Julijana Matanović je počela pisati još u osnovnoj školi te je pobjeđivala na natječajima. Njezin književni prvijenac 'Zašto sam vam lagala' kojeg je napisala 1997. godine (do njega je napisala četiri stručne knjige s područja književno-povijesne i književno-kritičke problematike) doživio je čak 14 izdanja, a osvojio je publiku koja s nesrtpljenjem očekuje svako njezino novo 'slovo'.

Julijanine knjige gutaju u dahu, a na društvenim mrežama je stekla vosjku obožavatelja gdje redovito obvjavljuje sadržaje koje čitatelji obožavaju.

Kako su Spisateljice nastavak Julijaninog projekta započetkog prošle godine knjigom Burza rada, projekta Žena ženama, krenut ćemo prvo sa Spisateljicama. I ova knjiga pojavila se u vašoj Umjetničkoj organizaciji, u biblioteci 'Lijepi običaji'?

Da, knjiga je objavljena u Umjetničkoj organizaciji Lađa u od vode, u sklopu spomnutog projekta, i u biblioteci – kao što ste rekli - Lijepi običaji. Moram sad otkriti da sam tu biblioteku naslovila prema svojoj knjizi Lijepi običaji, objavljenoj 2000. godine u biblioteci ITD (popularnoj žutoj biblioteci) zagrebačkog Znanja. Kako onda, kad sam bila puno mlađa, tako i sada kad sam četvrt stoljeća starija, još uvijek želim, tvrdoglavo, vjerovati da o kolegama i knjigama moramo govoriti bez ljutnje, bez ponižavanja, bez stavljanja sebe iznad svih onih koje smo odlučili analizirati. Svi mi možemo, s više ili manje šarma, ali možemo, biti duhoviti na tuđi račun. Tuđa rana ne boli, govorili su mudri ljudi.

Dopustili smo jeziku politike i ulice, nažalost danas srodnom jeziku, da nam se uvuče i u tu sigurnu oazu. U lijepu književnost. Sjećam se dobro, nije tomu davno, razgovora s jednim velikim autorom. Dotaknuli smo se teksta književnog kritičara koji je u svojoj analizi nove knjige jako ružno, riječima koje pripadaju nekom drugom katalogu, izvrijeđao ne knjigu, nego njegova autora. Reakcija mog sugovornika me začudila. Rekao mi je: 'Ali, Julijana, morate priznati da je, stilistički gledano, riječ o vrhunskom tekstu. Uzvratila sam mu: A kad bi se umjesto imena tog književnika našlo vaše, biste li i dalje vodili računa samo o kritičarevu stilu'.

Prošle ste godine na promociji Burze rada, u Hrvatskom državnom arhivu, početkom studenog, obećali nastavak. I niste iznevjerili.

Promocija se održala 6. studenog i u odjavnoj rečenici obećala sam nastavak. Burza je uključivala 12 autorica koje su pisale o 12 zanimanja. Naišla je na jako dobar odjek, i upravo je objavljeno 3. izdanje. Spisateljica ima duplo više, dakle 24. Autorice o najdražem liku progovaraju pričom, esejom, raspravom, pjesmoma Dok sam se u Burzi rada potpisala kao referentica, sada sam navela: anketirala. Riječ je o 'slici u malom' ženskog dijela suvremene hrvatske književnosti. U zbornik su uključene različite generacije hrvatskih spisateljica (od Paule Rem do Nade Vučičić), spisateljice uveliko različitih vidljivosti na književnoj sceni…

Ispod svakog naslova je osobna karta; ime autora, ime roditelja i prebivalište.

Točno. Preuzela sam mustru, kako je to pisalo na blogu Šljokičasta žena, koju sam osmislila 2008. u svojoj knjizi Tko se boji lika još, knjizi objavljenoj 2008. godine. U njoj 100 likova hrvatske književnosti dovodim u novi kontekst. Za taj naslov, najprodavaniji te godine na Interliberu, Viktor Žmegač rekao je da je jedan od najoriginalnijih, i to ne samo u našoj književnosti. Spisateljice biraju su sad u nekom rodbinskom odnosu s mojim Likom.

'Ni jedna razlika ne smije biti presudna'

O kojim je autoricama riječ, koje ste pozvali na suradnju?

Želim ih sve nabrojati, i to onim redom kojim su zastupljene u knjizi. A zastupljene su abecednim redom imena svojih likova: Rosie Kugli, Iva Mirčić, Paula Rem, Mirna Brođanac, Blanka Will, Lilijana Radobuljac, Željka Horvat Vukelja, Silvija Šesto, Darija Žilić, Nada Vučičić, Dina Vukelić, Danijela Crljen, Vanda Petanjek, Bojana Meandžija, Katarina Budić, Biserka Goleš Glasnović, Magdalena Mrčela, Goga Hajtić, Vjekoslava Huljić, Nada Mihaljević, Lana Derkač, Mirjam Zaninović, Julijana Matanović i Nataša Jukić.

I koji su najdraži likovi našim spisateljicama?

