Koja je razlika između 'rat rod' i 'hot rod' automobila?

Mislim da je najveća razlika to što je 'rat rod' automobil tehnički samo nedovršeni 'hot rod'. 'Hot rod' automobili su samo malo više ulašteni. Rad na 'rat rodu' je umjetnički način slaganja 'hot roda', bez slijeđenja tradicionalnih pravila.

Zašto se Vaš show bavi isključivo 'rat rod' automobilima?

Serija prati podzemni svijet za koji većina zajednica u svijetu ne zna. Radi se, po mom mišljenju, o evoluciji 'hot rodova'. Također, to je svijet koji treba isticati jer se radi o načinu života određenih ljudi, o kulturi koja nije jako poznata. A mislim i da će produkcija TV showa na ovu tematiku potaknuti razvoj današnjeg automobilskog svijeta.

Kako se 'Garaža Las Vegas' razlikuje od drugih serija koje prate restauracije automobila?

Najveća razlika je što mi ne slijedimo pravila. Ne postoji pravi ili krivi način onoga što mi radimo. Ono što ja radim je ono što želim raditi i nije mi bitno što ostatak svijeta misli o tome. Ono što nas razlikuje od ostalih je da sam ja taj koji provodi promjene – nitko to ne radi za mene te ne diktiram naredbe svom timu. Naravno, postoji određena količina naredbi koje se moraju provoditi tijekom rada na automobilu u vremenskom roku kojim raspolažemo, ali uglavnom ja sam taj koji odlučuje o fazama projekta. Kada radite na umjetničkom projektu, morate ga razraditi sami. Drugi ljudi ne mogu u potpunosti razumjeti vašu viziju. Čak i dečki s kojima radim svaki dan ne kreiraju isto što ja kreiram. Tako da je moj show drugačiji po tome što sam ja sam svoj radnik, ja sam umjetnik, ja sam proizvođač. Po tome smo jedinstveni i po tome je naš show zanimljiviji, ako pitate mene.

Kakvo uzbuđenje tražite dok kopate po otpadu u potrazi za materijalima?

Pokušavam naći najbolji način da objasnim to normalnoj osobi… Za mene je to kao odlazak u Disneyland, ili na neko mjesto koje vas na isti način uzbuđuje u svakom pogledu. Mjesto gdje ima toliko stvari za raditi da ne možete sve stići u jednome danu. Ono što tražite je ultimativna vožnja. Tražite nebrušeni dijamant, onu stvar koja će biti šlag na torti za projekt na kojem radite. To je ono što me uzbuđuje. Ok, često tražim specifični dio automobila koji nedostaje, ali često u procesu naiđem na drugo skriveno blago. Za mene ne postoji veće uzbuđenje od toga… Kopam po starim zahrđalim stvarima u otpadu te u njima vidim nešto što mogu izgraditi. Mogu ih pretvoriti u sliku na zidu, mogu napraviti što god želim s njima.

Koji aspekt restauriranja automobila Vas najviše zanima (mehanički, inženjerski, ili vizualni popravci)?

Mislim da mi najviše zadovoljstva donosi završna faza procesa restauracije. To je kao mala beba. Kada imate bebu, konstantno ulažete vrijeme i vjeru u faze njezina razvoja. To je kao porod nakon kojeg vi njegujete tu bebu, te ako ju volite, morate voljeti sve njene faze razvoja do trenutka kada postane neovisna. Jednom kada je punoljetno, pogledate svoje dijete, te ste iznimno ponosni na ono što ste postigli s obzirom na to da ste proveli toliko vremena kako bi postala najbolja verzija sebe. Tako bih usporedio proces restauracija automobila – morate biti potpuno posvećeni njemu od početka do kraja.

Zašto su Vam automobili toliko interesantni?

Ono što me najviše zainteresiralo za automobile je činjenica da su mi roditelji odrasli u 60-ima, a i tu u SAD-u je ljubav prema automobilima dio naše kulture. Roditelji su se bavili 'hot rodovima', tako da sam odrastao ne poznajući ništa drugo. Tata mi je pričao o 'hot rodovima' koji su prolazili kroz ulicu Fremont u Las Vegasu, bile su 60-e, ja sam bio oduševljen…. Bio je to period pun slobode u Americi te često pomislim kako bi bilo sjajno živjeti u 60-ima. Imam 40 godina i živim u 21. stoljeću, ali svaki dan
pokušavam stvoriti mali dio te atmosfere te pokušavam živjeti i osjetiti osjećaje koji su oni doživjeli.

Vi i Vaš tim imate rok od pet dana za dovršetak jednog automobila. Kako se nosite sa stresom? Koja je dinamika među članovima tima?

Birao sam svoj tim osobno, uzimajući u obzir dinamiku među svima nama. Svatko je drugačiji, nitko nije isti. Što se tiče konkurencije, među nama nema kompetitivnosti. Svi dobro razumiju moje želje te imaju iznimne sposobnosti. Naš je posao jako stresan – ponekad sav pritisak padne na jednu osobu jer se ne može prijeći na sljedeću razinu rada dok ta osoba nije dovršila svoj dio. Vremenski rok gotovo je nemoguć. Vrlo je stresno i zamalo nisam preživio prvu godinu kada sam ovo radio. Na svakom projektu radimo manualno i moramo uvijek naći sve dijelove u kratkom roku. Ne možemo samo kupiti dijelove na internetu kako bismo dovršili posao. Sve u svemu, razina je stresa velika, ali imam odličan tim koji prati moje smjernice i podržava moju viziju. To je ono što nas čini uspješnima.

