U Hrvatskoj vjerojatno nema osobe koja nije čula za Marijana Batinić. Sva popularnost i brojne pohvale, pozitivne kritike nisu joj lupile u glavu te je ostala jedna od naših najpristupačnijih medijskih osoba koja se ne boji iskreno progovoriti o različitim temama.

Iza vas je skoro 25 godina televizijske karijere. Koliko se novinarstvo promijenilo otkad ste na ekranu i u čemu najviše?

Imam dojam da su sve više na cijeni voditelj urednici, voditelji s karakterom, autorski pristup postao je izuzetno važan. S obzirom na to da informacije stižu sa svih strana, često i puno prije nego što se pojave na televiziji, više nije važno puko prenošenje, već način na koji je obrađena tema. Slično je i u zabavnom programu, važnije je ostaviti svoj pečat nego savršeno čitati s blesimetra. Ipak, kako sam iz te 'stare škole', volim misliti da su i danas, kao i prije 25 godina, kvaliteta i odmjerenost najbolja deviza za dugotrajnu karijeru. Važno je i konstantno raditi na sebi i mijenjati se s godinama. Ne pristupaš televiziji na isti način s 20 i s 40 godina.

Uspješni ste u voditeljstvu, a dokazali ste se i u producentskim vodama. U kojim segmentima svog posla najviše guštate, a u kojima manje?

Najviše guštam u razgovornoj formi, u kojoj imam slobodu i beskrajne mogućnosti osjećajući puls sugovornika i njegovu priču. Trenutno najmanje uživam na terenskim snimanjima, iako sam potekla s njih i, kako kažu, 'ostavila srce na terenu'. Umorila sam se od stalnih putovanja. U godinama sam u kojima mi više odgovara fotelja u studiju nego sjedalo u automobilu - gotovo cijeli svoj televizijski život provela sam u automobilu ili kombiju kao novinarka, producentica ili voditeljica. Divno je to kad si mlađi, ali s godinama nakon snimanja ipak poželiš ići u svoj topli dom. Snimanja po teškoj hladnoći ili na +40 su, nadam se, iza mene - iako svakom mladom novinaru preporučujem da, ako je u mogućnosti, krene upravo tim putem. Putovanja su mi proširila vidike, oplemenila me, upoznala me s gledateljima iz raznih krajeva. Uživala sam u svakom trenutku, ali danas mi je miliji studio.

Najveći dio vašeg voditeljskog staža je prisutan osmijeh. Teško je hiniti ga ili iza njega skrivati koliko uživate i volite svoj posao. Koji su vam bili najzabavniji, a koji oni malo manje sretniji trenuci u karijeri?

'Po ure torture' zauvijek će mi ostati u sjećanju kao dobar dugometražni tulum, to je onaj iskreni entuzijazam koji imaš kad si mlad... Najmanje zabavni su oni gledateljima nevidljivi dani kad snimaš s temperaturom jer ne možeš ostaviti dvadesetak ljudi na cjedilu, kad ponavljaš snimanje na mrzloj hladnoći jer je igrom slučaja na memorijskoj kartici sve izbrisano, kad kasniš s montažom, kad se voziš u automobilu s išijasom... Ipak, show must go on, a sve to ima i svoje čari. Adrenalin koji te obuzme u emisijama uživo ili kad napraviš dobar TV proizvod - to zadovoljstvo vrijedi svakog potrošenog živca.

Kakvo iskustvo vam je donio nastup u 'Masked Singeru'? To nije prvi put da ste pustili glas, a kao djevojčica željeli ste biti pjevačica... Koliko vam je bilo teško skrivati od bližnjih da nastupate ondje?

Zabavljalo me to opravdano i legitimno laganje, pogotovo u početku, dok nitko nije ni pomišljao da sam to ja. Doduše, kad sam počela pjevati na hrvatskom, morala sam početi i muljati. Samo me moja starija kći Ena uhvatila u laži dok sam razgovarala s producenticom, ostali su možda sumnjali, ali nisu znali baš ništa. Divno mi je bilo svakodnevno pjevati s Markom Toljom, a on mi je kao pravi prijatelj pomogao da ne zvučim baš kao amater. Godinama nisam pjevala i baš sam zadovoljna time kako smo uspjeli izbrusiti moj vokal.

Od koga ste naslijedili vječno pozitivan karakter?

Ako ovo pročita moj muž, bit će oduševljen (smijeh)! Imam i ja svojih dana. Nisam baš uvijek cvjetić. Ali taj vedar, neumoran duh naslijedila sam od mame. Tata je mirniji tip.

Kako izgledaju trenuci u kojima ste ljuti? Imate li svoje crne minute?

Nemam baš crne, ali imam žute. Dosta sam glasna, ipak sam temperamentna Dalmatinka! Srećom, muž mi je više umjerena naoblaka u svađi pa se stvarno rijetko dogodi prava oluja.

Mnogi vas svrstavaju među najbolje odjevene Hrvatice. Kakva vas moda privlači, a od kakve bježite?

