Razgovorljivi Tomi rado je otkrio zanimljive stvari iz povijesti ovog legendarnog benda, žali li danas za nečim, kakvom mu se čini današnja glazbena scena, a dotaknuli smo se i nekih društvenih aktualnosti.

Je li vaš bend Phantasmagoria još uvijek najstariji demo bend, kako se svojedobno pisalo? Planirate li konačno objaviti album?

Koliko ja znam, najstariji smo bend koji nema album, a aktivan je gotovo cijelo vrijeme, tj. 30 godina, ali s druge strane to je fenomen da je jedan bend bez albuma uspio puniti dvorane i svirati po Europi, biti prvi na top listama, nastupati na mnogim festivalima... Svirali smo s imenima kao što su The Young Gods, Mizar, Let 3, Iggy Pop, The Mission, Clan Of Xymox, Diva Destruction, New Model Army, Mortiis, Type O Negative, Paradise Lost, The 69 Eyes, Moonspell... Što bi tek bilo da smo objavljivali albume (smijeh)? Trebali smo snimiti album za Croatia Records, međutim došao je taj nesretni rat, raspao se bend, promijenila se postava… Da smo tada snimili album, bilo bi sve drugačije. Ali ovih dana smo dogovorili s Dallas Recordsom da će nam oni objaviti prvo kompilacijski album 'The Best of' sa starim snimkama, i to na vinilu, CD-u i kazeti, a nakon toga snimamo i novi materijal. Imamo materijala za barem tri albuma pa mislim da će vrlo brzo izlaziti jedan za drugim. Budući da se ovo novo vrijeme ne temelji na izdavanju albuma, objavit ćemo nove singlove/videospotove svakih nekoliko mjeseci i onda sve to staviti na albume.

Žalite li danas za nekim pogrešnim potezima u karijeri? Biste li i danas sve ponovili ili biste se usmjerili u nekom drugom pravcu?

Definitivno da, ali lako je biti general poslije bitke - jednostavno nismo imali sreće, dovoljno pameti i iskustva. Stvari nam se nisu posložile u danom trenutku. Baš sam nedavno gledao snimak koncerta iz KSET-a 1992. Da nas je tada uzeo neki dobar producent i snimio album, bio bi to jako dobar album, ali eto, nije... Pored toga, mislim da je najveći problem benda stalna izmjena članova, većina postava nije trajala ni godinu dana, a to jako usporava rad. Osim stalnih trzavica u postavi i rata, velik je problem novac koji bi, da smo ga imali, sigurno presudio u našu korist. No ni izdavači nas baš nisu doživljavali jer smo za njih svirali neku čudnu glazbu i furali neki čudan imidž, kakav oni ne razumiju.

U 30 godina postojanja benda promijenile su se mnoge postave. Tko danas čini Phantasmagoriju? Kako biste definirali vaš glazbeni žanr?

Trenutačna postava Phantasmagorije je: Faca na bubnjevima, Miro na gitari, Alan na basu, Josip na gitari te Didi Blackstar (prateći vokali) i ja kao vokal. Baš sam neki dan počeo raditi popis članova benda i primijetio da su neke postave trajale samo nekoliko mjeseci i da se u bendu izmijenila hrpa ljudi, od kojih se nekima ne sjećam ni imena, što je definitivno razlog zbog kojeg nismo mogli normalno funkcionirati jer svaki novi član iziskuje vrijeme prilagodbe, izmjene aranžmana… Usprkos tome, odrađivali smo velik broj koncerata. Naravno, novac je također bio veliki nedostatak, jer da smo imali novca, mogli bismo snimiti album, kupiti kombi za turneje, kvalitetnu opremu, prostor za vježbanje, studio i dr. Što se glazbenih stilova tiče, nikad nisam volio samo jednu vrstu glazbe te za mene postoji dobra i loša glazba, tj. glazba koju osjetim ili koja me ostavi ravnodušnim. Posljednje što me se dojmilo na glazbenoj sceni su Ministry, Nine Inch Nails, Marylin Manson... Ali i to je bilo davno, osim naravno nekoliko posljednjih albuma Davida Bowieja. Sve te bendove i danas slušam i jako malo nove glazbe mi se sviđa jer smatram da je sva novija lošija od one iz sedamdesetih i osamdesetih, a u biti nitko ne svira ništa novo, ni zanimljivo, već su sve to samo neki copy-paste bendovi. No ako bih već morao negdje svrstati Phantasmagoriju, to je nekakav alter rock ili dark rock s utjecajem post punka, iako nas etiketiraju i kao gothic rock, gothic metal...

Svojedobno ste s Phantasmagorijom bili na meti crkvenih krugova zbog pentagrama, zaštitnog znaka benda. Mislite li da bi i danas reakcije bile jednako žestoke ili možda i žešće s obzirom na društvenu klimu?

