Nimalo glamurozan posao tijekom godina i godina čuvanja članova kraljevske obitelji nisu imali tjelohranitelji. Dapače, nije nepoznanica to da je sama kraljica Elizabeta II primila brojne prijetnje smrću, a ništa lakši zadatak nisu imali pokušavajući spriječiti otmicu princa Charlesa. Isto tako, naradili su se pošteno kako bi prikrili sve tragove izvanbračnih avantura, posebice princeze Diane i princa Charlesa, skrivajući i činjenicu da se njihov brak raspadao pred očima javnosti.

Čak i u trenucima u kojima su odlazili u zagrljaje svojih ljubavnika, i Dianu i Charlesa u stopu su pratili članovi njihovog tima za sigurnost. Tako je, kada je princ Charles sam upravljao svojim Aston Martinom od Highgrovea do ladanjske kuće u Gloucestershireu, u kojoj ga je čekala njegova tadašnja ljubavnica, danas supruga Camilla Parker Bowles, s njim u pratnji uvijek bio osobni tjelohranitelji Colin Trimming. Isto tako, kada bi Diana posjećivala ljubavnika Jamesa Hewitta u kući njegove majke u West Countryju, njezin bi tjelohranitelj spavao na kauču dok bi oni uživali u spavaćoj sobi na katu.

Zanimljivo je, kako donosi najnovija knjiga, to da je Diana isprva tražila od članova osiguranja da je odbace do željene lokacije i ostave tamo preko vikenda. Iako su bili iznimno odani i diskretni, oni su isto tako bili u strahu, svjesni da ako joj se nešto dogodi, oni će biti glavni krivci. Zahvaljujući njezinom ljubavniku, koji je bio svjestan svega, osiguranje je ipak moglo normalno raditi svoj posao.

No to nije bio njihov jedini problem. Kako otkriva knjiga Richarda Aldricha i Roryja Cormaca ‘The Secret Royals: Spying and the Crown, from Victoria to Diana’, a koja će svjetlo dana ugledati početkom listopada, sve su komplicirali mediji jer su podmitili pojedine zaposlenike Buckinghamske palače, zbog čega je još teže bilo skrivati tajne. Zbog svega toga Diana i Charles morali su se još više truditi kako bi sakrili tragove svoje nevjere, što je ponekad značilo i to da ni njihovi tjelohranitelji nisu imali pojma što se događa. Diana je u tome prednjačila i često je znala pobjeći osiguranju, nakon čega bi nastala panika.

Nije prestala bježati od njih ni nakon razvoda, a dobro je poznata priča da je pobjegla osiguranju tijekom odmora u austrijskim planinama skočivši s prvog kata u dubok snijeg i odšetavši u noć.

Jednom je prilikom, u iskrenom razgovoru s višim policijskim časnikom Davidom Meynellom, čiji je tim bio zadužen za osiguranje svih VIP dužnosnika u Velikoj Britaniji, Diana objasnila zašto se tako ponaša, rekavši da iako ima puno neprijatelja, isto tako ima puno prijatelja na utjecajnim pozicijama. Upravo je te veze koristila kada bi se krenula postavljati razna pitanja. O kome je točno bilo riječ, nikada se nije doznalo jer bi vrlo vjerojatno ti isti ljudi izgubili posao, a zanimljivo je to da je za nju bilo zaduženo čak pet osoba koje su pomno pratile njezine aktivnosti, ali i slušale privatne telefonske razgovore.

Diana, koja je unatoč svemu bila iznimno oprezna, sumnjala je da je u svemu tome svoje prste imala tajna služba i visokopozicionirani politički dužnosnici, no službenu potvrdu svojih sumnja nikada nije dobila. Navodno je čak američka vlada imala poveći dosje o princezi Diani na više od tisuću stranica, među kojima su bili i mnogobrojni transkripti njezinih telefonskih razgovora, a oni su još uvijek tajni.

Zbog svega toga nije ni čudo to da je Diana počela razmišljati o tome da joj netko želi nauditi, no unatoč svim tim strahovima s vremenom je odlučila živjeti normalnim životom - odbila je policijsko osiguranje, a mnogi smatraju kako se, da to nije napravila, stravičan sudar u Parizu ne bi dogodio, niti bi ona izgubila život.

Te tvrdnje donesene su na temelju nekih drugih primjera članova kraljevske obitelji, a koji su se tijekom godina našli u opasnim situacijama. Tako postoji priča da su krajem 60-ih, kada je princ Charles otišao na fakultet Trinity u Cambridgeu, njegovi tjelohranitelji imali pune ruke posla jer je bio ‘pravi talent u tome se dovede u sramotnu ili čak opasnu situaciju’. Uživao je nastupati u predstavama u Pitt Clubu, namijenjenom isključivo muškarcima, te se družio ponajviše s trbušnim plesačicama, zbog čega su tjelohranitelji imali pune ruke posla kako bi sve to zataškali.

Kada bi se on vozio biciklom po Cambridgeu, oni su ga pratili na pristojnoj udaljenosti u starom, razbijenom Land Roveru, a najviše problema zadavale su im mlade dame, točnije Rag Week, godišnji anarhistički događaj tijekom kojeg su se studenti odijevali u smiješnu odjeću i smišljali gluposti da bi prikupili novac za udruge. Prema priči Charlesovog osobnog tjelohranitelja Michaela Varneyja, te 1968. doznali su da grupa djevojka s fakulteta u Manchesteru namjerava oteti princa i tražiti otkupninu. Bila je to pomno planirana operacija, u rangu pravih profesionalaca, a studentice su išle toliko daleko da su ukrale automobil u kojem su planirale bijeg te pronašle kuću u kojoj bi skrivale princa. Na sreću, Varney je uspio organizirati sastanak s glavnom organizatoricom i upozorio ju je da je policija dobro upoznata s njihovim planom te kako bi se mogle naći u velikom problemu sa zakonom. Iako nevoljko, ekipa je ipak odustala od otmice.

Ništa manje u problemu nisu bili godinu kasnije, kada je kraljica okrunila svog nasljednika u dvorcu Caernarfon, dok su milijuni sve pratili preko malih ekrana. Velšani svime time nisu bili zadovoljni, zbog čega je osiguranje bilo u strahu od terorističkih napada tijekom same ceremonije. Grupa osvetnika išla je toliko daleko sa svojim bizarnim idejama da su čak željeli helikopterom, kojim bi se upravljalo putem radija, preletjeti iznad dvorca i pokušati nauditi princu, a to je samo jedan od razloga zbog kojih su završili pred sudom. Tom prilikom čak je i kraljica bila itekako zabrinuta za sinovu sigurnost, a vođa osiguranja čak je predlagao da se sve otkaže kako ne bi došlo do atentata na princa. Razmišljalo se i o tome da se ceremonija odvije s njegovim dvojnikom, no Charles je, unatoč svim strahovima, ipak sve odradio sam.