Ništa nije tipičnije za američku kulturu od Buicka ili Cadillaca. Zašto mislite da su automobili tako bitni u američkoj povijesti i kulturi?

Automobili postoje samo posljednjih 120 godina. Čini se kao dugo vremena, ali stvarno nije. Nekada ste 50 kilometara do trgovine trebali preći na konju preko velikog zemljišta. Vjerujem da je to bilo prenaporno. Onda je Henry Ford ili tkogod došao na ideju prvog vozila – nešto što ima branik i vozi na vlastiti pogon. Od samog početka automobilske povijesti u SAD-u uvijek je bio izazov vidjeti kako se mogu poboljšati, koliko ih se može ubrzati te kako olakšati vozačima da dođu od točke A do točke B. To je kao razvoj mobilne tehnologije. Probijaju se granice tehnologije razvitka automobila. Čak se probijaju i zvučne barijere automobila. Ludnica. Za samo 100 godina povijesti, taj je razvoj nevjerojatan. Automobili su dio kulture, usrećuju nas te zbližavaju obitelji. Ako ćete provesti puno vremena u autu, zašto ne bi bio prokleto kul? Ne razumije svatko naš entuzijazam, ali veliki dio naše zemlje voli 'hot rodove' i automobile općenito – bilo što što je jedinstveno i kul.

Vaša serija prvenstveno privlači automobilske entuziaste, no mogu li i ljudi koji ništa ne znaju o automobilima nešto naučiti?

Najbitnija stvar koja se može naučiti iz naše serije je poslovna etika. Nije lako raditi što mi radimo, ali nije ni pretjerano teško. Možete uzeti nešto napušteno s livade, donijeti to doma te skupiti obitelj da izgradite nešto novo. Nadam se da ljudi mogu iz emisije naučiti kako biti kreativni te kako motivirati svoje klince na aktivnost koja ne uključuje ležanje na kauču. Trebali bi izaći iz kuće i naučiti raditi nešto aktivno. Mislim da je to ono što ne valja s našim svijetom danas. Možete sjediti na kauču i jesti cijeli dan umjesto da budete kreativni i radite na nekom projektu. Nadam se da će naša emisija podsjetiti ljude kako da se vrate u ta vremena. To je način na koji sam odrastao i mislim da su današnja djeca uvelike zakinuta.

Što se nadate naučiti sudjelovanjem u ovom showu?

To je zapravo čudno pitanje jer ne znam kamo ovo vodi, ali znam da imam dobar osjećaj te da je naš show nešto što je dobro podijeliti sa svijetom. Pitam se kakvu će reakciju ljudi imati i hoće li promijeniti način na koji gledaju automobile. Vjerojatno samo 20% svjetske populacije zna što je 'rat rod', tako da imate 80% ljudi koji o tome nemaju pojma. Voze BMW ili Lexus ili Hondu, a nemaju pojma o našem svijetu. Mislim da će biti zanimljivo vidjeti kako će ljudi reagirati na naš podzemni svijet. A što ću ja naučiti? S vremenom ću naučiti bolje graditi automobile. Svaki put naučim nešto novo. Ne znam sve, tako da volim izazov i učenje.

Danas su automobili brži, sigurniji i imaju bezbroj dodatnih opcija. Zašto mislite da su ljudi sentimentalni oko vintage automobila?

Radi se o jednostavnom uživanju u automobilu. Danas, uđete u novi auto i sve je u redu s njim, tehnologija je odlična, ali ako vam je guma malo nisko, sustav će vas upozoriti paljenjem svijetla. Ako vam se bilo što pokvari u automobilu, sustav će vas upozoriti. Ja samo želim ući u auto, voziti se i osjećati se dobro. Bilo tko može kupiti Chevrolet kamion. Bilo tko može kupiti Buick ili Cadillac. To je vrlo lako. Ono što je jedinstveno na našim automobilima je da ste ih ili vi izgradili ili ih je netko izgradio za vas. Dobar je osjećaj ući u jedinstveni auto i voziti se u njemu. To je potpuno drugačiji doživljaj.

Koji je bio najluđi zahtjev ili izazov s kojim ste se suočili ove sezone?

Najveći izazov bio je kada smo dobili električni automobil na restauraciju jer nikada nismo ni razmišljali o restauraciji takvog automobila. Kada pomislite na 'hot rod' ili 'rat rod' ne pomislite – električni auto. Odmah pomislite na mašinu koja je vrlo bučna, koja se puše i jednostavno je nešto radikalno. Ali ipak mislim da je električni auto imao svoje mjesto u showu te da će biti nešto posebno. Iako smo mi naoko zločesti dečki koji grade automobile, uživali smo radeći na električnom automobilu koji je dobar za okoliš, to je stvarno jedinstveno iskustvo i nešto što nije mnogo ljudi napravilo. Svakako mislim da je to ove sezone bio najveći izazov za nas.