Životna staza obilježena usponima i ponekim tugama naučila ju je važnim lekcijama, a konstantnim radom na sebi slijedila je svoje ciljeve i profesionalni put. S hrvatskih malih ekrana (zbog djelomičnog života u Beogradu) neko vrijeme je izbivala, no prošla je sve televizije regije, a vrata su joj bila svugdje otvorena. Nikolina Pišek sada se udomaćila na RTL-u te dominira ljepotom, šarmom i neposrednošću kojom unosi dobro raspoloženje među gledatelje u najtajanstvenijem showu. Osim što je javnosti poznata po svojim voditeljskim angažmanima, svoju svestranost je dokazala na različitim projektima, a uz to je velika humanitarka te aktivistica za zbrinjavanje i udomljavanje napuštenih životinja.

Prije svega, kako ste? Imate li još posljedice trovanja ugljičnim monoksidom?

Hvala na pitanju, dobro sam. Posljedice trovanja ugljičnim monoksidom sam imala, imala sam osjećaj da se ne mogu adekvatno izraziti, ne mogu pronaći riječ, imala sam te neke rupe u pamćenju, konstantno osjećaj nesnalaženja u vremenu i prostoru. Intenzivno sam išla na terapije u barokomore koje rade po principu pojačanog opskrbljivanja moždanih stanica kisikom te se one tako nekako regeneriraju, kao i cijeli organizam, i rekla bih da sam sada OK. S obzirom na to da sam prošla puno toga u proteklih godinu dana, ali i više od godinu dana, rekla bih da sam čak možda naprednija verzija sebe, izoštrenijih čula.

Da možete birati, u kakvom biste kostimu izašli na binu?

Da mogu birati kako bih izašla, da mi to priroda stvari dozvoljava i da sam takva kakva bih željela biti, onda bih izašla maskirana u Amazonku. Budući da nisam, onda ću radije odabrati neki kostim iz baroknog perioda.

U kakvim biste životnim situacijama najradije stavili masku na lice?

Masku na lice? Znate što, to pitanje mi zvuči kao da me pitate sramim li se nekih svojih postupaka u životu, a to nije slučaj. Jako čvrsto stojim iza svega što sam uradila. Ne kažem da nisam pogriješila, ali kada sam i griješila, nisam to činila sa zlom namjerom, a nekakva čistoća namjere je najvažnija u postupanju i mogu reći da nema toga zbog čega bih radije da sam imala masku na licu pa da nitko ne vidi da sam to ja. Kada sam se sramila u životu, to su uvijek bile banalnosti kojima se danas smijem. Ali sam se dosta često sramila zbog drugih ljudi i to su možda bile najneugodnije situacije.

S Mijom Kovačić, školskom kolegicom, počeli ste raditi neke adaptacije te rješenja poslovnih i privatnih prostora. Je li to još uvijek aktualno?

Mia i ja smo vječite entuzijastice što se tiče dizajna, interijera, estetike i estetike življenja kao takvog. Zapravo smo savršen tandem, samo što to još ljudi trebaju shvatiti. (smijeh). I znam da smo na rubu nečeg velikog, ja to naprosto znam.

A vaša linija odjeće Guilty or Innocent?

Moja linija odjeće je nažalost privremeno stopirana, stagnira jer trenutno nemam vremena ni za što na svijetu, tako da se time ne stignem baviti pa su neke stvari prisilno na čekanju, a ovo je jedna od njih.

Iza vas su teški životni trenuci, no vi ste sve stoički podnijeli. Gdje ste (osim u djeci) nalazili snagu u svim teškim situacijama koje ste prolazili i ostali produktivna, zdrava i psihički stabilna?

