Uspješan hokejaš i glazbenik, tvorac jedne od najpopularnijih himni hrvatske nogometne reprezentacije, 'Srca vatrenog', Marko Lasić Nered sa svojim kolegom Marinom Ivanovićem Stokom priprema se za nastup u Domu sportova 6. listopada te će fanovima prirediti koncertni spektakl. Prošlo je dugih 15 godina otkad su održali zajednički koncert, a na ovome će se poznatom rap tandemu pridružiti brojni kolege, akteri s kojima su prije 15 godina gradili hip-hop scenu na ovim prostorima: Target i General Woo (Tram 11), Bizzo i Baby Dooks (Bolesna braća) te Josipa Lisac i Zaprešić Boys.

Nekad buntovni klinci stasali su u prave obiteljske ljude. Marko Lasić Nered danas je u sretnom je braku i ima troje djece. Iza njega su brojni uspješni marketinški projekti, a glazba je zauvijek ostala dio njegova života.

Kako vas je Stoka nagovorio na povratak na scenu i zajednički album? Jesu li nostalgija i koncert benda Tram 11 kumovali tome?

Sve je krenulo koncertom Tram 11-a u Domu sportova. Atmosfera, ekipa, sve je bilo nevjerojatno dobro i vratilo nas je u vrijeme kada smo nastupali skupa. Slijedila je Tvornica kulture i krcata dvorana. Tamo smo nakon dugo vremena opet stali skupa na binu. Nemec i Marin su nakon nekoliko tjedana došli su do mene i rekli: 'Buraz, ajmo to zakopati kao nekad.' I eto, sad nas dijeli kratko do koncerta. Pripremamo show, a oko albuma još nije bilo ni riječi, tako da ćemo to pustiti u ovom trenutku sa strane. Bez nekih najava i obećanja, već ćemo kad se slegnu dojmovi odlučiti što i kako dalje.

Što vam je najviše nedostajalo dok ste izbivali sa scene?

Ništa previše, ja sam svoje odradio kad sam trebao. Sada je vrijeme za neke druge izazove, a obitelj je na prvom mjestu. Vesele me kod nastupa taj osjećaj i luda energija koju imaju mlade generacije. Tu dodaj naše stare beatove i tekstove i dvorana gori. Dobro se osjećam na tim probama. Bez obzira koliko je vremena prošlo, još uvijek sve to zvuči dobro.

Hoćete li izvoditi nove pjesme u Domu sportova?

Izvodit ćemo singlove kao što su 'Vrijeme je', 'Ovo jedva si dočeko', 'Underground', koji su nastali kada smo pripremali novi album. Ploča nije završena zbog okolnosti na koje nitko nije mogao utjecati, a sada su neka druga vremena. Možda smo stvarno publici dužni još taj jedan album. U svakom slučaju, kada se i ako se ikada išta bude radilo po tom pitanju, vi ćete biti prvi koji ćete dobiti tu informaciju.

Planirate li još koji koncert osim toga i kako namjeravate privući nove generacije, mlađu publiku koja nije imala priliku odrasti na vašoj glazbi?

Za sada ne. Ništa nemamo u planu. Generacija smo 90-ih i ne mislimo se previše mijenjati. Jednostavno, to su naše uspomene i naše odrastanje koje smo kroz tekstove prepričali na prvom albumu. Mislim da smo na tom albumu rekli sve, a koliko je to autentično, govori ovakav interes mlađih i starijih generacija za ovaj koncert. To su hip-hop stvari koje i nakon 20 godina svaki klinac na cesti zna napamet.

Je li se scena puno promijenila - čini se kako su prije bile mnogo izraženije žanrovske podjele nego danas, kada svi slušaju sve?

