Prije točno tjedan dana u ovoj sam istoj rubrici pohvalila to što je HRT 3 subotom navečer počeo prikazivati snimke kazališnih predstava, pitajući se usput hoće li Prisavljani to znati prezentirati gledateljstvu. Već nakon druge emitirane snimke jasno je da su mi sumnje bile potpuno opravdane. HRT je, naime, već u drugom pokušaju pokazao da je sklon taj 'projekt' tretirati tek kao način popunjavanja rupa u programu i emitirati snimke bez ikakve popratne najave, priče i zapravo bez ikakvog pravog interesa.

O čemu je riječ? Sinoć je na trećem programu HRT-a oko osam navečer emitirana snimka opere 'Carmen' Georgesa Bizeta, koju su krajem 2011. u Lisinskom postavili studenti Muzičke akademije, Akademije dramskih umjetnosti, Likovne akademije i Tekstilno-tehnološkog fakulteta. Skroz fora izvedba - moderna, dinamična, malo 'pomaknuta', s rokerskim kostimima, matadorima koji nose dreadlockse i do pozornice stižu na motoru, s govornim dijelovima koji radnju opere približavaju publici i daju joj pomalo humorističan ton te s ekipom studenata koji su sve to otpjevali, otplesali, odglumili i dizajnirali kao pravi i nadahnuti profesionalci. Cijela me priča podsjetila na projekte kakav je nedavno postavljen na pozornicu njujorške Metropolitan opere, a u kojem je Verdijev 'Rigoletto' preseljen u Las Vegas pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Izvrsno, zabavno, prava poslastica za ljubitelje opere, ali i za one koji to inače nisu.

Kako je, međutim, HRT predstavio i najavio snimku te izvedbe u vlastitom programu? NIKAKO. Sve do zadnjega trenutka, a i nakon njega, na njihovim je web-stranicama s programom stajalo samo: 'Carmen, snimka opere', pa gledatelji koji su pretraživali program nisu mogli znati o kakvoj je snimci i kojoj izvedbi riječ, s pravom sumnjajući da je HRT iz arhiva izvukao kakvu pretpotopnu crno-bijelu snimku iz tisuću devetsto šezdeset i lijeve. Na nekim drugim servisima na kojima se prikazuje raspored programa stajalo je čak samo 'Snimka opere', bez naslova i bilo kakvog opisa. O tome da bi se snimka jednog takvog originalnog i drugačijeg glazbeno-scenskog događaja najavljivala nekoliko dana unaprijed u sklopu HTV-ova programa nije bilo ni govora. Hrtovci su se, dakle, po tko zna koji put ponašali tako da se čovjek zapita pokušavaju li oni doista sakriti kvalitetan program od gledatelja.

Bilo bi mi doista drago kada bih mogla reći da sam iznenađena i da je riječ o kiksu, propustu, izoliranom incidentu. No uopće nisam iznenađena. Takav je tretman programa, pogotovo onog iz domene kulture, i još više onoga koji ima veze s kazalištem i operom - tipičan za HTV. Oni ga emitiraju, da, na sva usta pričaju kako, kao javna televizija, posvećuju pozornost takvim sadržajima, kakve komercijalne televizije ignoriraju. No ne ulažu ama baš nimalo truda u njegovu prezentaciju i popularizaciju, čime ne samo što poništavaju deklarativan stav o tome da im je stalo do 'sadržaja od javnog interesa', nego i sabotiraju vlastiti program po sistemu 'baš nas briga gleda li to itko ili ne'.

Osim toga, takav je stav tipičan i za taj, svojedobno naveliko najavljivan i samohvaljen treći program. Započet s velikim ambicijama i puno priče o tome kako će biti posvećen 'zahtjevnijim sadržajima', kulturi, umjetnosti i raznim drugim, 'intelektualnim' televizijarijama - na kraju  je ispao poligon za nasumično trošenje HRT-ova arhiva, koji se u programu vrti bez ikakva suvislog plana, namjere i komunikacije s gledateljima. Ishod je upravo ono što se dogodilo sinoć - snimka sjajne predstave odvrtjela se praktički nezapaženo, kao da je riječ o pozadinskoj buci i hladnom pogonu te nitko o njoj ni na ekranu ni mimo njega nije progovorio ni riječi. Toliko o projektu približavanja kazališta gledateljima putem javne televizije.