Mladen Vukorepa već je s četiri godine znao čitati i pisati uz minimalnu pomoć. Njegova ljubav prema kvizovima, kao specifičnom obliku testiranja znanja, počela je u osnovnoj školi, kad je po uzoru na 'Kviskoteku' sastavljao i vodio kvizove zabavljajući prijatelje. Čim je, po godinama, dobio priliku da može sudjelovati na televiziji, to je i iskoristio. Prvo je bio u kvizu 'Brojke i slova', zatim u 'Kviskoteci'. Iza njega su brojni kvizaški uspjesi, a danas je jedno od zaštitnih lica HTV-ovih kvizova. Svojom simpatičnošću i ugodnim, smirujućim glasom te prije svega znanjem i iskustvom, pridonosi kvaliteti, atraktivnosti i voljenosti kviza. Uoči zadnje ovosezonske emisije 'Superpotjere' ove nedjelje imali smo priliku popričati s njim.

'Superpotjera' je ubrzo postala najgledaniji televizijski sadržaj vikendom. Kako zapravo izgleda čitav pogon iza jedne emisije koju gledatelji vide kao gotov proizvod?

Čitav pogon je toliko velik da ni ja ne znam sve njegove dijelove. Uredništvo i tehnička ekipa su najvažniji u pripremnom dijelu, koji mi lovci ni ne vidimo, jer dođemo na onaj 'izvršni' dio. Iza svake emisije stoji golem trud velikog broja ljudi pa mi je drago da je to prepoznato i toliko gledano.

Jeste li ikad osjetili pritisak pri odgovaranju na pitanja, pogotovo kad znate da vas gleda cijela Hrvatska?

Najveći pritisak stvaram sam sebi. Kad odgovaram, ne mislim na to tko me sve gleda pred televizorom ili uživo, već se nastojim koncentrirati na pitanja i ono što se događa u samom studiju.

Možete li, onako na prvu, procijeniti uspješnost nekog kandidata ili je to nemoguće?

Teško je procijeniti uspješnost kandidata sa sigurnošću. Čak i oni koje poznajem s ranijih nastupa znaju me svojim nastupom ugodno ili neugodno iznenaditi, a da ne govorim o ljudima koje vidim prvi put. Tu je u igri uvijek mnogo faktora i neki put je dovoljno jedno pitanje (osobito u 'Superpotjeri') da stvari krenu u krivom smjeru.

Ima li Hrvatska općenito dobre kvizaše i može li se generalno objasniti kakav to profil natjecatelja dolazi u 'Potjeru'?

Da, imamo dobre, pa čak i odlične kvizaše, što se vidi i na međunarodnim natjecanjima, na kojima su naši ponajbolji predstavnici sve bliže samom vrhu. Tome je uvelike doprinio procvat pub kvizova, jer masovnost donosi i kvalitetu. U 'Potjeru' dolaze natjecatelji koji prije svega uspješno prođu online testiranje, a imaju i potrebnu dozu hrabrosti i samopouzdanja da 'ogole' svoje znanje ili neznanje pred TV gledateljstvom. Veseli me to da nam i nakon toliko godina emitiranja 'Potjere' još uvijek u emisije dolaze natjecatelji svih životnih dobi i zanimanja, 'ponavljači' i debitanti, ekstroverti i introverti.

Što mora imati dobar kvizaš?

Dobar kvizaš treba imati znatiželju, volju i vrijeme za stjecanje novog znanja, a onda i odgovarajuću memoriju u koju će pohraniti sve to znanje.

A što biste savjetovali natjecateljima kviza - kako se pripremiti? Je li to klasično čitanje enciklopedija ili skupljanje znanja cijeli život?

To je vrlo individualno. Da pitate nas lovce, svatko bi vam dao drugačiji odgovor. Kod mene je više skupljanje znanja cijeli život.

Postoje li neke emisije koje su vam se posebno urezale u pamćenje i zašto baš one?

Najviše pamtim prve emisije svojih kvizova, zbog toga što je to uvijek susret s nečim novim, te one u kojima sam rezultatom i dojmom bio najuspješniji jer se uvijek lijepo sjetiti onog što je bilo dobro u životu.

Zašto su kvizovi u kafićima sve popularniji i znači li to da znanje i opća kultura bar tako postaju važniji?

Mislim da je to zbog kombinacije zabave i druženja u ugodnom okruženju. TV kvizovi su također pridonijeli tom trendu jer mnogo ljudi ima ambiciju okušati se na njima, pa i osvojiti neki novčani iznos, a pub kvizove vide kao pripremu za to.

Je li kviz u svojoj suštini - igra ili posao?

Kod mene je još uvijek više igra u kojoj nastojim pobijediti jer imam natjecateljski duh.

Kako se nosite s time da vas prepoznaju na ulici i u trgovini?

S obzirom da su ti susreti u pravilu ugodni i prijateljski nastrojeni te da ljudi uglavnom nisu napadni, nosim se dobro s time.

Često se zna čuti i pročitati da naš obrazovni sustav pruža djeci puno činjeničnog, kvizaškog znanja. Što mislite o tome i koliko je obrazovni sustav zaslužan za vaše znanje?

Prošlo je mnogo godina od moga školovanja pa mi je teško ocijeniti naš trenutni obrazovni sustav. U moje vrijeme se dosta inzistiralo na učenju činjeničnog znanja, što je više priprema za kviz, nego za život. Ali eto, život donese i (polu)profesionalno bavljenje kvizom pa je bilo korisno.

Postoji li neka tehnika za to kako brzo i lako upamtiti što više informacija?

Postoje razne mnemotehnike, kojima se može postići lakše učenje i pamćenje. Nažalost, ja ih ne koristim dovoljno. Meni najviše pomaže kontekstualnost neke informacije i povezivanje s ranijim znanjem. Takvo znanje je mnogo manje podložno zaboravu nego ono nabubano.

Sjećate li se kad se kod vas stvorila 'potreba' za zapamćivanjem?

Ne sjećam se točno, ali sam kao dijete i prije polaska u školu pamtio razne pjesmice, reklame i slično te time zabavljao rodbinu i prijatelje.

Vara li me dojam ili svim lovcima sport nekako najslabije ide?

Možda je sport ukupno gledano nešto lošije područje, ali ne i loše. Moja 'sportska' forma je u određenom padu, ali ipak mislim da mi je to još uvijek jedno od jačih područja. Problem sa sportom je to što stalno dolaze nove informacije i rezultati, koji su potencijalni izvor pitanja, a teško je sve to pratiti i biti uvijek u toku. Možda je to područje s najvećom potrebom za svakodnevnim usvajanjem novih znanja.

Koliko se emocionalno i intelektualno istrošite u jednom kvizu? Kada i kako se uspijete opustiti?

To ovisi o tome koliko je emisija bila zahtjevna i napeta te kakvo mi je ukupno psihofizičko stanje. 'Superpotjera' je svim lovcima i 'supertrošenje' jer nas iscrpi mnogo više od redovne 'Potjere' zbog svoje brzine i intenziteta. Odmor, aktivni ili pasivni, uvijek je dobrodošao nakon fizičkih ili intelektualnih napora, a nemam nekih pravila za opuštanje. Kako mi dođe koji dan.