Što sam starija, to sam jednostavnija i s manje make-upa. Kad pogledam unatrag, imala sam i groznih izdanja, a danas sam sklonija klasici s odmakom. Njega mi je najvažnija, njegovana žena je za mene moderna žena. Bježim od predugih noktiju, predugih trepavica, fasade na licu, velikog dekoltea u kombinaciji s uskim hlačama ili kratkom suknjom, ne volim taj seksepil 'na izvol’te'.

Često ste pod povećalom modnog suda, osjetite li pritisak zbog toga?

Često izgledam kao da me poplava donijela, zna umoriti to neprestano uređivanje. Razdoblje pandemije bilo nam je svima preteško, ali moram priznati da sam se zato modno odmorila... Brojne moje prijateljice jedva su čekale nove prilike za sređivanje, a meni jedino to nije nedostajalo. Trenirka mi je omiljeni odjevni predmet, dakle potpisala sam kapitulaciju (smijeh).

Trenutno radite na kolekciji IKona u suradnji s Krie Designom i dugogodišnjom stilisticom Ivom Gradišer. Možete li nam otkriti ponešto o njoj?

U kolekciji ima svega, od ljetnih do jesenskih komada za svaku ženu i prigodu, a poveznica su nam naša ovosezonska inspiracija - more, školjke, prostranstvo, vjetar... Kampanju smo snimali na Šolti, mom malom raju za koji me vežu najljepše uspomene, mjestu koje za moju obitelj znači mir i odmor. Šolta je istovremeno divlja i pitoma, glamurozna i samozatajna, a ta nam se energija savršeno uklopila u novu kolekciju jer se većina komada uz drugačije stiliziranje može nositi na više načina i u različitim prigodama. Primjerice, haljina za plažu uz druge cipele i nakit u trenu postaje večernja.

Koliko su aktualne koronagodine promijenile ljude i prirodu posla oko vas?

Primjećujem da su se ljudi nekako zatvorili, prolaze svoje probleme u svoja četiri zida i više su fokusirani na sadašnjost, barem što se tiče ljudi oko mene. Manje sam ambiciozna nego prije, želim što više vremena provoditi u krugu svoje obitelji, posvećena djeci. Suzila sam krug ljudi oko sebe, manje trošim energiju na nebitne stvari, poslovno se manje živciram, a više uživam u radu, često i odbijam poslovne ponude da ne bih slučajno pregorjela. Uglavnom, puno više se vodim intuicijom.

Jedino sigurno što imamo ovo je sada, zato valja poboljšati kvalitetu života, a ona je u malim stvarima... Kad me po tko zna koji put uvjeravao da malo 'smanjim doživljaj', moj je suprug rekao: 'Nećeš se u starosti sjećati kako si divno očistila kuću onu subotu, nego kako si s obitelji otišla na Sljeme.' U tome je cijela istina.

Koje svoje osobine prepoznajete u djevojčicama?

Ekstrovertiranost, upornost, znatiželju… Puno učim od tih malih bića o sebi, nevjerojatno je to koliko su preslika nas roditelja, a opet s druge strane individue za sebe.

Kako ste zamišljali da će majčinstvo izgledati dok još niste imali djece?

Očekivala sam da će moje menadžerske sposobnosti doći do izražaja, da ću majčinstvo svladati kao od šale. Demantirala me prva besana noć… I prvo razbijeno koljeno. Majčinstvo je životni maraton, a ne utrka na sto metara, i nikad ne znaš što te čeka iza ugla.

Koji biste najkorisnije savjete, bilo da ste ih usvojili od nekoga, bilo sami došli do njih, voljeli podijeliti s drugima? U čemu je po vama tajna dobrog odgoja i u kojoj mjeri bi mama trebala biti blaga, a u kojoj stroga?

Važno je ne zaboraviti da smo i mi bili djeca, gledati na svijet iz njihove perspektive, razumjeti ih, ali im postaviti granice. Djeca vole granice i upute.

Koliko se po vašem mišljenju razlikuje život neke slavne i neke ne tako slavne mame i ima li uopće razlike?

Poznate mame gleda se pod povećalom, a čini mi se da se njihovi postupci više preispituju. Prva sam među roditeljima jurila na informacije, podsvjesno valjda u strahu da učiteljica ne bi slučajno pomislila da se zbog prirode svog posla ne stignem dovoljno baviti djecom. Kao što sam ja pod povećalom javnosti, ponekad imam dojam da je i moje majčinstvo 'pod lupom'. Razgovarala sam i s kolegicama, imaju isti osjećaj. Gotovo svaka mama preispituje se oko toga je li dovoljno dobra mama, a ponekad mi se čini da to moramo dodatno dokazati. Imala sam svakakvih situacija. Kako djecu baš i nisam htjela objavljivati po društvenim mrežama, mislila sam da tako šaljem pozitivnu poruku o čuvanju privatnosti svoje djece, da bi mi jednom prodavačica u trgovini rekla kako joj je žao što tako malo vremena provodim s djecom - jer ih nikad nema u mojim objavama. Bila sam frapirana. Ljudi vide sliku koju ostavljaš u javnosti, a poznate mame pokušavaju kreirati tu sliku na dnevnoj bazi, što često zna biti opterećujuće.