Baš me zanima - kada je Aleksandar Stanković u zadnju emisiju prije godišnjeg odmora pozvao Nevenku Bečić, predsjednicu splitskog Gradskog vijeća i sestru splitskog gradonačelnika Željka Keruma – je li mu palo i na kraj pameti da će mu zadnju ovosezonsku emisiju zasuti takva bujica propagandnih parola da bi mu bilo bolje da je pred gledatelje pustio snimku kako mu nad glavom puca kanalizacijska cijev susjeda na katuMislim, na stranu sada sve što si ja mislim i o Stankoviću i o Kerumu i o Nevenki Bečić – nešto poput jučerašnje emisije rijetko se (srećom) viđa. I bojim se da je jako malo novinara u ovoj zemlji koji bi pred tako dobro nauljenim strojem za izbacivanje parola i ponavljanje dvije najvažnije riječi na svijetu – Željko Kerum – mogli učiniti išta drugo nego zapanjeno piljiti u sugovornicu

Nevenka Bečić bez ikakve je sumnje sladostrastan san svakog hrvatskog publicista, stručnjaka za odnose s javnošću i ostalih spin-doktora koji se vole nazivati novogovornim menadžerskim titulama. Nije nimalo zanimljiva i neće povući narod na noge ni u pozitivnom ni u negativnom smislu, ali tako prekrasno slijedi filozofiju koju američki stručnjaci za medije nazivaju damage control (samo napola prevodivo kao kontrola štete) da bi je trebalo prikazivati kao nastavni materijal u onim jeftinim poslovnim 'akademijama' diljem zemlje u kojima gore spomenuti 'stručnjaci' stječu svoje titule. Tipičan komesarski materijal, za kakvim, rekoh već, domaći publicisti žude jer im stvara najmanje problema, a najbolje slijedi zadanu partijsku liniju. Nije bilo tog neugodnog pitanja, zahtjeva za nepopularnim očitovanjem o nekom kontroverznom Kerumovom potezu ni provokacije na koje nije odgovorila jednim od tri prokušana (i uglavnom prozirna, ali neprobojna) trika. Prvi je zasipavanje sugovornika (i javnosti) bespotrebnim informacijama za koje je nitko nije pitao i potpuno neobaziranje na Stankovića, koji je u tom shitstormu jedva imao prilike sa strane procviliti: 'Nisam vas to pitao.' ili 'Niste mi odgovorili na pitanje.', a publika se s druge strane ekrana pitala o čemen ova to, majketigamile. Drugi je ograđivanje od bratovih čudesnih izjava, oživotvoreno u trima neumorno ponavljanim frazama: 'Ja nisam Željko Kerum, pitajte to njega.', 'Nisam upoznata s tom informacijom.' i – možda najpopularnije – 'Ne mogu se o tome očitovati jer NISAM STRUKA.' (obožavam to 'nisam struka', kao da se izražavanju i retorici učila na tečaju u mjesnoj zajednici 1975). Treći je neprekidno ponavljanje imenaVelikog Brata te vođe svoje stranke i korporacije nakon svake druge ili treće rečenice. Željko Kerum! Predizborna kampanja za nju je očito već počela. Željko Kerum! I tretirat će je kao EPP na televiziji. Željko Kerum! Nije bitno iritira li gledatelje i prenosi li ikakvu korisnu poruku. Željko Kerum! Bitno da je zapamte. Željko Kerum! I prepoznaju među artiklima u ponudi. Željko Kerum! I sve u stilu maloprodajnog lanca iz kojeg potječe. Željko Kerum! Najjeftinije i u svakome kvartu. Željko Kerum!

Nisam zato ni najmanje iznenađena što je Stanković negdje od pola emisije samo bespomoćno piskutao s druge strane stola. Svatko bi normalan izgubio volju za bilo što drugo. Svatko bi se normalan i preplašio postavljanja bilo kojeg dodatnog ozbiljnog pitanja jer je postojala realna opasnost da prva splitska sestra u nedostatku drugih bespotrebnih informacija kojima bi mogla zasuti javnost i natjerati je da zaboravi što ju je voditelj uopće pitao – izvuče godišnje financijsko izvješće svoje firme i počne ga čitati od glave do zaglavlja, isprekidano tek pokojim uzvikom: 'Željko Kerum!'

Jedina dva pitanja kojima je Stanković uspio doprijeti do nje bila su ono u kojem ju je pitao za obiteljski odnos prema Srbima i ono o spomeniku Isusu na Marjanu. Na prvo je odvratila da božesačuvaj, nikada u njihovoj obitelji nitko nije imao nikakve zabrane da se uda za koga god hoće, ali je i spretno u odgovor uvrstila da su odrasli u sredini u kojoj osim Hrvata nije bilo pripadnika drugih nacionalnosti – dakle konzervativno je nacionalistički vuk ostao sit i politički korektna koza cijela. Na drugo je prvi put u emisiji počela petljati. Kao, Isus je odličan propagandni spin. Nismo nikada saznali čiji – Željka Keruma u predizbornoj kampanji ili njegovih protivnika u bespoštednom ratu koji ljuti plaćenici vode protiv njega bidnoga. No u tom trenutku više nije bilo ni važno. Jer pred ekranom su ostali samo oni koji prvih petsto osamdeset i devet puta nisu čuli ono što im je Nevenka na televiziju došla poručiti. Željko Kerum! Da, vjerojatno i on.