Iz pozicije gledatelja, najveća vrijednost kvizova koji su se prije nekoliko tjedana vratili na RTL sa svojim drugim sezonama jest to što već znamo njihova pravila, što se u njima od natjecatelja traži i kako mogu pobijediti, osvojiti neke pare, odnosno 'proći u sljedeći krug'. Situacija s kvizovima, naime, u zadnje je vrijeme takva da svaki put kad se neki novi pojavi na televerzumima, ni Bog Isus ne shvaća u čemu je fora prije nego što pročita svu referentnu literaturu, pogleda deset epizoda, odgovori na ŠEST Sfinginih pitanja i prouči logaritamske tablice glede izračuna rezultata. Tko isprve skuži sva ta vratolomna pravila kojima se kvizovi prave da su drugačiji, dinamičniji i gledljivijih od svih prije, može odmah svima u birtiji reć da je najpametniji u kvartu, a mi, ostali & gluplji obično ostajemo kod kuće, liječeći bolove u korijenu kose.

Sigurna sam zato da su se gledatelji jako razveselili povratku kvizova 'Tko bi ga znao' i još boljeg 'Tog se nitko nije sjetio' u program RTL-a jer se uz njih mogu zabaviti, a stopa neuroloških incidenata diljem domovine uslijed pokušaja pronicanja njihovih pravila osjetno je niža.

To što su poznati, međutim, znači i da se o njima nema mnogo što novog reći ni napisati. 'Tko bi ga znao' i dalje je prilično blesav kviz, u kojemu nije jasno je li cilj igra ili efekt iz rubrike upoznaj-prolaznike-po-hrvatskih-gradovima-da-bi-im-se-više-čudio. Marijana Batinić, koja očito na selu traži ljubav, a po gradovima (ne)znanje, zaustavlja nedužne prolaznike i onda STO GODINA s njima šeta gradom, čavrljajući s njima kao da je plaćaju po riječi, tek se tu i tamo zaustavljajući ne bi li im postavila pitanje za 200 ili koliko već kuna, e da bi se onda iščuđavala što nitko u Dalmaciji nema pojma kako se zove čvorište u kojem se spajaju sva tri kraka Istarskog ipsilona (odgovor je, za slučaj da ste umrli od napetosti, Kanfanar). No s obzirom da je ova komercijalna televizija odlučila snimiti i drugu sezonu tog blentavog klatarenja po ulicama, mora da se gledateljima dopada pa hajde. Nisam sigurna potječe li taj interes gledateljstva iz navijanja za to da nesretnik koji se nije uspio oteti mikrofonu osvoji barem dvjesto kuna za plac ili iz toga da se pred ekranom osjećaš superiornije dok vičeš: 'Ma, KANFANAR, idiote!', ali koga briga.

'Tog se nitko nije sjetio' nešto je pametnija, zabavnija i ozbiljnija priča (hm, zadnja su dva pridjeva možda kontradiktorna? nema veze). Ne, dragi RTL-ovi PR-ovci, nisam još zaboravila odurnu epizodu u kojoj je vaša kuća slijepoj osobi zabranila sudjelovanje u tom kvizu i spomenut ću to svaki put kada je riječ o njemu, ali sama izvedba kviza nema veze s time pa hajdemo nakon prijekora o tome. Kao i većina kvizova na svim televizijama diljem svijeta, i 'Tog se nitko nije sjetio' ima onu studijsku atmosferu koja bi se mogla opisati kao 'pravimo se da smo na komandnom mostu Enterprisea', ali u nekoj polu-disco epizodi s light-showom i fanfarama (???), ali to je valjda kao oni akvariji u kineskim restoranima - dio obaveznog programa i ZAKONA koji se ne smije prekršiti jer to valjda inače ne bi bilo to. Najveća prednost kviza su šarmatni voditelji - Antonija Blaće i Krešimir Međeral-Sučević, čija dinamika ponekad podsjeća na onu iz nekadašnjih 'Brojki i slova', s voditeljsko/stručnim timom Hetrich-Klaić-Elezović. Ovdje se, za razliku od kviza 'Tko bi ga znao' mnogo manje vremena troši na trivijalni banter, što ne znači da ga uopće nema (svijet bi eksplodirao ili, još gore, gledanost pala). Dapače, vrlo se često stječe dojam da je glavni razlog iz kojeg natjecatelji nastupaju u parovima samo to da bi ih Antonija mogla ispitivati kakosteseupoznali, jesteliprijatelji, svađatelise i slično, no sasvim je moguće i da sam u krivu.

Sve u svemu, bezazlena zabava, pri čemu ova druga emisija više nalikuje kvizu, a prva nekom prilično dosadnom reality showu. Zajedničko im je to što se obje nazivaju kvizovima, u objema se odgovara na neka pitanja i u obje natjecatelji rijetko kada osvajaju bilo kakve zanimljive pare. No to je tako u svim novokomponiranim, kapitalističkim TV-kvizovima. Delegati puka tu su da zabavljaju, a ne da znaju ili, nedajbože, zarađuju.