Teško je u takvim situacijama, nemoguće je zapravo izaći bez nekih ožiljaka i mislim da smo svi na neki način oštećeni, svi smo izašli s nekim traumama i s njima se borimo. Mislim da još uvijek nisam procesuirala ništa jer nisam imala vremena, nije mi dano, a voljela bih da jest. Možda bolje da u tom trenutku nisam imala vremena za procesuiranje, ali sada sam već umorna, sada bih malo voljela da me se pusti na miru. Znate kako je kada se koža ozljedi, kada se prereže, onda nastane ožiljak, a on je vezivno tkivo koje je puno snažnije od onog inicijalnog materijala koji je činilo kožu. To je jače i nije zaludu izreka: 'Što te ne ubije, to te ojača.'

Godinama slovite za najbolje odjevenu poznatu damu, a vaš je modni stil mnogima inspiracija. Kako biste ga opisali?

Sada mi laskate i ja sam zahvalna, ali mogu se sjetiti barem deset osoba iz javnog života koje bi trebale ponijeti tu titulu prije od mene. Naprosto je se odričem jer se trenutno ne stignem baviti svojim stilom i odijevanjem. Moj trenutni stil nije rezultat nekog promišljanja, iako nisam ni prije nešto pretjerano promišljala, ali sam imala komoditet da se svakog dana bavim desetak, petnaest minuta svojim modnim izričajem. Sada to nije slučaj. To je rezultat nekog instinkta, potrebe. Pretvorim se u vrlo jednostavnu i bazičnu osobu pa ako ispliva neka dobra kombinacija, to je, znajte, sasvim slučajno.

Imate savršenu liniju kojoj se uvijek svi dive. Jeste li na nekom posebnom režimu prehrane?

Znate što, kad smo kod odijevanja i prehrane, da to sve spojimo u jedno. Znam nebrojeno puno žena koje kupuju stravično preskupu odjeću kojom nastoje maskirati svoje nesavršenosti, a nisu dovoljno spremne da se uhvate u koštac s njima. Oduvijek sam stava da ću radije uložiti u vježbanje, pritom mislim na vrijeme, trud i muku, jer imati dobru liniju, dobru mišiću masu i formu - to nije bez muke i priznajem da bih se mogla truditi još više i vrlo često mi se ne da pa se prisiljavam, ali satisfakcija je na kraju najjača. Uvijek bih radije izabrala da uložim u sebe, usprkos trudu i vremenu i mučenju, jer mi je puno veća satisfakcija da sam zadovoljna sama sobom i da ne moram kupovati užasno skupu odjeću kojom ću se maskirati, nego da mogu biti zadovoljna i u prastarim trapericama i običnoj bijeloj majici. Ako biram između toga, onda svakako tjelesna sprema.

Što pomislite kad gledate svoje stare fotografije?

Raznježim se i shvatim koliko sam okrutna prema sebi bila cijelo ovo vrijeme. Sada puno mlađu sebe doživljavam kao nekakvo nevino djetence, a bila sam zločesta prema sebi i još uvijek sam. Svjesna sam da bih se trebala malo pomaziti i biti malo manje samokritična, odati si bar jedno, dva priznanja. I dalje sam rigorozna prema sebi, ali bih voljela da sam bila puno nježnija prema onoj mlađoj sebi. Možda onda ne bih bila tako okrutna prema sebi ni danas (smijeh).

Rekli ste da su društvene mreže toksično-entuzijastični univerzum pojedinaca koji vjeruju u svoju važnost i misiju širenja dobre energije... Kako se branite od negativnih komentara?

Negativni komentari - toliko sam se suživjela s njima da sam zapravo uvijek u čudu kada netko nešto lijepo ima reći za mene, onda to pročitam nekoliko puta i jako se posramim! Trening čuda radi, nevjerojatno otupi oštricu u svakom smislu. Puno češće očekujem loše nego dobro, dobrom se iznenadim, lošem se više ne čudim. Kad te puno puta udare, onda otupi i to mjesto, ti živci na tom mjestu na kojem te udaraju pa ne osjećaš više bol, naprosto sve umrtvi. Mislim da se u meni malo umrtvio taj pretjerani senzibilitet za loše komentare.