Filmolozi Rajko Petković i Vlado Zrnić odlučili su reagirati povodom prošlotjednog prikazivanja filma 'Vlak bez voznog reda' na Prvom programu HTV-a Otvorenim pismom Hrvatskoj televiziji. Pismo donosimo u cijelosti
S obzirom na trenutnu praksu prikazivanja hrvatskih filmova na televiziji, mislimo da je dužnost hrvatskih filmologa da reagiraju i spriječe slično obezvrjeđivanje domaće filmske baštine. Dana 8. lipnja na prvom programu HTV-a prikazan je film Veljka Bulajića 'Vlak bez voznog reda', ocijenjen od mnogih kao klasik neorealizma. Kopija filma mogla je biti i bolja, no pravi problem je u 'vizualnoj intervenciji' HTV-a. Naime, kako je dva dana nakon prikazivanja filma bila prva utakmica hrvatske nogometne reprezentacije na tekućem Europskom prvenstvu, HTV je stavila veliki natpis 'Još 2 dana do Hrvatska – Irska' ispod svog loga, u najprimitivnijem stilu privatnih i komercijalnih televizija. Natpis je maksimalno onemogućio uživanje u praćenju tog filma, koji je, baš kao i 90 posto hrvatske filmske baštine, već godinama nedostupan domaćoj filmskoj javnosti.
Praksa izdavanja hrvatskih filmova na DVD mediju gotovo je nepostojeća i nedavno izdavanje osam klasika od strane Jutarnjeg lista tek je kap u moru. Dovoljno je spomenuti da klasici poput 'Ritam zločina', 'Ponedjeljak ili utorak', 'Lisice' ili 'Samo ljudi' nisu dostupni, a oni su tek vrh ledenog brijega. Hvalevrijedni ciklus hrvatskog filma koji je trenutno na programu nacionalne televizije zato je od iznimnog kulturološkog značaja. Mnogi filmovi koji se prikazuju u sklopu ciklusa jedini su način da se oni vide, a gore spomenuta 'vizualna intervencija' šaka je u oko svim poštovateljima domaće filmske kulture. Učinak je sličan onome kao kad biste objavili Krležin roman sa zatamnjena dva gornja reda i na njihovo mjesto stavili reklamu.
Zadaća Hrvatske televizije, koje smo svi pretplatnici, je očuvanje nacionalnog identiteta, a ovakav postupak potpuno je suprotan tome. Usporedbe radi, Srbija je objavila gotovo sve svoje filmske klasike na DVD mediju, dok je Bosna i Hercegovina u rujnu 2011. godine proglasila sve svoje filmove snimljene prije 1970. godine nacionalnim spomenikom i naložila mjere za njihovu konzervaciju i prezervaciju. Žalosna je činjenica da je razina filmske svijesti najmanja u Hrvatskoj.
Iz gore navedenih razloga, pozivamo Hrvatsku televiziju da poštuje integritet audiovizualnog djela i da se ono ne narušava ni reklamama niti bilo kakvim vizualnim intervencijama. Pozivamo također Hrvatsku televiziju, koja već niz godina služi kao servis neprimjereno velikog broja američkih filmova, da nastavi s praksom prikazivanja domaćih naslova, jer više od 70 posto radova već godinama, ili uopće, nikad nije prikazano. Ako se na HTV-u niz puta mogu prikazati isti američki filmovi upitne kvalitete, red je da se svakom hrvatskom filmu barem jednom da prigoda, jer se zbog trenutne kulturne politike oni zapravo nalaze u bunkeru, što je praksa nekih vremena za koja smo se nadali da su ostala za nama.
Srdačno,
Dr. sc. Rajko Petković, viši asistent na Sveučilištu u Zadru
Vlado Zrnić, redovni profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu