Legendarni i omiljeni splitski glazbenik svoje je oči zauvijek zatvorio u ranim jutarnjim satima toga dana nakon teške borbe s karcinomom pluća koji mu je otkriven u kolovozu 2017. godine. Anegdote i dragocjeno vrijeme provedeno s njim prepričavaju se s puno sjete i tuge, ali i radosti, jer Oliver, slažu se svi, donosi samo veselje i pozitivu.

'Oko sebe sam uvijek imao uglavnom dobre ljude. Oni me jačaju i smiruju, a takvih je puno oko mene', ispričao je u jednom od svojih intervjua. Jedna od takvih osoba definitivno je bila Zorica Kondža, pjevačica koja je s glazbenom legendom snimila nekoliko dueta, poput 'Sreća je tamo gdje si ti' i 'Ti si moj san'.

'Nedavno sam imala nastup njemu u čast i kad sam pjevala, imala sam osjećaj da će se popeti na binu, da je tu negdje, da će doći pa da skupa zapjevamo. Još nemam osjećaj kao da ga nema jer, zahvaljujući tehnologijama, on je tu. Uđem u trgovinu - svira Coce, uđem u auto - svira Oliver, znači on nije ni otišao', govori nam Zorica Kondža. Kaže da Oliver nije volio dosadu.

'Dosadno njemu nije bilo prihvatljivo. Bio je djetinjast, razigran, zabavan, uvijek je pričao o nekim veselim temama. Vjerojatno je on u svoja četiri zida imao svojih briga, ali to nikad nije pokazivao. Nikad nije volio pričati o politici. Njega to nije zanimalo. Bilo mu je važno da svi oko njega budu sretni', prisjeća se pjevačka diva.

Ni iz čega je, ističe, znao napraviti show. 'Nastupi su mu bili ludilo, uvijek je prepričavao priče, zabavljao ljude jer nikad nije najavljivao pjesmu u tipičnom stilu: 'Sad ću vam otpjevati nešto što je napisao taj i taj.' Bio je sam sebi voditelj, na neki način prepričavao je svoj život. Kao da je živio tri života, a to je teško staviti u malog čovjeka. Jako je volio glazbenike. Netko je mogao biti prosječan gitarist, ali njemu je bilo važno kakav je čovjek. Svirao je s malima i velikima, odsvirao London, Pariz, New York i ostvario svoj san premda nema kraja jer mi sad pričamo o njemu. On i danas živi zahvaljujući svojoj glazbi. Uživao je u njoj i to je na svoj iskren način znao prenijeti na ljude. A koliko su ga voljeli, vidjelo se na njegovom ispraćaju. Voljeli su ga svi iz srca i duše', ističe Zorica.

Poznatog pulskog skladatelja, glazbenika i kantautora Brunu Krajcara s Oliverom veže više od dugogodišnje poslovne suradnje. Bili su godinama veliki prijatelji.

'Svaki put kad ga čujem, a slušam ga u autu - to je nešto što ne umire. To je iskrena, autentična i jednostavna glazba, kakav je bio naš, svoj i svačiji Oliver. Mi smo se upoznali 1992. na humanitarnom koncertu u Puli. U Istri je tada zbog rata bilo puno izbjeglica. U Domu hrvatskih branitelja održavao se koncert, a ja sam se tad tek počeo probijati kao kantautor. Svirao sam nešto i odmah smo glazbeno kliknuli, a naše prijateljstvo je krenulo nakon nekoliko mjeseci. Oliver je nastupao u Histriji, a ja sam napisao pjesme koje su se našle na njegovom albumu 'Neka nova svitanja'. To je bio prvi album s nekim ajmo reći novim Oliverom koji se odmaknuo od zabavne glazbe', prisjeća se Bruno Krajcar.

