Izravni prijenosi dodjele Oscara na domaćim TV kanalima oduvijek su bili promjenjive kvalitete i toj je prevrtljivosti vrlo lako naći uzrok: komentatori u studiju. Bilo ih je doista svakakvih - od izvrsnih do božesačuvaj, pa je prosječan gledatelj godinama prijenosu Oscara pristupao sa strepnjom. Nikada nisi znao kako će oni koje domaća TV božanstva te godine odaberu za komentiranje shvatiti svoju one-night-stand gažu i hoće li je uopće shvatiti. Mnogima je tako, primjerice, i danas u jezivoj uspomeni prijenos dodjele prije točno deset godina, kada su komentatorice cijelo vrijeme bacale nimalo duhovite, ali zato izrazito zločeste nadžak-bapske primjedbe, a s druge strane pamtimo i izvrstan HTV-ov komentatorski trojac Petra Krelje, Boška Picule i Nenada Korkuta. Bilo je, međutim, i svačega između: od dosadnih unjkavaca preko neupućenih lapsusaša do neiskusnih simultanih prevoditelja. Zadnjih nekoliko godina, međutim, prijenosa dodjele Oscara na domaćim kanalima uopće nije bilo. Ako smo ih htjeli gledati, morali smo prčkati po digitalnim prijamnicima ili tražiti internetske streamove

Kada je NovaTV objavila da će ove godine prenositi Oscare, zbog njihove mi je tračersko-trasherske povijesti bolesti bilo jasno da neće dostići standard gore spomenutog HTV-ova trojca, ali ipak sam se, zbog novajlijske, novousvojene antipljuvačke furke, nadala da se neće ponoviti gadarija otprije deset godina. I nije. Komentatori se ipak nisu penjali do neukusa i gluposti zapamćenih iz 2003. No to ne znači da su bili i dobri.

Počnimo samo s uvodnom emisijom, onom koja se bavila crvenim tepihom, zvjezdanim haljinama, frizurama i inim điđama-miđama. Izuzev uvijek upućenog i pametnog Nenada Korkuta, nije uopće bilo jasno što rade svi ostali u studiju, uključujući voditelje. Nisu bili toliko loši koliko besmisleni i besciljni, a najjači mi je bizarluk bio povod za gostovanje Stefana Kapičića. Proveo je, rekoše, neko vrijeme u Americi, što, ako ste normalni, može biti povod jedino da se čovjeka pozove u emisiju radnog naslova 'kako provesti neko vrijeme u Americi', ali novajlije su ga, eto, zbog toga pozvale u emisiju o Oscarima, u kojoj nam je uspio reći da je upoznao neke filmske zvijezde i da su mu svi djelovali kao simpatični, normalni ljudi. Meni je odmah pao kamen sa srca. Sve do jučer sam, naime, mislila da je George Clooney antipatična, abnormalna antilopa. Ili već neka druga, ali jednako nenormalna životinjska vrsta.Jednako je (nimalo) zanimljivo bilo i studijsko praćenje tweetova o predoskarskoj modnoj reviji, a koje je moguće sažeti u samo dvije rečenice: a) 'Mi imamo superkul grafiku!' i b) 'Znamo čitati!' Malo su me podsjetili na Mislava Bagu u predizbornoj kampanji i da sad ne duljim, dobre dvije trećine emisije bile su čisti gubitak vremena.

Kada je pak počela sama pučka svečanost, na holivudsku je pozornicu izašao Seth MacFarlane i... kažu kritičari po internetu da je bio loš. Navodno je zbijao loše šale, pokrao pola materijala iz Saturday Night Livea i općenito bio prilično dosadan, ali gledatelji NoveTV jedva da su išta od toga mogli i naslutiti. Komentatori iz studija, naime, gotovo su svaku njegovu riječ gušili vlastitim brbljanjem, pritom pomno pazeći da samo u rijetkim iznimkama prenose ono što govori te se najčešće gubeći u vlastitoj struji svijesti, prepunoj ključnih informacija poput one o tome da Charlize Theron govori nekoliko riječi hrvatskog i probala je ćevape. Nisu se mnogo obazirali ni na glazbene točke, pri čemu me osobno najviše zapanjilo kada je muški dio komentatorskog dvojca zaključio kako je live točka iz 'Jadnika' bila jedan od vrhunaca večeri. Tijekom cijeloga se tog nastupa, naime, nije gasio. Kako li je, dobijesa, uopće išta uspio prisluhnuti?

Kako je noć odmicala, tako su verbalni izljevi u mozak gledatelja postajali sve obilniji. Ne, nisu bili onako glupi i uvredljivi kao horror 2003, nego više u rangu srednje žalosti, prolaza i slabe trojke, a dobrohotan bi gledatelj čak i oprostio sitne gluposti poput provale da je prvu Bondovu djevojku glumila Julie Andress (pravim imenom Ursula), jer se, ajd' dobro, i najvećim profesionalcima u sitne sate katkad petljaju vijuge i jezici. No neprekidno gušenje izvornog tona najbanalnijim mogućim brbljarijama pred kraj je postalo upravo nevjerojatno, a i pokazalo je da komentatorski dvojac NoveTV uopće nema osjećaja za dinamiku, pa ni za sadržaj priredbe koju komentira. Stalno sam se nadala da će se napokon umoriti i usporiti, ali jok, brale. Oko šest ujutro bili su vrlo blizu broja okretaja na kojem operiraju petogodišnjaci nakon inhaliranja kile šećera.Preporučila bih im zato da se do sljedeće godine malo skuliraju i po mogućnosti potraže savjet vještijih kolega, po mogućnosti onih koji su Oscare komentirali krajem prošlog desetljeća za HTV. Ili da im prepuste svoje mikrofone. Ta je ekipa, naime, znala koja je poanta komentiranja dodjele i bilo kojeg drugog prijenosa: komentatori postoje zato da bi nam pomogli shvatiti o čemu je riječ, a ne da bi nam to onemogućili zato što od njihovih brbljarija ne čujemo ni prijenos ni pjesme ni vlastite misli. Na kraju krajeva, ako se već nekome trebamo smijati zbog dobrih ili mu se rugati zbog loših fora, onda je taj netko voditelj priredbe, prezenteri nagrada i njezini dobitnici, a ne škvadra u studiju. Kada oni postanu zamjetniji od same svečanosti, sve su promašili.