Nema domaćeg glazbenika ili benda s kojim Igor Geržina nije surađivao. Ujedno je skladatelj i producent koji je nedavno objavio album 'Love Songbook', a on se sastoji od instrumentalnih obrada svjetskih ljubavnih hitova iz različitih glazbenih razdoblja. Na njemu su se tako našle pjesme Nata Kinga Colea, Barbre Streisand, Phila Collinsa, Eda Sheerana, The Police, Eltona Johna…

Album se već plasirao na europske smooth-jazz radiopostaje kao što su Threestyle Jazz i Smooth Jazz and More, a posebno je dobro prihvaćen na Radio Indie International Network u Italiji.

Velik utjecaj Princea

Kako biste opisali svoj najnoviji uradak 'Love Songbook? Što ste mislili i osjećali kada ste stvarali taj album?

Supruga me godinama nagovarala da napravim obrade ljubavnih pjesama, ali trebalo je neko vrijeme da pokrenem priču. Neke obrade prije smo svirali na koncertima, ali snimanje albuma zahtijevalo je više pripreme. Dugo su trajali odabir, selekcija i htjeli smo da to budu pjesme iz različitih razdoblja, pa tako imamo 'When I Fall In Love' Nata Kinga Colea i 'Thinking Out Loud' Eda Sheerana. Neke pjesme morale su biti na albumu, kao što su 'When A Man Loves A Woman' ili 'Woman In Love'. Puno je autora koje respektiram, poput Stinga, Phila Collinsa i Eltona Johna. Najteže je bilo suziti izbor na 12 pjesama jer ih ima za nekoliko albuma. Ono na što smo najviše pazili prilikom aranžiranja i produkcije je da ih odsviramo na svoj način, bendovski, onako kako bismo ih svirali uživo, a opet da poštujemo autorski rad i ne odemo predaleko u improvizaciji. Tako su neke malo aranžmanski promijenjene, a neke su bliže originalu.

Koja skladba s ovog albuma nekako najviše rezonira s vama?

Jedan od glazbenika koji su jako utjecali na mene je Prince, pa je moj odabir bila pjesma 'Nothing Compare 2 U', koju je napisao za Sinead O'Connor. Njegova verzija oduvijek mi je bila favorit pa sam htio da je odsviramo na taj način.

Što je za vas ljubav?

To je vjerojatno najteže pitanje na svijetu, ali mislim da je ljubav iskren i dubok odnos prema svemu što čovjek radi, ljudima s kojima se susreće, obitelji te prema posebnoj osobi s kojom dijeli život.

Prepoznatljiv stil sviranja

Koja očekivanja imate od albuma i koliko publika danas ima sluha za takve instrumentalne uratke?

Instrumentalna glazba je općenito manje popularna nego vokalna, ali s druge strane ima širi doseg jer nije vezana uz razumijevanje jezika na kojem se pjeva. Moju glazbu slušaju ljudi na radiopostajama u 15-ak država, a putem digitalnih servisa u njih više od 150. U Hrvatskoj imam publiku, koncerti su uglavnom rasprodani i dobivam dosta poruka na društvenim mrežama u kojima mi ljudi zahvaljuju na predivnoj energiji i pitaju kada je sljedeći nastup. Rano je reći, ali čini mi se da je moja publika odlično primila album 'Love Songbook'.

Jedan ste od rijetkih izvođača koji snažno stvaraju bez medijske galame iza sebe. Je li to slučajan odabir ili strategija?

Danas ima puno izvođača koji privlače medijsku pažnju, a ne uspijevaju privući publiku. To je, čini mi se, klopka u koju se lako uvući. S druge strane ima dosta izvođača koji godinama sviraju i žive od koncerata, iako nisu previše prisutni u medijima. 'Medijska galama' itekako je prisutna i mislim da nam je svima potreban odmak od nje kako bismo mogli živjeti svoje živote, a ne tuđe. Moja je misija nuditi ljudima glazbu, energiju i dobru vibru, a ne senzaciju.

Postoje li (i koji su) izazovi s kojima ste se tijekom karijere susreli kao hrvatski umjetnik, kako u stvaranju, tako i u 'prepoznavanju'?

Traženje vlastitog stila dio je razvoja umjetnika. Po prirodi sam znatiželjan i volim isprobavati različite stvari pa sam u karijeri često surađivao s izvođačima čiji je stil različit od mojeg. Također već 10-ak godina radim kao glazbeni producent na Hrvatskoj radioteleviziji, gdje se srećem s izvođačima najšireg spektra. Rad s glazbenicima, koji su drugačiji od mene, doživljavam kao širenje vidika i gledanje na stvari iz druge perspektive. To zna biti korisno i za moj rad. Mislim da imam prepoznatljiv stil sviranja i da glazba koju radim ima moj potpis bez obzira je li riječ o obradama ili onoj autorskoj.

