Zahvaljujući imovini koju je naslijedio smrću svoje majke, kraljice Elizabete II u trenutku kada je sam postao kralj, njegovo privatno bogatstvo, kako doznaje Guardian, povećalo se na preko 2 milijarde eura. No, koliko ono točno iznosi nemoguće je znati, budući da prema davnim zakonima u Velikoj Britaniji monarhovo osobno bogatstvo krije se od javnosti, a uz to nemoguće je znati koliko uistinu vrijede njegova imanja i nekretnine.

Sve to ipak nije spriječilo istraživače Guardiana da naprave sveobuhvatnu reviziju njegove imovine, u koju spadaju seoska imanja, skupocjeni nakit, ali i slike Moneta i Dalija, potom Rolls-Roycei, trkači konji i rijetke poštanske marke, pa da zbroje približno stanje.

Ono u čemu se svi slažu, najvrijednije od svega za obitelj Windsor je to što ne moraju platiti niti funte za porez na nasljedstvo, zbog čega je kralj Charles III mogao objeručke prihvatiti majčino bogatstvo bez da ubaci određeni iznos javnoj blagajni.

Na upit novinara Guardiana kraljev glasnogovornik na sve je rekao: 'Iako ne komentiramo privatne financije, vaše brojke vrlo su kreativna mješavina nagađanja, pretpostavki i netočnosti.'

Unatoč brojnim upitima odbili su ponuditi brojke koje bi bile 'istinite' opravdavajući se time da nikada ne komentiraju osobne financije članova kraljevske obitelji, inzistirajući na tome da iste moraju ostati privatne, baš kao i za svaku drugu osobu. No, pogledajmo do kojeg su zaključka i kojim putem došli novinari Guardiana, točnije njih 12, koji su danonoćno istraživali kraljevo bogatstvo.

Imovina na četiri kotača

Poprilično je teško odvojiti javno od privatnog bogatstva, osobito kada je o Windsorovoj automobilskoj floti riječ. Tu su Rolls-Roycei, Bentleyji i Jaguari, a Guardian je izbrojao 23 vozila u Buckinghamskoj palači, Sandringhamu te kraljevom privatnom imanju u Norfolku.

Tu su kraljevski automobili, koji su u privatnom vlasništvu, no neki su i posudba proizvođača Windsorima. Kako bi se razjasnilo koji su čiji trebalo bi puno dublje istraživati, budući da se ponekad vozila označena kao 'državni automobili' koriste u privatne svrhe.

Primjer za to vjenčanje je princeze Eugenie, koja nije bila radni član kraljevske obitelji, no na svoje vjenčanje stigla je u 'državnom' Rolls-Royceu Phantom VI iz 1977. godine čija je vrijednost 1,3 milijuna funti.

Ipak, nekim nagađanjima i procjenama, pretpostavlja se da automobili koje Charles ima u privatnom vlasništvu vrijede 6,3 milijuna funti.

Privatna imanja vrijedna 370 milijuna eura

Ako nečega ne može usfaliti kralju Charlesu III onda su to palače, dvorci i rezidencije u kojima može uživati kada god poželi, no, tehnički gledano, tek su rijetke uistinu njegovo vlasništvo. Tako su, primjerice Buckinghamska i Kensingtonska palača u vlasništvu suverena koji predstavljaju krunu.

No, Charles je od svoje majke naslijedio dva seoska imanja koja spadaju među njegovu najvrijedniju imovinu. Prvi je Balmoral, kojeg je 1852. kupio suprug kraljice Viktorije, Albert. Služi kao utočište obitelji Windsor više od 150 godina i upravo se tamo obitelj okupila nakon iznenadne smrti princeze Diane, a tamo je u rujnu prošle godine preminula i kraljica Elizabeta II.

Imanje se ne sastoji samo od istoimenog dvorca, već i od više od 21 tisuću hektara zemlju, uključujući i obližnje močvare, a zanimljiv je zbog svog iznimnog potencijala za šumarstvo, poljoprivredu, lov na tetrijebe, lov jelena i proizvodnju obnovljive energije. Prema izračunu stručnjaka vrijednost Balmorala procjenjuje se na 80 milijuna funti.

A još vrijedniji od njega imanje je Sandringham u Norfolku, kojeg je 1862. kraljica Victoria kupila za svog sina, zbog čega joj je britanska javnost zamjerala, smatrajući dvorac vrlo ružnim, ali i rupom bez dna, kada je riječ o ulaganjima. Sve se promijenilo kada je princ Philip, suprug pokojne kraljice Elizabete II, odlučio uvelike smanjiti troškove, pa je cijela obitelj morala uložiti velike napore da iz imanja izvuku novac.

Osim same kuriju, koju turisti mogu posjetiti za cijenu ulaznice od 23 funte, Sandringham ima stotine nekretnina za iznajmljivanje, 6400 hektara poljoprivrednog zemljišta i komercijalne nekretnine.

Stavivši sve na papir, stručnjaci su došli i do njegove vrijednosti koja iznosi 250 milijuna funti. Ono što je najbolje od svega je da kralj Charles nije morao platiti porez na nasljedstvo niti na Balmoral niti na Sandringham i to iz jednostavnog razloga - povlašteni sporazum koji je njegova majka potpisala 1993. s konzervativnom vladom tadašnjeg premijera Johna Majora.

Prema tom ugovoru kraljica je pristala 'dobrovoljno' platiti porez na svoj privatni prihod, ali je Major ostavinama između monarha omogućio izuzeće od poreza na nasljedstvo, potičući Windsore da svo svoje bogatstvo usmjere kroz nasljednu liniju. Sve to uvelike je doprinijelo bogatstvu kralja Charlesa III, ali i naštetilo njegovoj sestri, princezi Anne, i braći, prinčevima Andrewu i Edwardu.