Da, u devedesetima, a i kasnije, kada se Crkva vratila na prijestolje, Kaptolu smo bili na piku do te mjere da su nam se obraćali u svojim glasilima i prozivali nas sotonistima te izmišljali slične gluposti. Nas su napadali zbog upotrebe pentagrama i naslanjanja na rad pjesnika i mistika, 'zloglasnog' Aleistera Crowleyja. Plakati su nam bili skidani i oštećivani zbog pentagrama koji je tada bio prekopiran s rozete gotičke katedrale u Amiensu u Francuskoj. Pentagram se nalazi na puno katedrala i vjerskih objekata na svijetu, pa tako i na šibenskoj krstionici. Zapravo je to pozitivan simbol, simbol čovjeka u svojem progresivnom usponu koji je u skladu s prirodom. U pentagram je ugrađen zlatni rez, a smatra se da je preuzet iz paganizma ili od antičkih mudraca i kao sveti simbol često je korišten te ga doživljavamo kao ravnotežu između materijalnog i duhovnog svijeta. Poanta je u tome da koristimo pravilno okrenuti pentagram, kojem je duh na vrhu, a četiri elementa ispod, dok se na metal sceni uglavnom koristi invertirani pentagram koji se povezuje sa sotonizmom, iako je to uglavnom sve samo dio imidža i nekakvo glumatanje. Ne znam kako bi danas reagirali, ali vjerojatno ćemo uskoro vidjeti kako će prolaziti naši plakati s pentagramom na zidovima. U svakom slučaju, mislim da taj religijski teror koji se događa posljednjih desetljeća neće donijeti ništa dobrog i progresivnog, kao što ni iz jedne represije nikad nije izašlo ništa dobro.

Zanimljivo je to da ste s bendom bili aktivni i za vrijeme rata te ste održali turneju po tadašnjoj Čehoslovačkoj. Kako je to izgledalo?

To je bilo 1992. godine, a dobili smo ponudu da održimo turneju od tamošnje agencije. Odsvirali smo deset koncerata od Bratislave, preko Praga, do Plzena. U to vrijeme tamo je dark rock bio vrlo popularan jer su imali diskografsku kuću koja je objavljivala sve te bendove pa su svi slušali Fields Of Nephilim, The Cult, The Sisters Of Mercy, Red Lorry Yellow Lorry, Siouxsie And The Banshees... Tamo sam kupio hrpu CD-ova, ploča, kazeta i svoju prvu majicu Fields Of The Nephilim, koju imam i danas. Nas su predstavili kao jedan od vodećih alter bendova s prostora bivše Jugoslavije i vrtjeli naš spot 'Better World' na nacionalnoj televiziji. Svirali smo u dvoranama od 300 do 600 ljudi i imali dva sold out koncerta. Svirali smo čak i na glazbenoj akademiji u Orahovicama, gdje su napravili veliki transparent preko cijele ulice za promociju našeg koncerta. U svakom slučaju, to je bilo vrlo zanimljivo i lijepo iskustvo te smo upoznali puno srdačnih ljudi i ako bih trebao birati kamo bih išao svirati, na Istok ili Zapad, vjerojatno bih dao prednost Istoku.

Organizirali ste brojne koncerte - koga biste još rado doveli u Hrvatsku? Tko je od stranih glazbenika koje ste imali priliku upoznati ostavio na vas najsnažniji dojam?

Ove godine htio sam dovesti Petera Murphyja i Killing Joke u Zagreb. Pored njih, ima puno bendova koje bih volio dovesti, ali ti bendovi nemaju publike ovdje, kao npr. Fields Of The Nephilim, Lene Lovich, Red Lorry Yellow Lorry, Theatre Of Hate, The Stranglers, Alien Sex Fiend, The Damned... Teško mi je reći tko je ostavio najveći dojam, znam da sam bio vrlo uzbuđen kada sam upoznao svoje punk idole iz mladosti, npr. Knoxa iz The Vibratorsa i Charlieja Harpera iz UK Subsa, s kojima se družim i dan danas, Colina iz GBH, Wattieja iz Exploiteda... Svi ti ljudi iz tih punk bendova vrlo su druželjubivi, zabavni... Također sam bio vrlo uzbuđen kada smo svirali s Iggyjem Popom 1994. na zagrebačkoj Šalati. Drago mi je da sam upoznao Young Gods, Mizar, Christian Death, Paradise Lost, The Mission, Killing Joke, Nicka Cavea, Blixu, Laibach, Moonspell, The 69 Eyes, Sepulturu... Ni ne sjećam se koga sam sve upoznao jer pored koncerata koje organiziram, radim na mnogim festivalima, između ostalih na Metal Days i Punk Rock Holiday, gdje susrećem puno bendova i uglavnom sva ta ekipa je vrlo cool i zbog toga je vrijedno baviti se tim poslom, kao i svirati... Upoznaš ljude sličnih svjetonazora i to je najveća vrijednost toga. Tu i tamo se nađe koji kreten, ali oni nisu vrijedni spomena. Da se nisam počeo baviti glazbom, ne bih organizirao koncerte, da nisam organizirao koncerte - ne bih upoznao sve te ljude.

