Arnerić se, kako neslužbeno doznaje Blic, nedavno vratila sa zimovanja. Poznatu glumicu bogate karijere brat je u veljači prošle godine pronašao bez svjesti pa je odrđeno vrijeme bila hospitalizirana.

Nedugo prije nego je završila u bolnici, Neda je dala intervju tportalu u kojem se osvrnula na razlike između glumaca njezine generacija i mladih glumaca koji tek stasaju.

'Nekad su glumci bili 'uzgajani', vodilo se računa o njima, imali su kontinuitet u karijerama, a sad bljesnu na trenutak i nestanu. Mnogo nas ima, previše je akademija. Mladima želim da im slava ne udari u glavu. Svijet nije mali za darovitost, uvijek se nađe mjesto za onog tko se potrudi', rekla je tportalu Arnerić.

Puno se toga u svijetu glume i filma, rekla je tada Arnerić, promijenilo u protekla tri desetljeća otkako je u Puli primila Zlatnu arenu za erotsku dramu 'Haloa - Praznik kurvi'.

'Sad puno više rade filmove mladi ljudi koji dosta nespremno ulijeću u svoje projekte jer se grčevito bore da ih završe čak i bez osigurane financijske konstrukcije, što nije dobro. Prije su se filmovi spremali po pet godina. Plaćali su se scenaristi da se s redateljima godinu dana izdvoje i povuku se u neki mirni dio na planetu i pišu. Sve je bilo ozbiljnije i organiziranije, a i kinematografija je imala razne trenutke, od crnog vala i istovremeno nekih suvremenih tema, do ratnih filmova, što ja zovem kaubojskim filmovima o partizanima i Nijemcima, ali i to je bilo moćno i to nas je zastupalo u svijetu. To su bili vrlo dobri i veliki spektakli o kakvima danas možemo samo sanjati. A sve je to potrebno za normalnu kinematografiju', kazala je Arnerić i dodala da danas stara garda šuti sa strane i ne radi, uglavnom, ništa.

S filmom koji joj je donio Zlatnu arenu, glumica se najviše namučila. Upitana da izdvoji jednu ulogu s kojom se najviše namučila i jednu koja je bila najbliža njenom karakteru, glumica je uz smijeh odgovorila: 'Mnogo sam se namučila s ulogom u filmu 'Haloa - praznik kurvi' Lordana Zafranovića, a ovo drugo je sve teklo lako'.

Neda Arnerić rođena je 15. srpnja 1953. godine u gradu Knjaževcu u istočnoj Srbiji i spada u glumačku elitu koja je obilježila kinematografiju nekadašnje države ulogama i ostvarenjima što se rado gledaju i pamte.

Završila je Devetu gimnaziju i već sa 16 godina upisala se na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, u klasi profesora Milenka Maričića. Na filmu je debitirala već 1966. je debitirala u filmu 'San', sa samo 13 godina. Svojim šarmmom već je u tim godinama potaknula televiziju na snimanje showa 'Mala Neda' u kojem su je zapazili i strani producenti pa je dobila svoje prve veće uloge u filmovima 'Hamsin' (1970.), 'Malo, Mnogo, Strastveno' (1971.), 'Pakost' (1971.) i 'Shaft u Africi' (1973).

Akademiju međutim nije završila jer je zakon branio da studenti prve i druge godine snimaju filmove i predstave. Njeni roditelji su inzistirali da bude fakultetski obrazovana jer su se bojali da neće imati od čega živjeti kada popularnost prođe. Upravo zato je glumica odlučila završiti fakultet te je 1980. godine diplomirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

I danas se mnogi sjećaju brojnih uloga Beograđanke korčulanskih korijena, od prve joj u trilogiji 'San', 'Jutro', 'Podne', preko 'Ko to tamo peva', 'Užičke republike', 'Varljivog ljeta', do hit serija 'Otpisani' i 'Grlom u jagode', pa sve do uloga novije produkcije.