Proslavljeni bend na oduševljenje domaće publike ponovno je i Zagreb uvrstio na svoju ovogodišnju tour listu gdje će održati koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture 10. ožujka, što je bio više nego dobar povod za razgovorom s Christoferom Johnssonom, gitaristom, klavijaturistom i producentom koji godinama živi na Malti.

Bend koji je osnovan još davne 1987. i dalje je itekako aktivan na sceni te su i dalje među najzanimljivijim predstavnicima symphometala, specifičnog podžanra koji kombinira neke elemente klasičnih orkestracija s opernim vokalima, a njihovi koncerti su prava audio-vizualna atrakcija, pomno osmišljeni do najsitnijih detalja.

Na ovoj europskoj turneji, u sklopu koje će između ostalog posjetiti, Francusku, Nizozemsku, Njemačku, Poljsku, Češku, Slovačku, spomenimo neke, stižu i u zagrebačku Tvornicu, gdje će im predgrupa biti finski bend Satra.

Therion koji su se već u nekoliko navrata uspješno predstavili domaćoj publici, osnovao je Christofer Johnsson u švedskom Upplands Väsbyju. Ime bendu dao je po kultnom, a i ponešto okultnom, albumu 'To Mega Therion' švicarskih mračnih legendi Celtic Frost. Bend je doduše osnovan pod imenom Blitzkrieg, a kasnije i Megatherion i u toj fazi su bili pod snažnim utjecajem Metallice, Slayera, Venom i Motörheada. U svojoj su bogatoj karijeri dosad izdali 18 albuma, a najnoviji je svjetlo dana ugledao 15. prosinca, pod nazivom 'Leviathan III', kao posljednji iz istoimene trilogije s kojom su započeli 2021. godine.

Christofer, glazbeni entuzijast koji je još kao tinejdžer osnovao Therion, rado je u intervjuu za tportal otkrio neke zanimljive detalje o ovom novom, zanimljivom projektu, tajni dugovječnosti benda, svojim neobičnim hobijima, životu na Malti kamo se preselio iz Švedske, te glazbi općenito.

Možete li nam reći nešto o svom posljednjem albumu 'Leviathan III'? Kako biste ga opisali? Što s je bila inspiracija za album?

Prva dva albuma u trilogiji bila su više orijentirana na hitove, recimo to tako, a treći je više avanturističkog i eksperimentalnog smjera.

Kako ste došli na ideju za 'Leviathan' trilogiju?

Trideset godina smo radili što god smo htjeli i mislili smo da bi sad to mogao biti zgodan izazov za našu nišu pokušati dati obožavateljima za promjenu ono što baš oni žele. Zvuči to kao laka stvar za napraviti, ali nije. Imali smo jako puno inspiracije, zbog čega smo završili s tri albuma umjesto samo jednim kako je bilo isprva zamišljeno.

S ovim bendom ste već desetljećima, postoji li neka tajna dugovječnosti Theriona?

Ako si tvrdoglavo kopile i imaš veliku strast prema glazbi to će te odvesti daleko.

Kako su godine globalne pandemije uzrokovane Covidom-19 utjecale na vas i Therion? Što vam je kao glazbeniku bilo najteže?

Ionako smo bili u ciklusu pisanja i snimanja, tako da je što se tiče turneja bilo samo nekoliko festivala koji su otkazani. Ali to nas je prisililo na snimanje albuma na daljinu, jer nam nije bilo dopušteno putovati. Snimanje na daljinu imalo je i prednosti i mane, pa je to bilo jedno novo iskustvo. Dakle, nije bilo mnogo teških iskustava iz moje glazbeničke perspektive.

Na koji album Theriona ste najviše ponosni? Je li uopće moguće napraviti takav izbor?

Nijedan konkretno, sviđaju mi se iz različitih razloga. Možda sam možda malo više ponosan na 'Vovin' (objavljen 1998. op.a.), jer u to vrijeme nije bio sa mnom bend koji bi mi bio podrška, samo ja i neki unajmljeni studijski glazbenici i pjevači koje nisam znao prije snimanja.

Kako vidite današnju glazbenu industriju? Jeste li npr. zadovoljni tretmanom i položajem rocka u modernoj glazbi?

Nikad nisam razmišljao o tome i nije me toliko briga. Therionu ide dobro i to je sve što mi je važno u smislu glazbene industrije. Ako se npr. ispostavi da neki hip hop izvođač za kojeg nikad nisam čuo ima više slušatelja od recimo Queen ili Beatlesa, nije mi to problem. Ljudi neka slušaju ono što žele i mislim da će, kada se naša suvremena glazbena povijest osvrne unatrag za recimo 100 godina, smatrati kvalitetnu glazbu uvijek bezvremenskom, dok će opako radiofriendly smeće biti poput onih klasičnih skladatelja koji su imali ponešto slave u nekom trenutku, ali kojih se sad jedva sjećaju... Prije 150 godina svi u Parizu su npr. znali za Mayerbeer, danas nitko od tisuću ljudi koji prolaze pariškim ulicama ne bi znao tko je bio. Čak i većina ljudi koji se bave klasičnom glazbom jedva zna to ime. Ali većina ljudi poznaje Wagnera, koji je bio aktivan u isto vrijeme.

