Duga je lista onih koji su imali prilike raditi s Markom Dimićem. Razgovor s njim poslužio je kao ulaznica za snimateljsko glazbeni svijet prožet vječnim dječaštvom i gotovo adolescentskim buntom, koji se najbolje očituje u prepoznatljivoj estetici i životnim stilom našeg sugovornika.

Od kud želja i povod da u sadašnjim godinama krenete u glazbene vode?

Čuo sam da tu leži ogromna lova a da se ne treba puno raditi. (smijeh) Zapravo radim glazbu od svoje 12 godine, bome dugo, a televizija i film su mi bili paralelna ljubav ili bolje reći ljubavnica, s kojom sam napravio puno filmova, serija spotova. Naš prvi koncert (mog benda 'A few') bio je u, ni manje ni više, nego u Domu Sportova, mislim da je to bilo sa mojih 16, one 1992. Bio je to festival Croatian Music Aid Forces, tada sam pisao na engleskom, a to baš i nije bilo popularno za izdavače. Zbog toga smo ploču snimili tek početkom 21 stoljeća i to pod imenom 'Newfoundlanders'. Radio sam i glazbu za špice, najviše za HRT... Dakle zapravo nisam nikada stao s glazbom.

Respektabilan ste snimatelj i dobitnik Porina, kako se dogodio taj switch na glazbu?

Skupio sam dovoljno ovosvjetovnog iskustva (čitaj: neuspjelih ljubavi i ideja), razočaranja su se nakupila, morao sam tu potencijalnu energiju pretvoriti u nešto korisno, a da ne pređe u autodestrukciju. Zato se album i zove 'Autokomanda', sam sam sebi naredio da se pokrenem.

Pale li se komadi sada više na vas od kada ste glazbenik?

Nemoguće je da se više pale nego do sad... dakle, ne.

Jeste li nabacili neku tetovažu?

Jesam, ali ne sebi. (smijeh) Svojoj bivšoj djevojci sam zalijepio vodootpornu tetovažu na leđa dok je spavala kod mene, nisam joj rekao, bili smo mladi i ludi. Kad je došla doma, bio je show, starci su poludjeli, dobro da je se nisu odrekli. Danas ako nemaš tetovažu si čudan.

Glazba ili film?

Uh... zeznuto je to pitanje u filmskom izražavanju sam jako učinkovit, brz, hrabar. U tome sam već skoro 30 godina. znači mjuza!

Hoćete li se možda prijaviti na sljedeću Doru?

Dok pjevam ne koristim autotune, dakle naravno da - da.

Tko su vam muzički uzori?

Misliš kaj slušam? (smijeh) Pitanje kao da smo u srednjoj školi. Kad sam prvi put čuo The Cure (s 13 godina) sam shvatio da sam darker/alternativac, osjetio sam da sam doma... to je moje 'pleme'. Znači: Joy Division, Bauhaus, Cocteou Twins, Talk Talk, Sistersi... E da, EKV i makedonski Mizar i to prva ploča 'Svedozba', uf to je remek djelo.

Tri najbolje pjesme po vašem izboru?

Roxy music-Avalon, Amy Winehouse: Love is a loosing game i moja obrada 'Love is a loosing game' (smijeh)