Puno toga bi još, kaže, mogao ispričati o druženjima s Oliverom. 'Najvažnije je to da je dokaz da ono što je dobro i lijepo ne umire, tako da on nikad neće umrijeti zahvaljujući svojoj glazbi. Znam da je kvalitetnije živio život nego neke svjetske zvijezde koje su izgubile vezu s realnim svijetom. On je uživao u odličnoj hrani, u dobrom vinu, i to ga je ispunjavalo. Jako je volio svoju malu zemlju, more i ljude. On je imao blagoslov da je imao veliki talent zbog kojeg se nije uzdizao, bio je pravi ministar glazbe i umjetnosti', smatra Krajcar.

'Imam puno lijepih sjećanja na njega. Dio naše priče su koncerti u Raklju, kad sam spojio njega i Stjepana Hausera. Uglazbio sam više pjesama Mate Balote, a na jednoj od njih je gostovao Oliver. Na inicijativu prijatelja Klaudija Knapića imali smo koncert u starom Raklju, kada smo promovirali te pjesme i tada je nastupio. Ugostili smo i Gibonnija, Tedija Spalata, Stjepana Hausera, Putokaze... O toj priči se toliko ne zna jer smo je držali intimnom. Možda jednom te snimke stavim na Youtube', poručuje kantautor.

'Poznam te, poznam tvoj glas, poznam te kao čistog i nevinog, beskrajno skromnog i jednostavnog. More ti je uvijek blizu, sol u zraku, a u glasu ljubav. Iskrena. U pogledu ti sjaji vječna dobrota. Prema svima nama. Hvala, stari', riječi su koje je maestro Alan Bjelinski posvetio voljenom prijatelju kad smo ga pitali za kratko sjećanje na prijateljstvo i suradnju s njim. S Oliverom je kao dirigent proputovao čitav svijet na koncertima, a legendarni glazbenik nerijetko je isticao koliko je uživao stvarati i družiti se s Alanom Bjelinskim.

'Oliver i ja smo imali nekakvu drukčiju vezu od običnih poslovnih suradnika i stotina drugih ljudi koji su defilirali uz njega. Uvijek smo se nalazili na nekim marginama glazbe koji su vukli prema Italiji, kanconi iz San Rema, prema jazzu, jer bio je veliki ljubitelj jazza i odličan jazz glazbenik. U meni su te godine, pet, šest godina, koliko smo proveli zajedno, ostavile zaista dubok trag, a vjerujem da su i njemu jer smo puno vremena bili zajedno i kad smo snimali 'Tišinu mora' i album 'Familija'. Ali ne kao producent i izvođač, nego zaista kao potpuno ravnopravne kolege. On je u produkciji znao maltene isto kao i ja, svirao je maltene isto kao i ja. Kad je riječ o talentu i kvaliteti, kad imaš nekog ravnog sebi, onda je lako raditi. Pogotovo je lako raditi s ljudima koji su vrhunske osobe, kakve je teško pronaći na našoj sceni. Ima ih odličnih i kvalitetnih, ali baš u svemu tome - i kad je riječ o poštenju, odnosu prema kolegama glazbenicima, Oliver je prvi i zadnji takav. Nisam nikog drugog takvog sreo', iskren je Elvis Stanić.

Dodaje kako su se on i Oliver slučajno upoznali. 'Bio je to jam session nakon neke svirke davne 1993. u Esplanadi, tad sam svirao u Opatijskim suvenirima i pratili smo Olivera. Poslije svirke on je ostao za klavirom, ja sam se ubacio i odmah smo se prepoznali. I onda je jedan dan došao i rekao da bi radio sa mnom, a ja sam mu rekao: +Što ću ti ja, pa ja sam džezer, nisam ja taj tvoj.+ (smijeh) Ali njemu je to odgovaralo, pasalo i baš smo se zbližili i postali vrlo dobri prijatelji', kazao nam je jedan od najboljih hrvatskih suvremenih gitarista i harmonikaša i najnagrađivaniji jazz skladatelj i producent srednje generacije