Istaknuti književni kritičar, pisac i esejist preminuo je u nedjelju u Zagrebu u 83. godini života, a tužnu vijest na svom Facebook profilu objavio je književni kritičar Velimir Visković. Danas se preko društvenih mreža od Igora Mandića opraštaju kolege i suradnici
Voditelj HTV-ove emisije 'Nedjeljom u 2' Aleksandar Stanković oprostio se od legendarnog novinara pjesmom koju mu je napisao prije deset godina, a čiji je naziv 'Igor Mandić na Mjesecu'.
'Sada će napokon svima biti dobar. Moći će se, poput onih rakova, uvući u njegovu kožu, govoriti u njegovo ime, a on ništa više neće reći. Za njih on je sad osvojeni teritorij. Igor Mandić. Tu su knjige, mnogo knjiga na kojima je ostavio trag svoga čitanja. I jedno dugo vrijeme u kojem su se kupovale novine radi njegovih tekstova. Sljedeće subote ruka će mi poletjeti za jednim novinama. I onda ću se sjetiti da ga nema. To je ta praznina', toji na Facebook profilu književnika Miljenka Jergovića.
Redateljica, spisateljica i redovita profesorica na Odsjeku Produkcije Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu Snježana Banović napisala je:
'Otišao je Igor, jedan od najhrabrijih istraživača nepoznatih krajeva u pustinji (našeg) duha ikad. The IGOR. Svaki susret s njim ostat će nezaboravan i nema načina dovoljno zahvaliti na tom njegovom opjevanom cinizmu, na svakoj zgodi i epizodi, na svakom slovu koji je izgovorio i napisao, na podršci. Makar se ponekad i ne slagali (npr. o tome kako se spravljaju i poslužuju puževi a la bourgogne ili o istinskoj vrijednosti Krležine 'Lede', pokojoj feminističkoj temi itd.), uvijek smo se grohotom smijali jer je u svemu, baš u svemu čime se bavio bio naprosto - neodoljiv. Hedonist bez dlake na jeziku, kakav je bio cijeli svoj izuzetni, sretni, ali i nesretni život zbog gubitka koji je nemoguće preboljeti, otišao je u stilu - nakon fine papice i šampanjca. Ma, nitko nije znao toliko o svečanosti života i literature u isti čas. Nitko kao on! Zbogom, 'Malenkosti', adio, gromado! Najdublja sućut njegovoj najdražoj Slavici, nemoguće mi je zamisliti jedno od njih bez onog drugog.'
'Vizitke su već odavno izgubile bitku s memorijama naših telefona, ali čuvam ih kao što čuvam pisma, razglednice i mnoge druge relikvije analognog doba. Potražim ih jutros jer znam da je i vizitka Igora Mandića među njima, treba mi adresa za brzojav sućuti njegovoj Slavici; žurim kao da će i brzojave uskoro ukinuti i kao da će s ljudima koji odlaze nestati i zadnji ostaci svijeta u kojem smo razmjenjivali vizitke, slali razglednice i pisali na pisaćim mašinama. Igor Mandić do zadnjeg je teksta pisao je na pisaćoj mašini, i sad kad ga više nema kao da je s njim nestao cijeli jedan svijet u kojem su postojali ovakvi ljudi, njihove vizitke i njihove pisaće mašine', stoji u objavi spisateljice, kolumnistice i urednice Marine Vujčić.