Redateljsku palicu sitcoma 'Špica' drži Veronika Radman, a scenarij je napisao Hrvoje Belanović.

Uz Šovagovića, koji je alfa i omega projekta, odnosno producent serije i vlasnik kafića u njoj, glume, između ostalih, mladi glumci Jure Radnić kao konobar, Mia Biondić u ulozi poduzetnice, Ornela Vištica kao gradska šminkerica i Vera Ana Goldstein u ulozi prodavačice u butiku. Njima se pridružuju iskusni Ranko Zidarić koji tumači razne uloge, Luka Peroš kao gradski paparazzo i mnogi drugi. No da mi ne duljimo, prepustimo riječ tati projekta, Filipu Šovagoviću.

Domaći televizijski program uskoro bi trebao obogatiti brzopotezni sitcom 'Špica' koji izvire iz zagrebačke špice na kojoj se i odvija. Kako je došlo do ideje za seriju?

Hrvatska je prilično limitirana što se tiče tema. Mi tu nemamo, na primjer, polarne noći, nemamo kung fu majstore ili talijansku nogometnu ligu. Naše su teme, ako gledate TV, čitate književnost, pratite zabavu ili film – male, slatke i samo naše teme, a one dolaze iz mentaliteta, nasljeđa i navika ljudi. Mi kao produkcija smatramo da se upravo na špici događa sve ono što nas trenutno zanima.

Špica je najbolje mjesto u gradu. Ona je dnevni boravak Zagreba, barem ovog užeg dijela. Ljudi koji su se odselili iz Zagreba, i godinama nakon preseljenja s nostalgijom će govoriti o fenomenu špice. Ljudi imaju potrebu biti zajedno i nalaziti se na jednom mjestu, valjda zato i žive u gradu. I ne vjerujem da na špicu dolaze jer, kako to u novinama često piše, žele biti viđeni. Mislim da oni zapravo žele vidjeti druge ljude. Uostalom, prvo se formirala špica, a onda su tamo uletjeli novinari.

Ljude, odnosno tipove ljudi iz stvarne špice dobrim ste dijelom prenijeli u vašu 'Špicu'. Tako se, između ostalih, kao stalni likovi u seriji pojavljuju konobari, paparazzi, posvuduše, žene s viškom vremena i novca, sitni i krupni mafijaši, siromasi…

Uz navedenu galeriju likova tu su još gluhonijemi tip, ulični glazbenik, štreber, dobitnik književne nagrade, dobitnik internacionalne filmske nagrade, prodavačice cvijeća, dva-tri prodavača magle, hiperinteligenti i hiperbudale, znači društvo u njegovom punom značenju.

Kako ste došli do njih?

Svi ti likovi bazirani su na karakteristikama ljudi koje poznajem ili ne poznajem, ali primjećujem, vidim kako prolaze, kuda se kreću, što govore. No ti likovi u zbilji zaista ne postoje. To se zove fikcija.

Bojite li se da bi se u toj fikciji ipak neki ljudi mogli prepoznati i možda uvrijediti?

Nema razloga da se netko osjeti uvrijeđen zato što seciramo njegov psihofizički profil. Svi su likovi izmišljeni i totalni su plod mašte. Uostalom, mislim da sam se dosta našalio na svoj račun, tako da ipak vjerojatno imam prava šaliti se i sa svima ostalima. Tu će na udaru biti prva moja mama. Ako me ona ne istuče, a nje se najviše bojim, onda ne treba strahovati ni od ostalih.

U seriji, uz producentsku ulogu, glumite i centralni lik – vlasnika kafića. Uz vas su u ekipi, između ostalih, Mia Biondić, Ornela Vištica, Luka Peroš, Vera Ana Goldstein, Ranko Zidarić. Koliko su sami glumci utjecali na likove koje tumače, a koliko je forma bila zadana?

Likove smo kreirali na osnovi scenarija, koji je vrlo zabavan, no postoji šansa za nadgradnju, likovi se mogu mijenjati i vjerojatno će druga sezona biti uspješnija od prve. Ako uopće dođe do toga. Imamo scenarij za sedam nastavaka, sve skupa mislim da ih je moguće snimiti tridesetak, mislim da nije moguće više.