Tema istoimene Netflixove miniserije u kojoj glumi Ewan McGregor, Halston, postao je jedan od prvih američkih dizajnera koji je svoj brend podijelio na različite cjenovne kategorije. Takvom poslovnom odlukom u pravilu nedostižne dizajnerske komade učinio je dostupnima širim masama. No iako se Halstonov stil činio vrlo jednostavan, njegov odnos s modnom industrijom bio je sve samo ne takav.

Rođen i odgojen na Srednjem zapadu, Halston je vrlo rano uspio kao dizajner šešira radeći kao krojač po mjeri za Bergdorf Goodman. Ubrzo je postao, za tadašnje pojmove, poznati trendseter, a jedan od zapaženih modnih trijumfa zasigurno je bio trenutak u kojem je tadašnja prva dama Jacqueline Kennedy na inauguraciji svog supruga na glavu stavila upravo jedan od Halstonovih šešira.

U kasnijim 1960-im započeo je s dizajnom haljina, a za njegov uspjeh podjednako su bile zaslužne nadarenost i slučajnost. Jednom prilikom sam Halston opisao je svoj pristup modi kao 'uređivanje raspoloženja onoga što se događa'. Iako se očita jednostavnost može činiti neskladnom s raskošnosti, Halstonova odjeća bila je nesumnjivo decentna i luksuzna.

Halstonovi kaftani od šifona koji laskaju figuri, fluidne haljine s preklopom od makoa i dugi džemperi od kašmira često su izrađivani od samo jednog komada tkanine. U potpunosti su prekrivali tijelo, ali pažljivom i nevjerojatnom manipulacijom tkanine - omatanjem, drapiranjem i uvijanjem - bili su senzualni i laskavi. Halston je čak uspio mekanu sintetičku umjetnu kožu antilop, koja se može prati u perilici za rublje, pretvoriti u statusni simbol, oblikujući ga u elegantne košulje i kapute. Ovi modni komadi postali su nevjerojatno popularni unatoč svojoj krajnjoj jednostavnosti ili možda upravo zbog nje. Halstonova odjeća u potpunosti je odgovarala 70-ima, kada je klimava ekonomija pokazatelje bogatstva učinila poprilično nepoželjnima.

No privatni život dizajnera bio je sve samo ne skroman i decentan. Zapravo, za sliku modnog dizajna kao glamurozne i uzbudljive profesije uvelike je zaslužan Halston. Tijekom svoje najveće popularnosti bio je 'na vrhu modnih revija', kako je jednom prilikom napisao izdavač Women's Wear Dailya, John Fairchild. U legendarnom Studiju 54 družio se s Biancom Jagger i Andyjem Warholom. Svjetski poznati disko klub postao je i izložbeni prostor za Halstonove dizajne, ali i pozornica za njega samoga. Često je dolazio ondje u pratnji lijepih žena i modela, poznatih kao Halstonettes.

Uz rast popularnosti, Halston je stalno tražio način na koji proširiti svoje modno carstvo. Na početku karijere eksperimentirao je sa strategijom poznatom pod nazivom 'difuzija (rasprostranjenost) brenda', što se odnosi na korištenje istog brenda na artiklima različitih cjenovnih razreda.

Njegova luksuzna linija bila je Halston Ltd.. Smještena na njujorškoj aveniji Madison, mogla se pohvaliti ekskluzivnim popisom kupaca koji je uključivao filmske i televizijske zvijezde poput Lauren Bacall, Grete Garbo, Lize Minelli i Elizabeth Taylor. U međuvremenu je butik Halston Originals prodavao haljine robnim kućama diljem zemlje, a cijene su se kretale od 150 do preko 1000 američkih dolara. A u tvrtki Halston International dizajner je stvorio sastavne pletene dijelove – ne kolekcije, već pojedinačne odjevne predmete poput dolčevita, kompleta džempera, košulja i kaputa – koje su kupci mogli kombinirati i prilagoditi svom stilu.

