U kratkom vremenu otkako se predstavila, Mia Dimšić stekla je brojnu publiku, osvojila kritičare i glazbene kolege koji je mahom opisuju kao izrazito darovitu, skromnu djevojku koja ne igra na kartu golišavosti i pretjerane usmjerenosti na fizički izgled kako bi se dokazala.

Potencijal 24-godišnje Slavonke prvi je prepoznao njezin menadžer i koautor Damir Bačić. Svojim glazbenim, pop country izričajem unijela je promjene te je zapečatila poziciju na sceni. Tome u prilog govori i Porin, nagrada Hrvatske diskografske udruge koja joj je dala priznanje za najbolju mladu izvođačicu, te brojne druge nagrade među kojima su i tri osvojene na nedavno održanom Splitskom festivalu. Ondje je za pjesmu 'Sunce, oblak, vjetar' dobila prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda, a osim Zlatnog vala za najbolju skladbu, osvojila je i nagradu za najbolji styling, kao i nagradu za najizvođeniju pjesmu s prošlog festivala - 'Život nije siv'.

Iako ste kratko na glazbenoj sceni, iza vas su brojne nagrade i priznanja. Koliko vam oni znače, koliko su poticajni za daljnje stvaranje?

Nagrade su, uz koncerte, sigurno najdirektnija i najljepša potvrda rada i truda koji se ulaže u glazbu i kao takve su mi jako važne i izuzetno me motiviraju da se dalje potrudim raditi više i kvalitetnije. Najljepše je kad uopće ne ciljaš na neku nagradu i jednostavno se trudiš određenu pjesmu složiti na način koji te najviše inspirira, nagrada te u potpunosti iznenadi i u tom cijelom procesu stvaranja bude lijepa završnica.

Recite nam nešto više o svom albumu prvijencu, kakvu priču nosi, koja je glavna tema, nit koja se provlači kroz sve pjesme?

Moj album prvijenac zove se 'Život nije siv' i na njemu se nalazi 10 autorskih pjesama koje su nastajale u dvije godine mog života, otkad sam se počela diskografski baviti glazbom. Glavna tema je moj život u tom periodu; svaku pjesmu doživljavam vrlo osobno i odgovara određenom trenutku i onome što sam tad proživljavala, a emocija je bilo puno jer mi se život otkad sam se ozbiljno bacila u glazbu intenzivno mijenjao te mislim da sam od početka do sada puno naučila o sebi. Volim zapisati nešto što me muči jer vjerujem da svi mi u principu prolazimo slične probleme i osjećamo slične stvari i lijepo je moći podijeliti to sa slušateljima.

Kako se nosite s popularnošću koja je stigla gotovo preko noći, ali i kritikama?

Popularnost je na puno načina dvosjekli mač, kao i većina stvari u životu ima svoje dobre i loše strane, a s njom se najlakše nosim kad sam okružena ljudima koji me poznaju cijeli život i kad uživam u svojim svakodnevnim sitnicama koje su ostale nepromijenjene. Ponekad je teško ne izgubiti se u svim novim stvarima koje doživim u vrlo kratkom vremenu, ali mislim da je jako bitno biti svjestan moguće prolaznosti toga svega. Što se tiče kritika, one su neizostavni dio ovog posla i trudim se, kao i sve drugo, doživljavati ih koliko god je moguće pozitivno. Svi smo mi različiti, imamo različite ukuse i jasno je da se moja glazba neće uvijek svima svidjeti, ali ta je različitost u svakom slučaju bogatstvo, a ne mana.

Godinama ste svirali i pjevali akustično po brojnim događanjima, ljetnim terasama i koncertima, no kada je počelo vaše profesionalno bavljenje glazbom?

U listopadu 2015. izdala sam svoj prvi singl 'Budi mi blizu' i potpisala ugovor s Croatia Recordsom i to označavam svojim diskografskim početkom iako je i prije toga u mom životu bilo puno glazbe, ali ne na takav način i, iskreno, nikad mi nije ni palo na pamet da bi mi to jednog dana moglo postati profesija.

Studirate njemački i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Kako usklađujete fakultetske obaveze s glazbenima?

Moj fakultet je pri kraju i zadnjih godinu dana imala sam sve položene ispite uz preostali diplomski rad te zbog toga već duže vrijeme ne moram odlaziti na predavanja i to je jako olakšalo prijelaznu fazu dok sam se još borila i radila da mi pjesme dospiju u eter i odvedu me dalje od startne pozicije. U tom sam periodu izuzetno puno radila, neprestano bila na relaciji Osijek – Zagreb i ne vjerujem da bih uz sve to mogla i polagati ispite i učiti.