Brojna su poznata imena surađivala s vama - koga biste od njih osobito istaknuli, ne nužno u kontekstu neke uspješne pjesme ili albuma?

Prva i najvažnija karika u karijeri bila mi je suradnja sa Songkillersima i Dinom Dvornikom. Tu sam ostvario prva studijska iskustva, velike koncerte i stekao reputaciju. Parni valjak je najjači bend s kojim sam svirao. Velike pozornice i jaka produkcija, ali unatoč tome imaju entuzijazam kao da su mladi bend na početku karijere. Aki je bio predan svakom trenutku na pozornici i privilegija je biti dio te priče. Najemotivnija suradnja bila je s Massimom. Prekrasna glazba, koncerti i vokalist s karizmom, kakvog je teško sresti. Massimo je svaki koncert duboko proživljavao i mislim da se to osjetilo.

Na svojim nastupima često imam gošće ili goste, a to su kolege i prijatelji s kojima dugo surađujem. Prije svega, Vanda Winter, Ivana Kindl i Ervin Baučić odlični su vokalisti s jakim identitetom. Njihova kvaliteta i energija na pozornici odgovaraju mom nastupu, tako da obožavam raditi s njima. Jedan od stilskih izleta bilo je gostovanje grupe Meritas na mom nedavnom nastupu u Petom kupeu. Njihova glazba se stilski razlikuje od moje, ali energija nam je kompatibilna i to je bilo osvježenje. Imao sam i goste poput Ricarda Luquea, Zdenke Kovačićek, Marka Tolje, Mije Dimšić, Damira Kedže i drugih, a na koncertima u kazalištima Komedija i Kerempuh gostovali su mi Massimo, Aki, Gabi Novak, Nina Badrić, Jacques, Pađen… Imam veliki respekt prema svakom od njih i uživam dijeliti pozornicu s jakim vokalistima.

Kada krećete surađivati s drugim izvođačem, bilo za jednu od svojih ili njihovih pjesama, kako pristupate tom iskustvu?

Prvo razmislim o tome odgovaramo li po energiji. Ne moramo nužno svirati isti stil glazbe, ali moramo 'kliknuti' na nekoj razini. Nekad je bila potrebna manja prilagodba s moje ili njihove strane, ali to nije bio problem.

Gledajući unazad na svoju glazbenu karijeru, koji trenutak vam je najposebniji i zašto?

Ovako na prvu, izdvojio bih: Dino Dvornik & Songkillers u Domu sportova, Parni valjak u pulskoj Areni i Massimo u zagrebačkoj Areni. Ali spomenuo bih i svoj nastup sa Zagrebačkom filharmonijom tijekom studija na Muzičkoj akademiji te nastup s velikanom jazza Boškom Petrovićem u B.P. Clubu. Naravno, tu su moji koncerti u kazalištima Kerempuh i Komedija s gostima.

Od studijskih snimanja možda su mi najdraži 'Ja za ljubav neću moliti' Nine Badrić, 'Peti element' Dine Dvornika, 'Živim za to' Jacquesa Houdeka, Belanova 'Ivona', 'Nevolja' Jurice Pađena… Ne znam, puno ih je.

'Saksofon je postao dio mene'

Poznati ste kao sjajan instrumentalist. Kako uspijevate postići to da instrument prestane biti stvar i postane sastavni dio vašeg bića?

Toliko dugo sviram saksofon da je postao dio mene. Sviranje instrumenta nešto je na čemu moraš raditi svaki dan. Tako i ja vježbam bez obzira imam li koncert ili ne. Kad nešto svakodnevno radiš, to nekako postane dio tebe.

Što vam je najvažnije u životu i umjetnosti?

U životu mi je najvažnije da volim ono što radim. Definitivno potpisujem onu: 'Nađi posao koji voliš i nećeš raditi nijedan dan u životu.' Prvo sam pronašao svoj poziv (nekad mi se čini da je glazba pronašla mene), a onda sam se potrudio biti dovoljno dobar da mogu živjeti od toga. Iako sam imao uspona i padova, nisam požalio. Tako nekako razmišljam i o svojoj glazbi. Prvo stvorim glazbu koja mi se sviđa, a onda razmišljam kako je dovesti do slušatelja.

Što si sljedeće priželjkujete u karijeri?

Trenutno sam u fazi promocije novog albuma i to me veseli. Planiramo koncerte, što me ispunjava. Dugoročno, imam još neke studijske projekte u glavi za koje čekam da sazriju i neke ideje za veće koncerte, ali sve u svoje vrijeme.