Ksenija Marinković jedna je od ponajboljih današnjih glumica, ne samo u Hrvatskoj, nego i u regiji. Ostvarila je briljantne uloge u brojnim serijama, filmovima i kazališnim predstavama, dobila mnoge nagrade i priznanja, a publika i kritika s oduševljenjem govore o ovoj iznimnoj umjetnici.

Virovitičanka sa zagrebačkom adresom oduvijek je radila punom parom te je odličan primjer toga da je moguće biti tražena domaća glumica i bez naslovnica i sveprisutnosti na javnim događanjima koja nemaju veze s kazalištem i filmom. Gledatelji je trenutno mogu pratiti u novim epizodama serije 'Oblak u službi zakona'. Osim poslovnog uspjeha, nedavno je potvrdila lijepu obiteljsku vijest da će postati baka. Naime njezina kći, glumica Korana Ugrina, čeka prvo dijete.

Kako opisujete treću sezonu serije 'Oblak u službi zakona'? Kako je bilo snimati je?

Svaki put kad snimamo ovu seriju osjetim veliko veselje jer se svi dobro poznajemo i nema suvišnih razgovora. Nađemo se na probama prije početka snimanja i otprilike dogovorimo kako ćemo snimati koju scenu, napravimo probe kostima i šminke, a nastojimo da Greta (kako se zove mesarica koju igram) ima što više nemoguće kombinacije u svakoj sezoni, kao i novu periku.

Odakle ste crpili inspiraciju za Gretu?

Kad smo dogovarali prvu sezonu, razgovarala sam sa Snježanom Tribuson i Draženom Žarkovićem, redateljima serije. Rekla sam da bih voljela da ona bude jedna od onih nemogućih žena koje sve rade na svoju ruku. Ona ima svoj biznis i razmišlja slobodno o svemu. I malo je šašava!

Ranije ste govorili o problemima sa zdravljem i rekli da vam se dogodio 'zamor materijala'. Kako danas podnosite višesatna snimanja?

Dobro, jedino sam morala malo usporiti, a trudim se da to tako i bude. Jako volim snimati, pa mi nije teško, ali mi se dogodi da zablokiram. Srećom, dobro me podnose u tim trenucima.

Više vremena za odmor

Što ste nakon toga promijenili u životu, kako ste postavili prioritete i što ste naučili iz tog iskustva?

Naučila sam da se više ne smijem preopterećivati , pa sam zbog toga počela dogovarati manje poslova i ostavljam više vremena za odmor između projekata.

Kakve vi serije obožavate gledati?

Sve vrste, naravno, ako su dobre. Ako ne, prestanem gledati.

Biste li rekli da danas imate drukčiji pristup glumi nego prije?

Pa čak i ne, sve ono što sam mislila o glumi kao mlada glumica mislim i danas. I tada i sada bila mi je jako bitna prirodnost, a nju onda prilagođavam vrsti projekta koji radim. I u kazalištu i na filmu i televiziji.

'U kazalištu glumac ima veću kontrolu'

Impresivan je vaš glumački opus. No postoji li nešto iznimno na što ste osobito ponosni?

Nisam još počela zbrajati i pregledavati svoj opus, još uvijek mislim da imam vremena za to u penziji, da ću još raditi.

Kad birate uloge, koji je ključni faktor koji prevagne i zbog kojeg odlučujete hoćete li je prihvatiti ili ipak ne i koja vas je od njih kao osobu dubinski izmijenila?

Faktora je puno i često su različiti. Jedan je faktor najvažniji - tko me zove na suradnju, onda scenarij, zatim uloga, ne nužno tim redom. Ne znam koja me uloga promijenila, imam osjećaj da svaka to radi na neki način.

Postoji li razlika u osjećaju koji imate na daskama i pred kamerom?

Da, postoji, u kazalištu glumac ima veću kontrolu nad onim što se događa s licem koje igra, imamo čak i vremena za popravak kroz igranje predstava. Na filmu i TV-u jednom kad je snimljeno, to je to, dalje preuzimaju redatelj i montaža, više to nije u rukama glumca.

'Gluma pomaže da ostaneš vitalan'

Je li istina da ste prvi pravi honorar 1989. nakon filma 'Krvopijci' potrošili na bundu?

Istina je, hahahahaha!

Rekli ste da su glumci nekad bili veće face, kao kad ste vi počinjali. Što mislite da je danas ključno u nekom djelu da privuče gledatelja u teatar ili u kino?

Uvijek kvalitetno i dobro pogođeno bilo gledatelja.

'Tvorničke postavke' vaš su redateljski prvijenac. Kako je sjediti na tom stolcu i naginje li toj ulozi svaki glumac?

Ne znam naginje li svaki, ali meni je to zanimljiv izazov.

Pomaže li vam gluma da se osjećate mlađom i kako podnosite starenje?

Gluma je svakako zanimanje koje ti pomaže da ostaneš vitalan. Osim toga, kad čovjek voli svoj posao, mislim da godine ne igraju tako bitnu ulogu. Prestala sam se baviti svojim godinama kad sam navršila pedeset. Ovako sam razmišljala: sve od sada je poklonjeno vrijeme i treba uživati, a ne opterećivati se ​​nečim što se inače ne može promijeniti.

Što vas privatno istinski veseli, imate li kakav hobi?

Čitanje, gledanje filmova i serija, odmaranje.