Nakon povijesnog državnog sprovoda, kojeg su putem malih ekrana pratili milijuni diljem svijeta, kraljica Elizabeta II pokopana je na sasvim jednostavnoj ceremoniji, baš kao što je i željela. Za mladu ženu, koja nikada nije ni trebala biti kraljica, smrt je donijela njezin tihi povratak kući.

Unatoč svim ukrasima, dijamantnim krunama, žezlima i slično, koji su krasili njezin lijes tijekom državnog sprovoda, uz stotine i stotine pripadnika britanskih oružanih snaga koji precizno marširaju ulicama London, na stotine okupljenih svjetskih vođa, kraljica Elizabeta pokopana je na privatnoj ceremoniji 19. rujna, dok su uz njezin lijes stajali njezini najmiliji.

Njezina posljednja želja bila je da je se pokopa u memorijalnoj kapeli kralja Georgea VI, u dvorcu Windsor, odmah pored roditelja, kralja Georgea VI i kraljice majke, sestre, princeze Margaret i voljenog supruga, princa Philipa.

'Nije željela vidjeti svoj kip niti imati zasebnu grobnicu unutar kapele St. Georgea. Kao što mi je njezina rođakinja Margaret Rhodes jednom rekla - Željela je učiniti svog oca ponosnim', otkrio je povjesničar Robert Hardman.

Još od svoje krunidbe, 1953. godine, kraljica Elizabeta nedvojbeno je provela cijeli život pripremajući se da jednoga dana njezina obitelj i njezin narod nastave bez nje. Dobro je poznato da su detalji njezinog sprovoda bili utanačeni desetljećima unaprijed, kao i da je lijes, u kojem je pokopana, napravljen 30 godina ranije.

A ono čemu se nadala i o čemu je posljednjih mjeseci zasigurno maštala je da se njezina obitelj, odnosno pojedini članovi iste, ponovno ujedine i da nastale pukotine u odnosima zacijele. 'Znala je da su sukobi dio života i nije nikome zbog toga zamjerala. Najviše od svega željela je vidjeti svoju obitelj sretnom', otkrio je dobro upućeni izvor.