Ono što je očito na albumu 'Kao u snu' jest činjenica da je minuciozno pravljen u svim elementima, što znači da ništa nije prepušteno slučaju. Jednostavno, nema skladbe koja bi išla ispod visoko postavljenih standarda
Premda se čini da Tonyju Cetinskom dulje treba da realizira novi studijski album, negoli da Hrvatska uđe u finale Eurosonga sa skladbom otpjevanom na materinjem jeziku, njegove nove skladbe u proteklih šest godina otkad je objavio album 'Opet si pobijedila' ipak su nalazile put do slušatelja. Zapravo, premda je novi album 'Kao u snu' njegov dvanaesti studijski uradak, gotovo od samog početka karijere, Tony Cetinski bio je orijentiran više na skladbe i izvedbu, negoli na kompaktnost albuma. Vrijeme mu je išlo na ruku, s obzirom da tehnologija diktira trendove, pa se CD povukao u korist streama i downloada, dok je status singla dobio videospot, dostupan odmah i svugdje putem YouTubea.
Upravo je u proteklom desetljeću Tony Cetinski razvio sustav putem koga će biti neprestano biti nazočan na sceni, a realizacija albuma više će nalikovati greatest hits kolekciji pojedinog razdoblja. Tako je album 'Opet si pobijedila' stigao nakon četverogodišnje pauze s tri objavljena hit-singla, dok aktualni album 'Kao u snu' još širi perspektivu. Dosad su objavljeni singlovi s pripadajućim spotovima za skladbe 'Laku noć', 'Nemam sreće s tobom' i naslovna 'Kao u snu', a svojevrsni bonus na albumu su tri već poznate skladbe. Jedna je akustična verzija naslovne skladbe koja je u startu postala hit i sigurno je kako će biti nezaobilazni dio njegova koncertnog repertoara te budućih best of kolekcija. Tu su i dva već poznata dueta: 'Zabluda' sa Željkom Joksimovićem i 'Tugo moja' sa Jacquesom Houdekom. Pritom je zanimljivo da su Cetinski i Joksimović sigurno ponajveće muške regionalne glazbene vedete koji su karijeru krojili nakon osamdesetih, razdoblja iz koga potječe najveći broj današnjih doajena.
Ono što je izvjesno jest da se Tony nije odvojio od stila s kojim je etablirao karijeru: riječ je o skladbama satkanima oko njegovoga izvanserijskog vokala koje imaju umjereniji tempo, bogato su aranžirane, odišu toplinom i produkcijski su pozicionirane prilično široko, naglašeno orkestralno. U tako postavljenoj strukturi, Tony Cetinski može slobodno birati uratke koje ću mu najviše 'sjesti' u određenom trenutku i autore takvih pjesama. Selekcija autora od Amila Loje (poznat je po Massimovom hitu 'Kladim se na nas') preko Aleksandre Milutinović i Nenada Ninčevića do prekaljenog Miroslava Rusa realizirala je album koji je producirao tim koji uključuje i Elvisa Stanića.
Ono što je očito na albumu 'Kao u snu' jest činjenica da je minuciozno pravljen u svim elementima, što znači da ništa nije prepušteno slučaju. Jednostavno, nema skladbe koja bi išla ispod visoko postavljenih standarda. To znači da će uz inicijalni izbor singlova zacijelo još tri-četiri pjesme završiti na nacionalnim i regionalnim top-ljestvicama. 'Krik', 'Mjesečar', 'Svaka tvoja laž' i 'Čudu se nadam uzalud' sigurno će Tonyju pomoći da se čudu ne nada uzalud, jer mu ni ne treba.
Album 'Kao u snu' daleko je od čuda, posrijedi je jednostavno plod dugogodišnjeg iskustva, predanog rada i emotivnog otvaranja prema publici bez ikakvih kalkulacija.