamo. Naravno da ta mudrost dolazi s godinama, u mladosti nisam razumjela tu jednostavnu činjenicu.
Kakvo iskustvo nosite iz showa 'Zvijezde pjevaju'?
Bilo mi je divno, Prlja je umjetnik i prijatelj kojeg beskrajno cijenim i dijeliti scenu s njim i pjevati uz takav glas prava je čast. Puno smo se smijali i baš je bio gušt. Prijatelji smo iz davnih vremena, tako da je ovo baš bila lijepa priča. I svi u showu, od žirija do ekipe, bili su prekrasni.
Imate li dovoljno vremena za hobije i opuštanje?
Imam. Hiperaktivna sam, tako da se učim odmarati, s polovičnim uspjehom. Nisam nimalo statična osoba pa se planski odmaram.
Kako izgleda blagdansko ozračje u vašem domu?
Uvijek je to intenzivno razdoblje u kazalištu, tako da malo hvatamo dah, a onda se svi skupimo i uživamo. Tradicionalno odemo u Ljubljanu koji dan prije blagdana, a provodimo ih kod kuće i u posjetima, ali planiramo i putovati jer ovo ljeto nismo imali prave ferije - suprug je dovršavao svoj drugi roman 'Stotina godina', koji na magičan način govori o starotrešnjevačkoj ulici i izaći će ove godine u nakladi OceanMora, a ja sam snimala i imala predstave na Dubrovačkim ljetnim igrama, tako da smo željni blagdanske bezbrižnosti.