Naš poznati violist, uspješan poduzetnik, motorist i tata dvoje djece s vremena na vrijeme izbaci kakav singl. Sada najavljuje svoje nove glazbene projekte koje je nakratko zapostavio zbog drugih obaveza kojima se bavi. Za tportal je otkrio svoje planove, a dotakli smo se i njegovih drugih afiniteta, ali i privatnog života
Svojim izvedbama na violi Mario Rucner spojio je klasiku i elektroniku te osvojio klupsku scenu. Nastupao je na brojnim svjetskim pozornicama, a prije nekoliko godina krenuo je i s etno-pop pjesmama posvećenima nekim od krajeva naše zemlje. Razne suradnje s kolegama zabilježit će na svom novom albumu.
Vaša sestra Ana prije nekoliko dana objavila je fotografiju s vama koja je podigla medijsku prašinu. Pretpostavljam da imate dobar odnos.
Imamo izuzetno dobar odnos. Jako mi je simpatično bilo kad su me u nekoliko intervjua pitali kako se slažem sa starijom sestrom, a stariji sam ja, i to četiri godine. (smijeh)
Snimili ste jako puno dueta s glazbenicima različitih žanrova. Kako ste birali suradnike i hoćete li te duete uvrstiti na album?
Moja prvi duet bio je onaj s dragim i velikim obiteljskim prijateljem Rajkom Dujmićem, a riječ je o instrumentalu 'String race'. Prvi vokalni duet dogodio se sasvim slučajno i spontano 2015. godine, kada nisam znao kako bih se svom velikom prijatelju Željku Oreškoviću Macoli i našim divnim Ličanima odužio za gostoprimstvo, prekrasna druženja i fešte. Stoga sam mu odlučio posvetiti pjesmu 'Lika' te sam ga pozvao kao gosta pa smo je opjevali na nesvakidašnji i simpatičan način.
Nakon toga mi se učinilo dobrom idejom snimiti još pjesama s prijateljima i kolegama koje sam osjetio kao sebi bliske. Riječ je o Ivani Banfić, sestri Ani, Mirku Švendi Žigi, Mladenu Grdoviću, Mladenu Burnaću i mom zadnjem projektu 'Sinovi Podravine', gdje imam vrlo zanimljive goste, glazbene i pjevačke legende iz tog predivnog kraja, a istaknuo bih i gosta u videospotu Tima Gajsera, peterostrukog svjetskog prvaka u najelitnijoj klasi u motokrosu, koji jako često trenira na peskima u Kloštru Podravskom i na taj način promovira taj kraj u cijelom svijetu. Do pjesme 'Sinovi Podravine' došlo je kad su me nazvali moji dragi prijatelji Siniša i Dragutin Pavlović i predložili ovaj hvalevrijedan projekt. Svoj velik doprinos u pjesmi donio je i riječki bubnjar Marko Duvnjak. Počeo sam vrlo ozbiljno razmišljati o tome da zaokružim to s još nekoliko zanimljivih suradnji koje su na pomolu i objavim album sa svojim uvaženim glazbenim gostima. Ima puno domaćih glazbenika s kojima bi mi bila velika čast surađivati, a želja mi je i duet s Halidom Bešlićem, kojeg izuzetno cijenim.
Osim glazbe, aktivni ste u građevini i to vam također vrlo uspješno ide.
Ne smatram se klasičnim građevinarom, već svoje arhitektonske ideje prenosim u djela uživajući u tome. Samim time spojio sam svoje zadovoljstvo, svestranost i kreativnost. Kad je riječ o glazbi, jako sam ponosan na brojne uspješno odrađene humanitarne projekte, na koje se uvijek rado odzivam, kao i cijela moja obitelj.
Kad smo kod obitelji, otac ste dvoje djece. Jeste li se ostvarili u očinskoj ulozi i priželjkujete li možda još djece?
Apsolutno sam ostvaren kao otac i Bogu zahvalan na tom daru. Imam prekrasnu 10-godišnju kćer i živahnog, preslatkog 4-godišnjeg sineka. Što se mene tiče, s njih dvoje ostvario sam svoje očinske snove. Priželjkujem li još djece? Što više dječice, to je kuća veselija.
Što je za vas najvažnije u životu?
Obitelj je prioritet. Izuzetno sam zahvalan na tome što imam zdrave roditelje koji će za koji dan proslaviti 45 godina braka, što je danas prava rijetkost, uspjeh i milost. Inače, volim fešte, tulume, dobra i vesela druženja. Cijenim i poštujem svoje prijatelje, što također mogu navesti kao veliko bogatstvo. Zahvalan sam na tome što oko sebe imam velik krug velikih ljudi.
Strastven ste motorist, jašete konje i odlično spajate te strasti s glazbom. Kako ste došli na tu ideju i uspjeli objediniti to?
Strastven sam u svemu, a upravo te strasti volim spajati na neočekivan način. Obožavam sjesti na motor i adrenalina mi nikad nije dosta, tako mi je palo na pamet da zasviram na motoru za vrijeme vožnje, za što mnogi kažu da je moja posebnost i da nitko u svijetu ne radi to. Posjedujem konja te mi je on jedan od dražih ljubimaca, a riječ je o Appaloosi, autohtonoj indijanskoj pasmini. Ljubav prema konjima gajim od najranijeg djetinjstva. Kad je riječ o motorima, također mi je to neopisiva ljubav od djetinjstva. Naime od osme godine vozim motor. Natjecao sam se u raznim moto utrkama i ostvarivao zapažene rezultate u određenim klasama. Na svom motorističkom putu imao sam dosta padova i lomova, što mi je samo učvrstilo ljubav prema motociklima.