Dopustite mi jednu osobnu napomenu za početak. Moja je majka ima ono što bi se, u nedostatku boljeg izraza, nazvalo 'visoko intelektualnim' glazbenim ukusom. Od malena me vodila na koncerte klasične glazbe, na operu, sama je čak učila solo pjevanje i samo nekim čudnim životnim okolnostima postala inženjerka elektrotehnike. Nisam uspjela upiti baš sve iz onoga što mama voli - moji su 'klasičarski' dometi negdje u domeni Verdija i Beethovena, ali zbog nje volim klasičnu glazbu, obožavam operu i dobar sam joker zovi za igre u kojima je potrebno prepoznati operne uvertire, klavirske koncerte ili simfonije. Zbog toga sam oduvijek bila slaba na televizijski tretman klasične glazbe, koji je, s iznimkom 'Opere Box', na HTV-u uvijek bio prilično dosadan i loš.

Naime, iako volim klasičnu glazbu, ni meni se bogme ne da gledati snimke velikih koncerata iz bogtepitaj koje svjetske koncertne dvorane, samo me u posebnim prigodama (kao što je bio onaj live prijenos Rigoletta s izvornih lokacija) zanimaju televizijska uprizorenja opernih remek-djela, a novogodišnji koncert iz Beča ili 'Šišmiš' iz HNK su mi fora, ali nije to baš to. U svim ostalim slučajevima, klasična glazba kako je dosad tretirana na HTV-u može eventualno ljubiteljima poslužiti kao pozadinski soundtrack, a za to, ruku na srce, ima i kvalitetnijih načina reprodukcije zvuka.

Zbog svega napisanog subotnja me premijera najnovijeg HTV-ova licencnog showa, 'Maestro' apsolutno oduševila! Ne znam jeste li gledali - i meni je u subotu navečer zbog drugih obveza promakao pa sam ga (a i onda samo većim dijelom, no ne i cijelog) gledala reprizno jučer - ali upravo je to način da se klasična glazba nekako približi širem gledateljstvu, a usput i da se razdraga već potvrđene ljubitelje. Serijal u kojem poznate ličnosti iz hrvatskog javnog života uče dirigirati simfonijskim orkestrom jednako je zabavan - ako ne i zabavniji - od dosadašnjeg pjevanja i plesanja sa zvijezdama, a usput i potvrđuje da za dobru atmosferu u studiju, zabavno učenje o stvarima o kojima nemamo pojma i pomalo zločesto zavirivanje u slabosti onih koji nam se inače ukazuju kao dobro uvježbani profesionalci us vojem području - nije uvijek potrebno posezati u već prilično istrošenu vreću s 'onim što raja voli kad malo popije i razveseli se'. Daleko od toga da imam išta protiv od onoga što raja voli i blablabla, ali ovaj je show dokaz da se može i s nečim drugim uveseit raju.

Koncept vjerojatno znate - sedam osoba iz javnog života, među  kojima je the legenda, jedan od mojih najvećih televizijskih ljubimaca i dosad jedan od rijetkih Don Quijoteova koji su se trudili klasičnu glazbu na TV-u prikazati na zabavan način, Dražen Siriščević, ali i druga zanimljiva lica, kao što su Damir Urban, Barbara Kolar, Areta Ćurković i Nicolas Quesnoit (neka mi oproste oni koje nisam nabrojala, a čitatelji mogu potpun popis pronaći na stranici maestro.hrt.hr) - međusobno se natječu u tome tko će najbolje naučiti dirigirati simfonijskim orkestrom HRT-a. Svaki će od njih dobiti svojega mentora, profesionalnog dirigenta, a u međuvremenu će njihov napredak ocjenjivati žiri u sastavu:  Tomislav Fačini, Mirijam Pustičko Kunjko i Vladimir Kranjčević. Žiri je, koliko se čini po prvoj emisiji, ODLIČAN. Dobrohotni su prema neupućenosti natjecatelja, informativni i jednostavni u izričaju kada ih je potrebno podučiti, a još uza sve to imaju daleko bolji i simpatičniji smisao za humor od bilo kojeg žirija koji je ocjenjivao natjecatelje u showovima sa zvijezdama. Uvjerena sam da će se i drugo dvoje članova žirija s vremenom pokazat jednako fantastičnima (i sada su super), ali moram ovom prilikom izdvojiti maestra Kranjčevića, koji je po tko zna koji put u ovome showu pokazao da je, osim što je vrhunski stručnjak, i pravi gala kit s kojim se uvijek užitak susresti i uživo i putem malog ekrana

Natjecatelji su također simpatični, čak me u nekoliko trenutaka dirnula njihova iskrena trema i strahopoštovanje prema simfonijskom orkestru, klasičnoj glazbi o kojoj znaju samo ono što su naučili tijekom (neglazbenog) školovanja, ali i volja da se time pozabave. Obično u celebrity talent showovima već u prvoj emisiji iznikne netko tko mi neočekivano ide na živce svojim nastupom - ovaj put to doista nije bio nitko, čak i ono nešto sitno natjecatelja koji mi inače svojim javnim djelovanjem nisu nimalo simpatični.

Ukratko, 'Maestro' je trenutačno najbolja emisija HRT-a, ili barem najbolja emisija zabavnog programa HRT-a, odličan način da se gledateljstvu približi klasična glazba, konačni iskorak iz uobičajene prakse da se klasičnu glazbu tretira kao 'ozbiljnu', točnije - 'smrtno dosadnu' glazbu kakvu gledatelj i ne može doživjeti nikako drugačije nego kao polumrtvi prežitak nekih minulih vremena, i - dopustite mi da i u zaključku ubacim jednu osobnu notu - melem na dušu svim ljubiteljima klasike kao što je moja mama! Jest da je riječ o licencnom showu i jest da se, ako ćemo biti potpuno iskreni, dosad u njoj gledateljstvu približavalo one klasične kompozicije koje su u tom kontekstu čisti ekvivalent 'Yesterdayu' i 'Sve bi seke ljubile mornare', ali šta ima veze! Sve su to super stvari i raju će garant preko nekoliko puta uveseliti.