Kada ste odlučili postati glazbenik? Što biste bili da niste glazbenik?

Kad sam sa 9 godina vidio live snimku Beatlesa, prva pomisao na to mi je pala na pamet. Onda kad sam na radiju čuo Accept 'Balls to the Wall'…

Što ste slušali kad ste bili tinejdžer?

Otprilike isto kao sada. Heavy metal 80-ih kao što su Accept, Judas Priest i Iron Maiden je ono što me dovelo u metal i to je još uvijek moj omiljeni metal. Također sam rano otkrio hard rock 70-ih kao što su Uriah Heep, Deep Purple i Black Sabbath, što je još uvijek jedna od mojih omiljenih vrsta glazbe. Thrash kao što je Voivod, rani Slayer/Metallica također je nešto što sam otkrio kao tinejdžer i još uvijek sam u tome. I rani black metal kao što su Venom, Mercyful Fate... Jedina glazba koju sam tada slušao, a koju više ne slušam toliko je death metal.

Možete li izdvojiti neki omiljeni simfometal bend?

Ljudi obično pretpostavljaju da slušate upravo vrstu glazbe koju svirate, ali činjenica je da ne slušam baš nikakav moderni metal. Volim čuti kako zvuče kolege kad snime novi album naravno i jako poštujem bendove kao što su npr. Nightwish i Epica. Ali mislim da je jedini symphometal album koji sam kupio i poslušao kako treba i koji sam si mogao puštati bio Nightwish 'Oceanborn'.

Jedini symphometal metal koji sam stvarno puno slušao bili su rani pokušaji iz, na primjer, pjesama Celtic Frost 'Rex Irae' i 'Oriental Masquerade' na albumu 'Into the Pandemonium', što mi je bila velika inspiracija za razvoj vlastite glazbe .

Kako to izgleda kad ste na turnejama? Što radite kad niste na putu ili u studiju?

Pa vrlo je dosadno dok puno čekate kada npr. putujete noću po Europi, a naporno je i na putovanjima kada npr. letite avionom po Južnoj Americi. Imam dva magarca koje sam spasio i izliječio za koje je potrebno puno vremena, jer su oba bolesna i imaju dosta dodatnih potreba. Također mi je hobi dinamičko/taktičko pucanje, posjedujem puno raznog vatrenog oružja i punim vlastito streljivo.

Volite li danas ići u klubove ili na neke koncerte?

Uglavnom nikad. Mrzim pijane ljude, glasnu glazbu i dim cigareta. Otišao sam pogledati nekoliko koncerata kada su prijatelji svirali i stavili me na listu gostiju, ali jedini koncert koji sam platio u zadnjih 5 godina bio je kada su KK's Priest i Metal Church zajedno svirali na Malti. I naravno, odletjet ću u Španjolsku kako bih vidio AC/DC ovog ljeta, jer će to najvjerojatnije biti zadnja prilika da ih vidim na turneji.

Živite li još uvijek na Malti? Možete li usporediti način života tamo i u Švedskoj?

Da, vjerojatno ću tamo biti zauvijek. Pa Malta ima ljepše vrijeme (toplije i sunčanije), gotovo da nema kriminala (za razliku od Švedske), opuštenije ljude, znatno niže poreze, bolju medicinsku skrb i liberalnije zakone o oružju (još uvijek praktički uopće nema zločina povezanih s oružjem). Ne biste mi mogli platiti dovoljno da se odlučim npr. vratim u Švedsku. Malta je ipak jedna mikro država i nema baš puno prirode na kopnu.

Bili ste par puta u Hrvatskoj, jeste li imali vremena za obilazak?

Bio sam tamo na privatnom putovanju jednom prije nekih 20 godina i imao sam priliku malo razgledavati, ali većinu puta na turneji nemate vremena niti prilike baš vidjeti puno toga.

Imate li kakvu poruku za hrvatske obožavatelje Theriona? Što publika može očekivati od vašeg nadolazećeg nastupa?

Budući da uvelike smanjujemo turneje u budućnosti, mnoge će svirke na ovoj turneji biti oproštajne. Dakle, ako nas ljudi žele vidjeti uživo, trebali bi sada iskoristiti priliku... Planiramo dvosatne nastupe na kojem ćemo izvesti mix novih pjesama, klasika i nekih starijih neočekivanih pjesama.