Jeste li se kad zapitali kako bi pjesme najvećeg heavy metal sastava svih vremena, legendarnih Maidena, zvučale u naizgled nespojivoj kombinaciji klapske pjesme i klasične glazbe? Za to su se pobrinuli dečki iz Metaklape i članovi Zagrebačke filharmonije jer su u posve novo ruho obukli klasike Iron Maidena te tako prenijeli energiju metal glazbe - i to bez električnih instrumenata!

Samo naizgled nespojiv glazbeni koncept moći će se doživjeti u petak 3. svibnja, što je bio više nego dobar povod za razgovor s Metaklapom, a ovoga su puta u intervjuu za tportal sudjelovala čak tri člana: Boris Capković, Davor Capković i Dino Demicheli.

Kako je došlo do suradnje sa Zagrebačkom filharmonijom? Kako zvuči taj nesvakidašnji crossover metala, klape i klasičnog orkestra?

Davor: Zagrebačka filharmonija, naš najstariji i najprestižniji orkestar, vrhunsko je glazbeno tijelo koje se prije svega bavi izvođenjem klasične glazbe, no ima i koncertni ciklus (Off ciklus) u kojem se susreću klasika/orkestar i razni drugi glazbeni žanrovi i stilovi. U njihovoj potrazi za programskim novinama došli su do nas i eto nas u predvečerje zajedničkog koncerta. Kako sve to zvuči? Najbolje bi bilo da dođete i čujete sami!

Što publika može očekivati na koncertu?

Dino: Posjetitelji mogu svakako očekivati nešto što dosad nisu čuli. Pojedinačno gledano, taj crossover koji njegujemo već je dosta ljudi čulo, a dosad je više simfonijskih orkestara diljem svijeta obrađivalo Iron Maiden. Ipak, čuti sve to odjednom publici će biti sasvim novo glazbeno iskustvo jer je koncert u Lisinskom svjetska premijera. U svakom slučaju, hitovi Iron Maidena interpretirani su na sasvim novi način te smo uvjereni da će se svidjeti publici raznorodnih glazbenih ukusa. Predznanje iz antologije heavy metala je poželjno, no nije presudno za ugođaj koji će ondje moći osjetiti. Bit će i poneko iznenađenje, a za koje se pobrinuo naš prijatelj Marin Rabadan, obožavatelj Iron Maidena koji je napravio orkestracije, a koji je i sam član Zagrebačke filharmonije.

Kakvi su komentari ljubitelja tradicionalnih klapa na vašu glazbu? Jeste li nekoga možda uspjeli zainteresirati za metal?

Dino: Komentari klapskog svijeta poprilično su pozitivni, premda ne ujednačeni, što nas veseli. Ima onih kojima se ovo što radimo jako sviđa i koji na to gledaju kao na novi razvojni rukavac klapske glazbe kojim se ona potvrđuje kao nešto što bi se moglo definirati kao world music. Naravno, ima i onih kojima je ovo prevelik odmak od tradicionalne dalmatinske pjesme, što je svakako uvjetovano činjenicom da interpretiramo na engleskom pjesme koje kulturološki ne pripadaju našoj baštini. No kada treba baciti pravu dalmatinsku klapsku pismu, tu smo svi doma... Što se tiče odgovora na drugo pitanje, mi smo se od početka vodili mišlju da svojim muziciranjem želimo ljudima približiti i klapu i metal i dosad imamo povratnih informacija iz oba pravca, zbog čega nam je poprilično drago.

Svoju glazbu imali ste priliku predstaviti i članovima Iron Maidena. Kako je to izgledalo i kakve su bile reakcije? Što vam je rekao Steve Harris, a jeste li imali priliku upoznati i Brucea Dickinsona?

Dino: Na prošlogodišnjem festivalu Wacken Iron Maiden su bili headlineri i već samo pojavljivanje ondje bilo nam je iznimno zadovoljstvo. Eto, igrom slučaja se dogodilo da smo se mogli u posve nenadanoj situaciji predstaviti Steveu Harrisu i predložiti da bismo mu otpjevali pjesmu Iron Maidena. Čovjek je pristojno pristao, premda teško da je imao ikakvu ideju kako će to zvučati. Naravno, odabrali smo jednu od skladbi čiji je on autor, 'The Clairvoyant', koju je on vrlo pažljivo poslušao i nije skrivao svoje zadovoljstvo onim što je čuo. Radi se o čovjeku koji je osnovao bend Iron Maiden i bez čije glazbene ostavštine vjerojatno ne bi bilo ni Metaklape, stoga nam je velika čast što smo ga imali prilike upoznati na ovakav način. Bruceu Dickinsonu nismo se predstavili pjevački, no upoznali smo ga prošle godine u Zagrebu, gdje je pjevao glazbu Deep Purplea u također neobičnoj kombinaciji s rock bendom i Zagrebačkom filharmonijom. No vjerujemo da ćemo i njemu zapjevati!

Kako ljubitelji heavy metala komentiraju vašu glazbu?

Boris: Fanovi koji dođu na naše nastupe mahom su ljubitelji opusa Iron Maidena i kada čuju njihove pjesme u našoj izvedbi, doživljavaju ih na sasvim novi način. Njihove reakcije su tada najčešće vrlo emotivne. Interesantno je i kada se takvi die hard metal fanovi zainteresiraju za onih nekoliko pjesama iz klapske antologije, a koje obavezno izvedemo u središnjem dijelu koncerta.

Koje biste metal bendove voljeli čuti u klapskom aranžmanu nakon Maidena?