U čijem su vlasništvu darovi koje dobija kraljevska obitelj?

U imovinu koju je kraljica ostavila svom najstarijem sinu, vjerojatno kako bi izbjegla plaćanje poreza na ostavštinu drugoj djeci, spadaju i njezini skupocjeni konji. Poznato je da je kraljica Elizabeta II bila entuzijastična vlasnica i uzgajivačica trkaćih konja, kao i da je jahala gotovo do posljednje dana.

Ona sama uložila je puno vremena, truda i osobnog bogatstva kako bi uzgojila najbržeg konja. Nasljeđe te njezine cjeloživotne potrage rezultirala je ostavštinom od 70 čistokrvnih konja, od kojih se neki drže u Kraljevskoj ergeli u Sandringhamu. Njihova vrijednost procijenjena je na najmanje 30 milijuna eura, a ono čemu se kraljica zasigurno nije nadala da će ih se Charles postupno početi rješavati.

Od kraljičine smrti od prodaje konja na aukciji, među kojima su i oni koje je Elizabeta dobila na dar od emira od Dubaija i Age Khana, kralj Charles III već je zaradio 2,3 milijuna funti, a palača je konje naznačila kao 'osobne', a ne službene darove.

Tu je i privatna zbirka poštanskih marki kraljevske obitelji, a koja se smatra najboljom zbirkom na svijetu, budući da sadrži stotine tisuće raznih poštanskih marki, od koje je neke skupio još Charlesov pradjed, kralj George V i to iz raznih britanskih kolonija. Budući da javnost nema pristup zbirci, teško je istu vrednovati, no mnogi se slažu kako je riječ o iznosu od najmanje 110 milijuna eura.

Palača inače uvelike razlikuje 'službene darove', primljene tijekom formalnih dužnosti i funkcija, i 'osobne darove', od ljudi osobno poznatih kraljevskoj obitelji, a to je pravilo uvedeno 1995. Stoga se postavlja pitanje što je sa službenim darovima primljenima prije te godine, budući da tu ima i skupocjenih umjetnina koje su pojedini članovi kraljevske obitelji dobivali na inozemnim putovanjima, a koje su se, u međuvremenu, našle u njihovim privatnim zbirkama.

Tako je primjerica pokojni princ Philip na dar dobio djela Marca Chagalla i Salvadora Dalija. Ne smije se ipak zaboraviti da su i on i kraljica majka bili strastveni sakupljači umjetnina, koje su kupovali po povoljnijim cijenama, a među njima se nalazi i Monet kojeg je kraljica majka kupila u Parizu nedugo nakon završetka 2. svjetskog rata za samo 2000 funti. Danas bi ista mogla vrijediti preko 22 milijuna eura.

Kada se na papir stavi 60 najznačajnijih djela na popisu od gotovo 400 komada, koji su bili izloženi u privatnim ili osobnim kraljevskim zbirkama, ukupna bi vrijednost bila 27 milijuna funti.

Osobni nakit i dragulji

Privatna kolekcija dragog kamenja i nakita Windsora uistinu je impresivna, no isto tako to ne treba čuditi budući da je baka kraljice Elizabete II, kraljica Mary, bila opčinjena nakitom i kupila je većinu onoga što se danas smatra privatnom zbirkom kraljevske obitelji.

Danas je jako teško procijeniti vrijednost te zbirke, budući da nije sva javnosti poznata, no ono što je posebno zanimljivo je da je 2006. održana aukcija nakita princeze Margaret, koja je rezultirala prodajom predmeta u prosjeku 18 puta višeg od njihove gornje procjene. No, nakon što se pokazalo da su neki od predmeta bili službeni darovi, dio prihoda morao je biti preusmjeren u dobrotvorne svrhe.

Kada se sve zbroji i oduzme, prema stručnim procjeniteljima vrijednost 54 dragulja iz privatnog vlasništva na tržištu bi trebala iznositi više od 600 milijuna eura.

Ulaganja i investicije

No, najtajniji od svih zasigurno su ulaganja i dionice u vlasništvu obitelji Windsor, zbog čega se taj tio ne može sa sigurnošću procijeniti. Dobro je danas poznato da je lažna tvrtka, stvorena kako bi zaštitila kraljičino 'sramotno' privatno bogatstvo od javnog nadzora, desetljećima skrivala kraljevska ulaganja, no neke naznake o vrijednosti ipak postoje.

Prema tvrdnjama jednog savjetnika, koji se specijalizirao za superbogataše, za očekivati je da obitelj s financijama kakve imaju Windsori u daljnja poslovanja ulaže 50 posto svojih prihoda.

Vojvodstvo Lancaster

Mnogobrojni izvori 'privatnih' prihoda itekako su doprinijeli kraljevom bogatstvu, a kada se još tome pridoda vojvodstvo Lancaster rast je značajan. Za to imanje, koje spada u jedne od najprofitabilnijih poslova za kraljevsku obitelj, osigurane su isplate od oko 23 milijuna eura godišnje za svakog tko sjedi na prijestolju.

Ukoliko ga uključi u svoje privatno bogatstvo, moglo bi doći do neslaganja s državom, budući da republikanci odavno tvrde da bi ono trebalo biti javno dobro. No, zahvaljujući kraljevoj povelji staroj više stotina godina, imanje se prenosi kroz uzastopne monarhe, kojima je zabranjena prodaja imovine za gotovinu.