BluVinil je band iz Šibenika s privremenom adresom u Zagrebu gdje studiraju i rade. Počeli su svirajući po studentskim večerima, kad ih je 'primijetio' Dallas Records i ponudio im ugovor za dva albuma. Do sad su se predsatvili sa četiri singla te počeli svirati po zagrebačkim klubovima poput Vinyla i Saxa. Žanrovski su kombinacija retro rocka i pop ali vole eksperimentirati sa šarolikim glazbenim stilovima.

Tko su BluVinil i kako ste se uopće okupili kao bend i krenuli svirati?

BluVinil je osnovan na proljeće 2017. godine u Zagrebu. Bili smo studenti, družili se i svirali skupa te nam je u jednom momentu sinula ideja da počnemo stvarati vlastitu glazbu. U to vrijeme pola benda je živjelo u Studentskom domu Cvjetno, pa je nekako cijela priča krenula od tamo. Nedugo nakon smo snimili prvi singl i poslali ga u Dallas Records na preslušavanje – na opću radost čitavog paviljona dobili smo pozitivan odgovor te ponudu da potpišemo ugovor za album.

U koje žanrove vas svrstavaju, a u koji bi se vi smjestili?

Za nas obično kažu da smo retro bend modernog prizvuka što je dosta općenit opis, ali nije daleko od istine. Trenutno smo u procesu traženja vlastitog zvuka - s jedne strane koketiramo sa šansonijerskim i kantautorskim aranžmanima, dok s druge pak njegujemo malo žešći garage sound. Novi singl 'Moderna' zapravo predstavlja prvi uspješni spoj ta dva svijeta, s obzirom na to da ima i rock žestinu i kantautorsku tankoćutnost. Inače, probe radimo učestalo i sviramo punom parom, sve kako bismo do jeseni stigli izbaciti debitantski album na kojemu će naš zvučni identitet biti definiran do kraja.

Kako je to biti iz Šibenika, baviti se glazbom i nastojati se probiti na scenu vlastitim pjesmama?

Biti iz Šibenika je u glazbenom svijetu na neki način dvosjekli mač. Šibenski glazbenici su uvijek bili na dobrom glasu zbog čitave plejade antologijskih pjevača, kantautora i karizmatika koje je naš mali grad u zadnjih 100 godina iznjedrio. S druge strane, nama dvadesetogodišnjacima je poprilično zahtjevan zadatak braniti boje koje su nekoć branili tipovi poput Arsena, Mate Miše, Vice Vukova ili primjerice Grupe Mi. Kako nam je jednom prilikom rekao producent Srđan Sekulović Skansi dok smo u studiju prolazili kroz neke aranžmane: 'Vi Šibenčani ste svi od reda ludi.' Tako da eto, vidite i sami kakav nas glas prati.

Mislite li da prebivanje u metropoli ima pozitivan utjecaj na vašu karijeru, i kakav je općenito život u glavnom gradu?

Naravno da život u metropoli uvelike olakšava rad. Hrvatska je premala zemlja i epicentar događanja je nažalost većinom u Zagrebu. Tu je kulturni život najburniji. Postoji puno bendova, scena obiluje morem izvođača iz različitih žanrova i prilika za svirku ima mnogo. Nadalje, u Zagrebu se može okupiti kritična masa i tako steći publika, što je iz perspektive benda koji se pokušava probiti možda i najvažnije.

Nakon legendarne grupe Mi na šibenskoj sceni je djelovalo više kvalitetnih glazbenih imena. Kako danas izgleda tamošnja scena?

Šibenska scena nažalost više ne postoji - sve što je ostalo su fragmenti nekih starih projekata. Prije par godina imali smo odlične autorske bendove poput L'Koka i Tiritu Piri Pipa, ali oni su se nažalost ugasili. Naravno, dežurni cover bendovi koji sviraju pitome VH1 playliste su uvijek sveprisutni, ali to je normalno. U zadnje vrijeme Šibenik doživljava turistički procvat pa je na tom tržištu porasla potražnja. Tako glazbenici barem mogu štogod zaraditi, kad im je već otežano autorsko izražavanje. Neki ljudi takvo stanje stvari pripisuju nedostatku infrastrukture, a neki pak općoj letargiji. Što li je zapravo posrijedi, sam bog zna.

Donosite li sve odluke zajedno ili netko od vas ipak ima zadnju?

Bend funkcionira na principu dijaloga. Članovi izlažu svoje ideje pred kolektiv koji onda o njima raspravlja i donosi konačnu odluku.

Na sceni je mnogo bendova koji se pokušavaju probiti, što mislite što je presudno da bi se mladi bend izdvojio iz mase?

Da znamo odgovor na to pitanje život bi nam bio puno jednostavniji haha! Tko zna, vjerojatno se radi o taman pogođenoj kombinaciji talenta, autentičnosti, ambicije i sreće.

Kad smo već kod bendova i izvođača koji se pokušavaju probiti, htio bih spomenuti par imena koji prema mom mišljenju rade jako dobar posao i na putu su da postanu veliki. Toliko potrebnu svježinu hrvatskoj glazbenoj sceni donio je primjerice mladi bend Rezerve - imaju originalan kako zvučni tako i vizualni identitet. Nadalje, imamo odlične mlade kantautorice koje stvarno čine razliku svojim tekstovima. Nipošto ne smijem izostaviti genijalce s A – strane! Ta emisija je najbolji dokaz s koliko talentirane mladosti Hrvatska zapravo obiluje. Sada je na izdavačkim kućama da pruže logistiku i pomognu svoj toj ekipi stupiti u doticaj sa širom publikom. Kako naši političari vole reći: 'Neka institucije rade svoj posao'!

Koga smatrate najvećim utjecajem iz svijeta glazbe?

Nećemo puno postići nabrajajući lektire iz glazbene pop-kulture, jer smo se kroz glazbeno srastanje ugledavali na stvarno štošta. Možda jedino mogu spomenuti Beatlese i Bowiea kao nekakve stilske uzore. Ipak, ne smijem izostaviti utjecaj klasične glazbe koji se na bend ostvaruje putem našeg pijanista Filipa. On je završeni muzikolog s Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu i obično našim skladbama doda neka finija rješenja - liši ih određenih aranžmanskih klišeja.

Je li vam ponekad teško uskladiti životne obaveze/fakultet sa skladanjem, pisanjem, probama, nastupima. Je li glazba vaš prioritet?

Ja se kao novopečeni psiholog tek trebam naučiti uskladiti obveze koje donosi moja vokacija sa svim aktivnostima vezanima za bend. Malo je nezavidno birati 'prioritet' između naših akademskih zvanja i bavljenja glazbom te odabrati jedno nauštrb drugog. Ta dva vida djelovanja korespondiraju s dvjema potpuno različitim psihološkim funkcijama - jedna s racionalnom, a druga s onom iracionalnom i intuitivnom. Obje su čovjeku podjednako potrebne za pravilan rast i razvoj.

Na našu sreću, izazovi odraslog života još nisu pokucali na vrata u punoj mjeri - dan ima 24 sata, a mi tek 24 godine – potrebno je tek malo spretne organizacije.

Ako se proslavite, bojite li se da će vas slava izmijeniti?

Joj kako to bizarno zvuči u kontekstu hrvatske estrade. Što znači proslaviti se - gostovati kod Dalibora Petka? Svirati Nove godine za besramne cifre? Za tabloide davati intervjue s naslovima poput 'kako sam pronašao sreću', na fotki moj pas i ja u džemperima? Javit ćemo vam kad saznamo!