Dino: Osim Maidena, već smo otpjevali po jednu pjesmu Motörheada i System of a Downa te pjesmu Brucea Dickinsona iz ranijeg razdoblja njegove solo karijere. Pjesme smo predstavili na Wackenu, a posebno nas se dojmilo sudjelovanje u ceremoniji upriličenoj povodom polaganja urne s dijelom pepela Lemmyja Kilmistera, jedne od najvećih metal ikona uopće. Otpjevali smo pjesmu 'Love Me Forever', jednu od rijetkih balada Motörheada, a ona se pokazala iznimno dobrom za klapsku obradu. Od bendova čije bismo pjesme htjeli 'uklapiti', tu su svakako Dream Theater, Helloween, Blind Guardian, Kamelot… ima ih dosta, a metal glazba je po pitanju inspiracije neiscrpno vrelo, tako da će ih većina nažalost ostati samo na popisu kao nešto što bi moglo dobro zvučati u klapskom aranžmanu.

Imali ste prilike upoznati mnoge metal glazbenike. Kakvi su vaši dojmovi?

Dino: Da, na Wackenu samo bili u dijelu koji je predviđen samo za izvođače, stoga ne možete ne nabasati na nekog člana benda u čijoj glazbi uživate. Ipak, uz nekoliko iznimki, nismo ljude htjeli previše zamarati, premda bismo rado popili piće s mnogima od njih i popričali. No ono što je jedan od najljepših osjećaja na metal festivalima, napose Wackenu, jest taj što su svi tako dobro raspoloženi jedni prema drugima, nema incidenata, sve je podređeno zajedničkom cilju uživanja u glazbi.

Boris: Kao izvođač na tako velikim festivalima imaš privilegiju dijeliti isti prostor s ikonama heavy metal kulture, pa se tako dogodi da u restoranu rezerviranom za izvođače stolicu do tebe sjedne jesti svoj beefsteak glavom i bradom Steve Harris, što se nama dogodilo. Zanimljivo je bilo i upoznati Phila i Mikkeya, dvojicu preostalih članova Motörheada. Nakon što smo prilikom ceremonije donošenja Lemmyjevog pepela na Wacken otpjevali 'Love Me Forever', obojica su bila dirnuta izvedbom pa su nas, neformalno, pozvali da nastupimo s tom pjesmom na njihovom koncertu. Svi se oni zainteresiraju za naš specifičan stil izvedbe i podijele s nama emociju koju su osjetili. Metalci su, usprkos katkad ekscentričnom izgledu, ustvari vrlo i iskreno emotivni.

Što je po vama specifično za vokalne aranžmane Metaklape, koliko se i na koji način razlikuju od tipičnih klapskih aranžmana?

Davor: Bit naših vokalnih aranžmana i jest u tome što se suštinski i ne razlikuju previše od standardnih klapskih aranžmana/obrada. Teško je poreći da jesu nešto kompleksniji od većine, no glavna je razlika zapravo u predlošku, tj. činjenici da obrađujemo metal (Iron Maiden), a većina klapskih obrada ipak je orijentirana na pop glazbu. Naša se ideja na prvi pogled može činiti neobičnom, no ako se dublje promotri glazba Iron Maidena i usporedi s bitnim odrednicama klapskog pjevanja, stvar postaje gotovo pa logična, bar nama (smijeh). I jedno i drugo je iznimno melodično i oslonjeno prije svega na razvedene vokalne linije, a najzastupljeniji glazbeni interval u oba slučaja je terca, koja je stalno prisutna u vokalnim i instrumentalnim aranžmanima Maidena, a s druge strane je osnova dalmatinskog klapskog pjevanja.

Koliko vam vremena treba za aranžmane i obradu pjesama?

Davor: Teško je dati jednoznačan odgovor na ovo pitanje. Neki od zahtjevnijih aranžmana nastajali su gotovo u trenu, a neki od jednostavnijih nastajali su duži vremenski period. Nema nikakvog pravila i teško je reći što je presudno u čitavom tom procesu, no ono što je svima zajedničko jest da konačnu formu dobiju tek na probama.

Koji su daljnji planovi za nastupe Metaklape nakon Lisinskog?

Boris: Već imamo potvrđeno nekoliko cjelovečernjih koncerata u Hrvatskoj i izvan granica države, ali centralni događaj za nas je i ovog ljeta, treću godinu zaredom, nastup na Wackenu. Već je postala tradicija da Metaklapa ima koncert srijedom, nultog dana festivala, u Wacken metal church, a onda tijekom vikenda i na pozornicama festivala. Interesantno, na početku promocije koncerta Metaklape i Zagrebačke filharmonije javili su nam se neki od promotora koji su zainteresirani za ovaj novi oblik našeg nastupa pa možda u dogledno vrijeme opet negdje nastupimo s orkestrom.

Što po vama festival Wacken čini toliko posebnim i zanimljivim da se karte rasprodaju čim se puste u prodaju? Što vas se najviše dojmilo?

Boris: Biti dio Wackena, a pritom još nastupati na ovom najvećem europskom metal festivalu, poseban je doživljaj. Nepregledna masa vrlo živopisnih fanova iz svih krajeva svijeta u harmoniji uživa pred impresivnim pozornicama na kojima nastupaju neki od najvećih bendova, poput Iron Maidena, Judas Priesta ili Slipknota, pa sve do... Metaklape. Svi fanovi žele pohoditi tlo Wackena i zato je posebno dojmljivo to da se već godinama dogodi da svih osamdeset tisuća karata bude rasprodano već dan nakon završetka festivala. Wacken, iako se radi o malom selu u pitomim poljima sjeverne Njemačke, postao je mjestom obaveznog heavy metal hodočašća.