Nakon što je poslovni konglomerat Norton Simon Inc. 1973. godine preuzeo Halstonove tvrtke on je ostao vodeći dizajner mnogih svojih kolekcija. Radio je ludim, frenetičnim tempom kreirajući sve oprave za američke sportaše povodom zimskih i ljetnih Olimpijskih igara 1976. godine te izrađujući kostime za baletnu produkciju 'Lucifer' Marte Graham. Proizvodi koji su nosili njegovo ime uključivali su parfeme, putne torbe, posteljinu, kapute, kabanice, pa čak i perike. Do 1983. godine tvrtka Halston Enterprises ostvarila je godišnju prodaju od oko 150 milijuna dolara.

Ohrabren tim uspjehom, Halston je 1983. s tvrtkom JCPenney potpisao ugovor o stvaranju ekskluzivne linije koja je, kako je tad rekao, kreirana 'za američki narod'. S artiklima koji su se prodavali po cijeni od 24 do 200 dolara, 'III linija' označila je novo doba u modi i maloprodaji.

Iako je vrhunski modni dizajner Pierre Cardin pionir ovog oblika licenciranja u Europi, projekt spajanja dizajnera visoke mode s masovnim trgovcem, najpoznatijim po prodaji Levi'sove odjeće, oružja i kućanskih proizvoda, bio je vrlo neobičan u SAD-u. Iako je Halston tvrdio da je neizmjerno uspješan, tvrdeći da je generirao milijardu dolara prodaje, vodstvo JCPenneyja nije dijelilo to oduševljenje, a sredinom 80-ih pojavile su se glasine da se odjeća ne prodaje onako dobro kako se očekivalo.

Dogovor s JCPenneyjem na kraju se pokazao štetnim za Halstonov imidž. Oprezni luksuzni trgovci na malo, uključujući njegovog ranog poslodavca Bergdorfa Goodmana, bojali su se da je prestiž imena Halston narušen njegovom prisutnošću na policama masovnih dućana. Bergdorf Goodman na kraju je u potpunosti odustao od suradnje.

U međuvremenu je počeo nekontrolirano trošiti i njegove promjene raspoloženja dovele su do toga da su poslovne odluke preuzeli poslovnjaci, a kreativni nadzor druge strane. Izguranog na marginu, Halstona su suradnje i korporativni dogovori na kraju koštali gubitka prava na vlastito ime. Godine 1988. dijagnosticiran mu je AIDS, a ostatak života proveo je daleko od očiju javnosti, sve do smrti 1990. godine.

Unatoč neuspjehu, Halstonova suradnja s JCPenneyjem bila je uistinu ispred njegova vremena. Navodeći važnost kreiranja praktične odjeće za slobodno vrijeme, namijenjene zaposlenim ženama i mladim majkama, Halston je pokušao ponuditi modernu garderobu po razumnim cijenama, koju si gotovo svi mogu priuštiti.

Dizajneri poput Anne Klein, Calvina Kleina, Ralpha Laurena i Kenza Takade također su isprobali slične difuzijske linije, no izveli su to s puno manje rizika od Halstona. Korporativne i kreativne odluke ovih dizajnera nedvojbeno su bile strože kontrolirane od njegovih. Akvizicije ovih tvrtki od strane većih konglomerata dogodile su se mnogo kasnije od Halstonove, ali i često desetljećima nakon postojanja određenog brenda na tržištu. Možda je upravo i vrijeme za kreiranje jedinstvene vizije bilo od presudne važnosti.

Održavanje dosljednog smjera na svim razinama pokazalo se neizvedivim za Halstona, a njegovi uspjesi i konačan pad pružili su drugima dragocjenu lekciju. Suradnja Isaaca Mizrahija 2003. godine s Targetom, 20 godina nakon Halstonova spajanja s JCPenneyjem, bila je uspješna za obje strane. Međutim za Isaaca Mizrahija sklapanje tog poslovnog dogovora bilo je poprilično stresno, bilo je to, kako je rekao, 'zastrašujuće iskustvo'. 'Halston je bio moj idol... i nije uspio', izjavio je tom prilikom Mizrahi.