Što mogu očekivati obožavatelji na koncertu u Gjuri? Pripremate li neka iznenađenja?

U Gjuri ćemo prvenstveno staviti akcent na druženje, okupljanje stare ekipe, a to Phantasmagoria u biti i jest, dio zagrebačke alter scene, povijest jedne generacije, društvo u kojem smo odrasli i proveli svoje živote… Vraćamo se na 'mjesto zločina', na mjesto na kojem smo 18. svibnja 1989. održali svoj prvi koncert, dok se klub još zvao Omladinski klub Đuro Đaković, i prodali više od 150 ulaznica, što je tada bio ogroman uspjeh. Još smo puno puta svirali u Gjuri, a ja sam tamo nekoliko godina vodio programe, pa i popularni program 'Izvan struje' u suradnji s Damirom Tiljkom, koji je imao istoimenu emisiju prvo na Radiju 101, pa onda na HRT-u, a tamo sam organizirao i mnoge koncerte u devedesetima. Odsvirat ćemo presjek našeg rada s pjesmama koje su nama najbitnije, a neke nismo svirali puno godina i jako se veselimo tome. Imat ćemo nekoliko gostiju, bivših članova koji su bitni za razvoj Phantasmagorije, kao što su suosnivač, gitarist i autor većine naših ranijih pjesama Robert Gelo, bivši basist Gordan Topić i basist Josip Suić Joja. Zanimljivo je da ćemo svirati i u postavi iz 1991. prvi put nakon 27 godina. Gostovat će i naš gitarist Amadeo Dujmović, koji je bio s nama na turneji po Čehoslovačkoj 1992. i svirao mnoge koncerte u to vrijeme.

Gdje biste radije održali koncert - na nekom gothic festivalu ili u manjem klubu? Što vam više leži?

Prvo moramo objaviti album, a onda dolaze svirke. Ima raznih planova i dogovora, za Beograd, Novi Sad, Skopje... Voljeli bismo opet ići na Wave Gotik Treffen, Exit, Metal Days… U svakom slučaju nam bolje leže veće pozornice jer se tako možemo bolje izraziti. Nama trebaju prostor, light, dim, dobar razglas. Ali nemamo problema ni s tim da sviramo po rupama, što radimo i dan danas: bitno da ima energije, bila pozitivna ili negativna.

Što mislite o domaćoj sceni i gdje vidite Phantasmagoriju na njoj?

Novi bendovi nisu ni vrijedni spomena, sve neki copy/paste. Govorim o medijski eksponiranim bendovima, jer sigurno ima onih koji su dobri, ali kako su mediji u poslijeratnoj Hrvatskoj odustali od kulture i od političara i nogometaša napravili rock'n'roll zvijezde, bendovi nemaju ni šanse jer ih mediji ne podržavaju. Danas se rock glazbu ne smatra kulturom i ne ulaže se ni kune u rock scenu, što je žalosno i loše. Žalosno je to da moram konstatirati da je u bivšem, 'mračnom' sistemu situacija bila puno bolja te da se ulagalo puno novca i energije u promoviranje alternativne kulture. Gradili su se klubovi financirani od države, financirali programi, a na kraju krajeva - i izdavačke kuće bile su vlasništvo države i objavljivale su kvalitetna izdanja. Bez Jugotona ne bi bilo novog vala, a tad je to bila totalna alternativa. Izgradili su nam Kulušić, u kojem npr. nije mogao svirati Mitar Mirić jer je kvaliteta bila prioritet. U Kulušiću, koji je projektiran kao koncertni prostor i zbog svoje akustike u to vrijeme proglašen je jednim od najboljih u cijeloj Europi, snimljena je hrpa live albuma EKV-a, Azre, Bijelog dugmeta, Filma... Gostovali su Pixies, Laibach, UK Subs, Sonic Youth, GBH, Angelic Upstarts, Test Department... Nažalost, s Kulušićem se dogodilo isto kao i sa svime ostalim što je valjalo u ovoj državi, ubili su ga! A što je najgore, taj klub zjapi prazan zbog nekog glupog sudskog procesa koji se može riješiti u tri dana kad bi nekome bilo stalo, ali nikome nije stalo i zato hrvatska kultura polako i sigurno odumire. Ne vidim budućnost za kulturu u Hrvatskoj, kao ni za samu Hrvatsku, ako se nastavi ova politika 'use, nase i podase'. A Phantasmagoriju ne vidim na hrvatskoj sceni: novi organizatori koncerata i mediji ne doživljavaju nas jer nas ne razumiju, čast izuzecima... Ali sad kad objavimo album, sve će se promijeniti - postat ćemo opet popularni i napraviti novu hrvatsku kulturnu revoluciju (smijeh).