Vaša glazba je mješavina popa i countryja, što je definitivno osvježenje na sceni. Što slušate od glazbe, tko je najviše utjecao na vaš izričaj?

Slušam od svega pomalo, ali definitivno je tu od srednje škole nadalje bilo poprilično countryja i taj mi je zvuk posebno ušao pod kožu. Kad sam počela snimati vlastite pjesme, znala sam da je to zvuk koji želim bez razmišljanja. Moji najveći uzori na stranoj sceni su Taylor Swift, Jewel, Alison Krauss, Norah Jones, John Mayer i Willie Nelson, a na domaćoj sceni najviše me inspiriraju Oliver, Gibonni, Tedi, Hari...

Autorica ste tekstova svojih pjesama, što vas najčešće inspirira?

Inspiracija je uvijek svakodnevni život, razgovori s ljudima, misao koja proleti glavom, doslovce bilo što što te dotakne u tom trenutku. Najčešće to budu male stvari, netko mi nešto kaže ili me podsjeti na nešto i u glavi se odmah iskonstruira priča koju onda treba uobličiti na papiru.

Nažalost, na modernu glazbenu scenu najlakše se probiju pjevačice koje napreduju prezentirajući publici vlastito tijelo. S druge strane, vi ste svoj put stvorili svojim glasom, pjesmama, radom. Kako komentirate takvo stanje u glazbi? 

Izvođači publici daju ono što želi i to je potpuno legitimno, niti jedna karijera ne bi zaživjela da nema svoju kritičnu masu potrošača. Kad sam kretala u sve ovo, nitko mi nije mogao jamčiti da će moju glazbu itko htjeti slušati ili da će ijedna pjesma postati hit, ali u tome i jest čarolija. Uvijek postoji ta prva faza kad jednostavno moraš poduzeti rizičan korak i izložiti se i nitko ti ne može sa sigurnošću reći da će ti se to ikad vratiti. Ja sam znala da na sceni želim ili biti ono što jesam ili uopće ne biti i u tome se nisam pokolebala ni u jednom trenutku i mislim da je to u svemu ključno, dosljednost u kombinaciji s puno puno rada i ambicije. Bez obzira na trendove koji trenutno prevladavaju, čvrsto vjerujem da za svakog izvođača koji je vrijedan i iskren u onome što radi, na ovoj sceni ima mjesta.

Uživate li više u nastupima ili u stvaranju glazbe?

Ne mogu se odlučiti, to je stvarno lijep ciklus u kojem malo želiš jedno, malo drugo, i baš kad ti jedno dosadi, dođe vrijeme za drugo. Nekad sam u raspoloženju da samo želim svoj mir, pisanje i razmišljanje, a već idućeg dana ginem za publikom, kontaktom i gužvom.

Što vas najviše veseli u slobodno vrijeme?

Jako volim čitati, preko ljeta mi nema ljepšeg nego otići na neku obalnu destinaciju i ležati na plaži uz romane. Volim dobre priče, kreativne ljude koji mi podižu raspoloženje i motiviraju me i mogu satima piti kavu. Općenito mislim da mi je stvarno malo potrebno da budem sretna i na tome sam zahvalna.

Koliko vam je važno kako izgledate, koliko pozornosti pridajete tome? Koliko vremena trošite na biranje odjeće, frizuru i šminku?

Kad su nastupi i glazbena događanja u pitanju, nikako ne mogu zanemariti važnost onoga što odijevam i načina na koji to nosim, ali privatno se uglavnom šminkam i dotjerujem samo kad idem u neke izvanrednije izlaske, uglavnom jer sam pomalo lijena. Svakako mi je bitno kako izgledam, ali ne toliko da bih se zbog toga, primjerice, budila ranije ili poduzimala neke dodatne korake. Ugodno se osjećam i u prirodnom izdanju.

Kako izgleda vaš život, vaš prosječan dan?

Zahvalna sam na tome što mi je gotovo svaki dan drugačiji otkad sam u glazbi, ali ako sam kod kuće u nekoj ležernoj varijanti, uvijek dio dana provodim uz računalo, obavljam što god je potrebno ili se jednostavno dopisujem, pomalo pišem, popijem koju kavu, obavim što god je potrebno po gradu i obavezno ostavim vremena za druženje s najbližima ili nekakav izlazak.

U čemu još istinski guštate osim u glazbi?

Društvena sam i komunikativna pa mi je na listi prioriteta uvijek nekakvo okupljanje, zabava, izlazak ili putovanje s prijateljima.