Mnogo puta u zadnjih šest tjedana, koliko je trajalo prikazivanje serijala 'Maestro' na HRT-u čitala sam i slušala negodovanja o tome kako je s jedne strane publika totalno podilkanila za showom 'Tvoje lice zvuči poznato', a s druge strane razmjerno malen broj gledatelja subotom navečer bira kanal HRT-a i uživa u natjecanju amatera-dirigenata pred simfonijskim orkestrom. Iako mi je i samoj nerijetko žao što više ljudi ne voli klasičnu glazbu i priključenja, moram priznati da su me sva takva negodovanja prilično čudila. Stvarno? Neobično vam je i zgražavate se nad tim što raja više voli kada Mario Petreković glumi R&B zvijezdu negoli kada Barbara Kolar nastoji uhvatiti ritam uz Verdijev Requiem? Neizostavno bih autorima takvih usporedbi imala potrebu postaviti pitanje žive li na planetu Zemlja ili su upravo stigli u posjet iz galaksije Visoke Kulture i Umjetnosti Za Uzvišene Duše.

No iako mi je potpuno jasno zašto su skakutavci u 'Tvoje lice zvuči poznato' stoput popularniji među gledateljima negoli i najmaestralnija izvedba arije iz 'Cavalerije Rusticane' - moram priznati da je i meni žao što 'Maestro' nije bio najveći hit televizijske sezone u Hrvata. Na stranu sad moja osobna naklonost klasičnoj glazbi, pa čak i simpatije prema ekipi koja već godinama izvrsno radi domaće verzije britanskih showova sa zvijezdama - voljela bih da živim u svijetu u kojoj ljudi mogu razviti interes za nešto što im inače nije đir. U svijetu u kojem bi bacili oko na 'Maestro' čak i ako im inače zapuca prsluk za klasičnu glazbu i simfonijske orkestre. Jer ekipa koja je nakon plesanja i pjevanja sa zvijezdama, pa zatim i zborovanja sa zborovima, sinoć upravo odradila zadnju epizodu ove klasičarske varijante - zbilja je to napravila sjajno. I sigurna sam da bi se show svidio i onima kojima je klasična glazba dosadna ili nezanimljiva.

Otići ću čak toliko daleko i konstatirati da je ekipa 'Maestra' donekle i uspjela u tome. Koliko sam vidjela po brojčicama, gledanost 'Maestra', iako daleko od senzacionalne, bila je iznenađujuće dobra za emisiju u kojoj se svira klasična glazba. Sigurna sam da je debelo šišala i 'Operu Box' i snimke predstava na trećem programu i Classicu Mundi i sve. Naravno, djelomično je tome zaslužan termin - ljudi vole baciti oko na subotnju varijantu zabave s HRT-a pa će se neki i 'zakačiti', ljudi također (sasvim zasluženo) vole poznata lica, kao što je Duško Čurlić pa su se neki zadržali uz ekrane zato što vole iznimno profesionalan, opušten i zgodan način vođenja emisija ovoga sjajnog voditelja, no ipak, da nije bilo odličnog koncepta, fenomenalne izvedbe, sjajne glazbe, simpatičnih natjecatelja i doista IZUZETNOG žirija (svi ostali žiriji iz showova sa zvijezdama ovome zbilja nisu ni do koljena), ni 'Maestro' ne bi popularnošću (sramežljivo, ali ipak) proniknuo kroz šljokičastije i zabavno-glazbenije konkurente u eteru. Napisala sam to i kada je počelo njegovo emitiranje, a napisat ću i sada -

riječ je o jednom od najboljih načina prezentacije klasične glazbe u zabavnom formatu na televiziji.

Sinoćnje finale samo je još čvršće zacementiralo taj zaključak. Pobijedio je Ozren Grabarić, mlad i talentirani glumac koji je pokazao da ima i pristojnog glazbenog te dirigentskog talenta, no ni ostali natjecatelji koji su mu se pridružili u finalu - Barbara Kolar i Nicolas Quesnoit nisu mu bili daleko od peta. Posebice je to istina za Nicolasa, koji je do samog kraja bio uz bok Ozrenu i bilo je neizvjesno koji će od te dvojice pobijediti. Dok je Ozren - sudim po vlastitom dojmu - uz glazbeni talent osvajao strašću, otkaćenošću i razbarušenim imidžem, Nicolas nas je obarao preciznošću, nevjerojatnom sposobnošću da se izražava tjelesnim pokretima (logično, budući da je plesač) i pomalo pomaknutom spikom, najbolje izraženom u 'predavanju iz povijesti' iz jedne od ranijih epizoda. Orkestru se očito više svidio Grabarić - i pobjeda je sigurno zaslužena, no bila bi zaslužena da je pobijedio i Nicolas jer su svaki na svoj način zbilja dosta pokazali i silno se potrudili.

To se, doduše, može reći i za sve ostale natjecatelje, koji su zadacima pristupali s doista puno žara i interesa, s nešto simpatične treme, a opet i ne s previše pregolemog strahopoštovanja prema klasičnoj glazbi koja je inače često čini baukom za televizijske i ine zabavne sadržaje. U tome im je definitivno pomogla i ekipa 'Maestra', na čelu s uvijek odličnim Duškom Čurlićem, ali i još bezbroj nevidljivih ljudi koji takvim emisijama na HRT-u daju životu.

Znam da je riječ o licencnom sadržaju, ali upravo zbog emisija kao što je 'Maestro' drago mi je što imamo javnu televiziju. Takvi sadržaji, naime, nikada ne bi prošli kod komercijalaca jer uz gledanost koju ostvaruju - ma koliko pristojna ili solidna bila - toj grani televizijskog biznisa ne mogu osigurati preživljavanje. Na javnoj televiziji ovakvo je što moguće - možda je namijenjeno nešto užoj publici, ali je ipak zabavno, veselo i, na kraju krajeva, ako vas barem jedna izvedba u zadnjih šest tjedana (u mojem je slučaju to bila 'Regina Coeli' iz 'Cavalerije Rusticane' u finalu) nije barem na trenutak dirnula, mora da ste srca kamenog. Zato navijam da nas 'Maestro' posjeti i nagodinu!