Današnja scena je jaka. Mislim da možemo biti ponosni na te mlađe generacije koje ponovo stvaraju nešto jer je to point svega. Ne kopirati, već stvarati, biti originalan, biti dio svog vremena, svoje furke, svoje priče. To su pokreti i okupljanja koji krenu kao underground pokreti jer su novi i nitko ih nije ubrao. Jaka underground scena garancija je da će nešto od supkulture kasnije postati mainstream i puniti dvorane. Onaj tko je dobar, originalan i karizmatičan uvijek će isplivati i ostaviti trag u glazbi, kulturi, filmu... nije bitno. Bitno je da oni koji postave dobre temelje mogu očekivati lijepe stvari jer upravo oni predstavljaju čitavu jednu generaciju.

Družite li se danas s nekim od glazbenika ili imate posve novo društvo jer ste otišli u marketinške vode?

Cijela naša generacija je jako vezana i svi smo privatno na hrpi. Tu su Dooks, Bizzo, Target, Woo, Stu, Šala, Natko, Koolade... Svi mi surađujemo na raznoraznim projektima, radijskim, promotivnim, kazališnim, koncertnim, festivalskim, družimo se privatno i radimo posao zajedno. Trenutno pripremam australsku turneju sa Zaprešić Boysima i putujemo 19. listopada za Sydney, pa Melbourne, pa Novi Zeland. Nama nikad nije dosadno i nikada nam ne fali posla.

Koga biste izdvojili kao nekoga tko je trenutno u usponu, a kome treba posvetiti pažnju od novih izvođača?

Ne stignem na dnevnoj bazi pratiti scenu, ali trenutno su tu HIGH5, Kukusi, pa splitski đir, Krešo i Vojko, pa Osijek i Krankšvester, pa Dante, pa Khan, pa Dregeri. Ima brdo izvođača koji su svojim radom obilježili zadnjih nekoliko godina.

Suprug ste i otac troje djece. Koliko vas je očinska uloga promijenila kao osobu?

Prioriteti se mijenjaju. Ne možeš to shvatiti dok ne postaneš otac. Klinci su čudo, velika radost, ali i odgovornost i obaveza. Sigurno su me promijenili, ali na bolje. Život sada ima puno više smisla, a slobodno vrijeme je isključivo vezano za njihove aktivnosti, školu, ženu i obitelj. Mislim da žena i ja to sasvim dobro hendlamo s obzirom na to koliko nas ima! (smijeh)

Supruga se radi vas preselila u Hrvatsku. Zašto niste ostali u Americi, u kojoj je Jelena živjela od svoje pete godine?

Moj dom je Hrvatska, tu sam odrastao, stvorio nešto i tu radim. Amerika je super, ali nije za odgoj djece. Uvijek mi je bila želja da mi klinci rastu u kvartu, da mali igra nogač pred zgradom, da ima svoju ekipu, da budu mali mangupi kakvi smo i mi bili, da imaju osjećaj pripadnosti i ljubav za grad u kojem odrastaju. Nema te stvari koje ti mogu zamijeniti odlazak sa sinom na tekmu Dinama, šetnje po kvartu, prepričavanje priča. Uglavnom, ovdje nam je dobro i neka tako ostane.

U 38. godini život kakav ste dotad poznavali odjednom vam se zaustavio. Koliko vas je bolno iskustvo sa zdravljem očvrsnulo?

Evo vam jedna rima koja je nastala nakon tog iskustva:

'Ja bi htio da me sunce grije stalno,

Ja bi htio da se vrijeme zaustavi malo,

Ja bi htio da je svaki čovjek dijete zdravo,

Da je nebo kao more uvijek svijetlo plavo.'

Tako, kad misliš da su ti dani odbrojeni, vidiš koliko je život velik, koliko je nebo lijepo, koliko je sunce čarobno, more veličanstveno. I koliko je sve drugo nebitno. Bitno je samo zdravlje. Danas sanjam o stvarima koje će nekom zvučati glupo. Sanjam potpunu slobodu, izolaciju od svega što znamo, činimo i živimo. Sanjam povratak u prirodu i mir.

Kako se danas osjećate, što su vam danas prioriteti?

Danas se super osjećam, a prioriteti su mi podići djecu, obrazovati ih i osigurati to da pod stare dane mogu raditi sve ono što sada ne stignem.