Ana Karenjina (dvjema njima), Bijeli klaun, Celie, Clawdia Chauchat, Gregor Samsa, Heidi, Jan Bibijan, Junakinja iz Seigona, Jurij Andrejevič Živago, Keiko, Knez Miškin, Majka, Mali princ, Mara (milosnica), Margareta pl. Remetinec, Nemeček, Ona, Pipi Duga Čarapa, Richard, Sizif, Sonja Marmeladova, Štefica Cvek i Vasilisa Petrovna – Vasja.

Jeste li svojim pozvanim autoricama išta sugerirali?

Kada sam pozvala svoje kolegice spisateljice na suradnju, spomenula sam im samo naslov knjige i otkrila osnovnu ideju. Nisam odavala koje će se kolegice s njima naći u istim koricama. Da bi jedna književnost bila velika, ona mora pokazati toleranciju prema supostojanju različitih pisama, različitih pogleda na dominantne mode vremena, različite godine i različite navike. Ni jedna, baš ni jedna razlika ne smije biti presudna na nekoj vagi koja određuje ulazak u knjigu, u zbornik, nastup na književnom festivalu ili na okruglom stolu. Točnije, vaga ne bi smjela ni postojati. Nema mi ništa ružnije, i bolnije od komentara: 'Ako je ona tu, onda neću ja'… Nisam ni propisala u kojem će žanru autorice govoriti o svojim likovima, nisam im sugerirala iz koje književnosti likovi trebaju dolaziti, trebaju li možda biti samo ženski, treba li netko pokriti i one iz knjiga za mlade. Nisam im rekla ni da se likovi ne smiju ponavljati.

'U knjizi priča 'zalažem' se za ispijanje prave, spore kave'

I kako su odabrale?

Prevladavaju ženski likovi, ali ne baš u prejakom omjeru, daleko je više stranih nego naših (ako zatajimo da je to nevažno jer književnost ionako pripada onima koji je shvate), nisu zaboravljeni ni likovi iz knjige napisanih za malce.

Jeste li završili s projektom, ili se nastavlja?

Projekt Žena ženama nastavlja se. U pripremi je i treći naslov, Od glave do pete. Ilustracije za knjigu na temu odijevanja izrađuje Igor DOBRANIĆ. Dovoljno informacija, u ovom trenutku.

Drugi naslov je Vaša samostalna knjiga neobičnog naslova Stoji ti put.

Da, riječ je o knjizi koja se pojavila u novoosnovanoj nakladničkoj kući Neolit iz Koprivnice. Iza svega stoji književnik Marko Gregur, a urednik knjige je Zoran Maljković.

Put je objavljen u biblioteci Šetnje, zamišljenoj za putopisnu prozu. Mogu li se povući neke veze s Vašom najnagrađivanijom knjigom I na početku i na kraju bijaše kava?

Lijepo ste to primijetili. U knjizi priča I na početku i na kraju bijaše kava, 'zalažem' se za ispijanje prave, spore kave, one uz koju ide i priča. A ovdje priča ide iz 'šolje'. Tri proročice, tri žene i tri sudbine slila sam u dosta potresnu priču. Sve one, i proročice, i te tri 'glavne', imenom Rita, Agata i Delfa, međusobno su povezane. Knjiga je posvećena 'svim trpljivim ženama moje obitelji'.

Knjiga već ima odjeka

Jedna ste od takvih?

Jesam, ne sramim se priznati. Za razliku od drugih, ja sam ipak progledala.

Može li biti potresnije od onoga što smo navili kad je vaše pisanje u pitanju?

Može, i te kako može. Koliko sam samo puta čula da ja pišem samo iz vlastitog života, i koliko sam puta izgovorila da iz tog života uzimam samo krhotine na koje nadograđujem fikciju. U nastojanju da zaštitim druge, nisam grabila teško proživljene priče. Sad mi je žao što sam bila toliko obzirna. Ali, sada sam zagrabila. Duboko, kao da grabim vodu iz babina bunara dubokog 22 metra. I to na konopac. Prvo sam počela pisati tekst u kojem se pripovjedačica vozi vlakom na posao i u vlaku čita. Željela sam govoriti i o knjigama koje čita i pri tome odgovoriti na pitanje koliko se njezin doživljaj tih priča mijenja ovisno o situacijama na putovanju. No, onda se dogodio vrhunac 'mog slučaja HAZU' i ja sam u jednom trenutku rekla samoj sebi: Stani malo, tko tebe još, s takvim životom, ma čime još, može povrijediti. Nitko nije dostojan vrijeđati slike tvoje biografije. Ni pred kim se više nećeš tresti i nitko ti više neće priskrbljivati dodatne dijagnoze.

Sjela sam i napisala tekst. Istinsku šetnju koja funkcionira kao kratki roman u tri dijela. Suočila sam se s nekim traumatičnim iskustvima, davno zašuškanim u nekom kutu mene. I razgrnila ga. Kao bijelu posteljinu iskuhanu u veš-loncu.

Imate li već povratnih informacija čitatelja?

Knjiga je kratko vani. Ne znam je li došla do medija, kritičara. Ono, što vidim na mrežama, knjiga već ima odjeka. I vjerujem da će imati.